U posljednjih dvadesetak godina vojne odore, osobito odore kopnenih snaga posve su se promijenile: jednobojne sive, zelene, sivozelene, maslinaste, zelenkaste, sivkaste i odore sličnih boja, ustuknule su pred tzv. maskirnim platnima. Premda se maskirne odore šarama međusobno razlikuju, ipak je vojnika u takvoj odori teško identificirati, osobito ako dodatnog znakovlja nema, ili jednostavno nije dovoljno vidljivo.
Za razliku od današnjih, nekadašnje su odore bile veoma živih i jarkih boja. U XVIII. stoljeću u standardnoj europskoj odori obvezatno su bili izrazito civilni dijelovi odjeće: trorogi šešir, dugački ogrtač, prsluk i hlače koje su se spuštale malo ispod koljena. Prepoznatljivi vojni dodatak bili su široki reveri s pucetima koji su se prema struku sužavali, a razlika među odorama europskih vojnika gotovo da i nije bilo, osim u bojama: Britanci i Danci bili su crveni. Prvobitno svijetlosivi, a potom bijeli bili su Austrijanci, Francuzi i Španjolci. Tamnoplavi su bili Prusi, a zeleni Rusi.
Sve do početka I. svjetskog rata većina vojnika još je nosila živopisne odore u koje su bili utkani mnogi tradicionalni dijelovi nekadašnjih odora i kojekakvih nošnji. Tamnozelenu boju u ruskoj vojsci uveo je još Petar Veliki, tzv. pruskoplavu pruski su vojnici nosili već dva puna stoljeća, a čak dvije regimente kao sastavni dio odore imale su i mjedene - mitrama nalik kape. Britanci su barem za parade zadržali svoje crvene kapute, a Francuzi su uglavnom bili crveno-plavi. U prvoj godini Velikog rata mnoge su vojske to šarenilo zamijenile drap ili bež odorama, a Britanci su barem u Indiji već šezdesetak godina nosili odore kaki boje. Kod kuće su na odore primijenili tamniju nijansu, baš kao i Amerikanci. Za razliku od njih, Talijani su prešli na svijetlozelenu boju, a Nijemci i Austrijanci na različite nijanse sive. Ipak, austrijska je konjica još neko vrijeme ostala u crvenim i plavim tonovima, a Rusi su na svoju inačicu kaki boje prešli još nakon Rusko-japanskog rata 1905., ali su zato dali truda da što više nakite svoje paradne odore. U svojim staromodnim odorama i sa zastarjelim pokrivalima na glavama, u I. svjetski rat ušli su samo belgijski i francuski vojnici. Nakon provedenih promjena i uvođenja suvremenije kacige, svi su se našli u bojama kaki (Crna Gora, Grčka, Japan, Rusija, Srbija i Turska), različitim nijansama sive (Austro-Ugarska, Bugarska, Italija, Njemačka i Portugal) ili nebesko-plave (Francuska i Rumunjska).