- RACVIAC obuhvaća osoblje iz svih država regije koje imaju ključne pozicije u stožeru
- RACVIAC ima bogatu suradnju s EU-om i NATO-om
- za prihvaćanje svih prijedloga odgovorna je Multinacionalna savjetodavna skupina (MAG)
- NATO pozitivno reagirao na prijedlog da RACVIAC uz postojeće aktivnosti postane i regionalno obučno središte PzM-a
|
Grčki general bojnik Stergios Papotis čelni je čovjek RACVIAC-a već dvije i pol godine. Mandat mu istječe u rujnu ove godine i to je, kako nam je rekao, ujedno i posljednja dužnost u njegovoj vojnoj karijeri koja je započela još 1971. godine kad je pristupio grčkim oružanim snagama i to njihovom ratnom zrakoplovstvu. U 36 godina dugoj vojnoj karijeri general Papotis je obnašao niz dužnosti u ratnom zrakoplovstvu, a bogato međunarodno iskustvo stekao je radeći u glavnom stožeru grčke vojske, tijekom izobrazbe u SAD-u i dvogodišnjeg rada u NATO-u u Njemačkoj i naravno na sadašnjoj dužnosti direktora RACVIAC-a koja će mu, isključivo po dobrom, ostati trajno u sjećanju. U razgovoru s generalom Papotisom željeli smo doznati što je u RACVIAC-u učinjeno tijekom njegovog mandata, kakva je budućnost te međunarodne vojne organizacije s obzirom na to da se situacija u regiji posljednjih godina promijenila, te kako ocjenjuje ulogu Hrvatske u RACVIAC-u, ali i njegovu važnost u ostvarivanju euroatlantskih ambicija zemalja u regiji.
Već ste gotovo tri godine čelni čovjek RACVIAC-a. Što biste izdvojili kao najvažnija postiguća te međunarodne vojne organizacije tijekom svog mandata?
Izdvojio bih više toga. Ponajprije, a što je važno za regiju, je jačanje mandata RACVIAC-a koje je uslijedilo nakon što nam je na inicijativu Procesa suradnje zemalja Jugoistočne Europe (SEECP) dodijeljen novi projekt poznat kao prenamjena obrane. Riječ je o projektu koji ima veliki značaj za zemlje u regiji koje se suočavaju s posljedicama obrambenih reformi.
Sve su zemlje svjesne važnosti tog projekta koji se bavi pitanjima i problemima vezanim uz smanjenje, odnosno prekvalifikaciju vojnog osoblja za civilnu karijeru, prenamjenom vojnih objekata i baza u civilne svrhe i prenamjenom i smanjenjem vojne industrije. Sva ta pitanja imaju snažan utjecaj na društveni život zemalja u regiji pogotovo ako se uzme u obzir, da je primjerice kad je o tranziciji osoblja riječ, među nezaposlenima veliki broj vojnog osoblja koje se nastoji ponovno zaposliti i integrirati u civilni život.
Uz to, posljednjih je godina pojam regionalnog vlasništva RACVIAC-a došao do punog izražaja. To se najbolje očituje u činjenici da su zemlje u regiji, koje su prvenstveno bili samo "potrošači", odnosno korisnici usluga RACVIAC-a, postali oni koji definiranju naše smjernice, rad i aktivnosti u skladu sa svojim potrebama. RACVIAC obuhvaća osoblje iz svih država regije koje imaju ključne pozicije u stožeru, te je stvoren i postoji specifično za države regije. Nadalje, od 2004. godine u financiranje operativnih troškova RACVIAC-a, osim Njemačke koja je do tada to radila sama, uključile su se i druge zemlje članice, posebice tu mislim na zemlje u regiji. U protekle dvije i pol godine pet zemalja je dobilo status punopravnih članica, a tri su stekle status promatrača, tako da je RACVIAC sada još jači. Uz to, gotovo sve europske države sudjeluju u Multinacionalnoj savjetodavnoj skupini (MAG), našem nadzornom tijelu, a i broj aktivnosti povećava se iz godine u godinu, a one se, temelje na potrebama zemalja u regiji.
Ideja o regionalnom obučnom središtu PzM-a
Na posljednjem zasjedanju MAG-a najavili ste pojačanu suradnju s EU-om i NATO-om kao i moguće uvrštavanje RACVIAC-ovih aktivnosti u NATO/PzM program za zemlje članice PzM-a. Možete li nam nešto više reći o tome i što bi to konkretno trebalo značiti zemljama poput Hrvatske u ostvarivanju njihovih euroatlantskih ambicija?
Prioritet svim zemljama u Jugoistočnoj Europi je pristupanje euroatlantskim asocijacijama. S obzirom na to, cilj RACVIAC-a je usko surađivati s EU-om i NATO-om i pomoći im da ispune kriterije za članstvo u tim asocijacijama. S EU-om zbog njegove drukčije strukturne organizacije surađujemo nešto manje, dok je suradnja s NATO-om jako bogata. Predstavnici NATO-a često sudjeluju na našim seminarima, tečajevima, radionicama... i prenose nam svoja iskustva. U posljednje vrijeme s NATO-om radimo i na realizaciji ideje da RACVIAC postane regionalno obučno središte PzM-a. Naime, kao što znate situacija u regiji je sada drukčija nego prije nekoliko godina. Članicama PzM-a postale su još tri zemlje, Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, a u regiji nema niti jednog obučnog središta, osim onog u Ljubljani koje je specijalizirano samo za jezike. NATO je pozitivno reagirao na naš prijedlog da uz postojeće aktivnosti postanemo i regionalno obučno središte PzM-a. To bi trebalo pridonijeti našoj boljoj prepoznatljivosti u Europi i prihvaćanju svega onoga što smo do sada učinili. Naravno, konačnu riječ dat će ipak MAG.
Zadovoljstvo hrvatskim doprinosom
Jeste li zadovoljni kako se u medijima prate aktivnosti RACVIAC-a u Hrvatskoj a kako u drugim zemljama?
Hrvatska je naša zemlja domaćin, ima jednostavan pristup RACVIAC-u i mediji redovito prate naše aktivnosti tako da je javnost o RACVIAC-u dobro informirana. Za nas se zna i u drugim zemljama regije. Naše osoblje u svojstvu predavača često sudjeluje na raznim konferencijama, vojnim akademijama i drugim vojnim obrazovnim institucijama. Javno mnijenje država u regiji pokazuje zanimanje za RACVIAC i, iako se uvijek može biti bolji, mogu reći da sam zadovoljan.
Kako ocjenjujete angažman Hrvatske u RACVIAC-ovim aktivnostima i jeste li zadovoljni suradnjom RACVIAC-a i civilnih institucija u našoj zemlji, fakulteta, instituta, vladinih i nevladinih organizacija?
RACVIAC ne samo da uživa punu potporu Hrvatske nego ona i sudjeluje u našim aktivnostima. Kad je riječ o predavačima na našim seminarima, tečajevima, radionicama, veliki broj ih je, što je i razumljivo, upravo iz Hrvatske. Ostvarili smo dobru suradnju sa zagrebačkim sveučilištem, česti predavači na našim seminarima su dr. Vlatko Cvrtila, vojni savjetnik u Uredu Predsjednika RH, prof. dr. Radovan Vukadinović, dekan Fakulteta političkih znanosti, kao i dr. Mladen Staničić, direktor Instituta za međunarodne odnose u Zagrebu s kojim također jako dobro surađujemo. Iako se uvijek može više, mogu reći da sam vrlo zadovoljan hrvatskim doprinosom RACVIAC-u.
Kako vidite budućnost RACVIAC-a?
Kao što sam već rekao glavni cilj zemalja u regiji je da postanu punopravnim članicama EU-a i NATO-a a naš cilj je da im u tome pomognemo. Ako je pitanje hoće li, kad zemlje u regiji dostignu taj cilj, to značiti da više neće biti potrebe za RACVIAC-om moj odgovor je ne, odnosno RACVIAC će i dalje biti potreban. O tome što će biti s RACVIAC-om nakon što zemlje u regiji postanu punopravne članice EU-a i NATO-a počeli smo raspravljati već prije godinu dana a to je bilo i jedno od važnih pitanja na posljednjem zasjedanju MAG-a. Odlučeno je da Hrvatska kao zemlja domaćin pokrene inicijativu i oformi radnu skupinu koja bi trebala dati konkretne prijedloge o tome u kojem će se smjeru razvijati RACVIAC u budućnosti. Naravno, kao što sam već i spomenuo, za prihvaćanje i finaliziranje prijedloga opet je odgovoran MAG. Razgovori su već počeli, a konkretne prijedloge bi trebali imati do sljedećeg zasjedanja MAG-a koje će se održati u travnju u Sofiji. Radna skupina, pod predsjedanjem Hrvatske, sastala se u veljači, a ponovni sastanak bi trebao biti u RACVIAC-u 22. i 23. ožujka. Postoji mnogo dobrih ideja o budućnosti RACVIAC-a i nakon razgovora s predstavnicima država u regiji, mislim da RACVIAC ima dobru budućnost. Optimističan sam u pogledu nastavka uspješne priče RACVIAC-a.
Mandat Vam istječe u rujnu. Namjeravate li se ponovno kandidirati?
Rado bih još ostao na ovoj dužnosti ali nažalost to nije moguće. Naime, mandat direktora RACVIAC-a je dvije godine a meni je već produžen za godinu dana. Već stižu nominacije zemalja za novog direktora, a postoje neke ideje da bi to trebao biti iz neke od zemalja u regiji. Na taj će se način još više potencirati regionalno vlasništvo nad RACVIAC-om. Nakon povratka u Grčku odlazim u mirovinu i drago mi je što ću svoju karijeru završiti upravo na ovoj dužnosti u međunarodnom okruženju.
U kakvom će Vam sjećanju ostati vrijeme provedeno u Hrvatskoj?
Iako sam u Hrvatskoj samo nešto više od dvije godine, osjećam se kao kod kuće. Dosta sam putovao, upoznao veliki dio vaše zemlje, veoma sam zadovoljan i vrijeme provedeno u Hrvatskoj ostat će mi trajno u sjećanju.
|
