Dolaze li nam baze?
Jedan od čestih argumenata apriornih protivnika hrvatskoga članstva u NATO-u je mogućnost da, osobito na Jadranu, ali i diljem Hrvatske osvanu vojni kompleksi NATO-a koji će, bar se tako može čuti, otjerati turiste i načiniti nas ?vrijednim ciljem" mogućih terorističkih napada. Odgovarajući na ovakva pitanja potrebno je samo uporabiti elementarnu što gospodarsku, što geopolitičku logiku. Što se gospodarskih razloga tiče, nema nijednog razumnog razloga izgradnje novih instalacija na zapravo, globalno gledajući, zanemarivim razdaljinama od postojećih. Nadalje, pokušavajući uključiti geopolitičke razloge lako je prepoznati kako Hrvatska nema onakvu geopolitičku težinu kakvu je imala u vrijeme hladnoratovske podjele, pa i vremena nedavne povijesti. Geopolitički prioriteti u najvećoj mjeri usmjereni su poprilično istočnije. Pišući o mogućnosti dolazaka nekih velikih baza ne treba isključiti mogućnost da se određenim hrvatskim vojnim kapacitetima mogu koristiti u potpori savezničkih operacija. To je, na koncu, jedna od obveza svake zemlje, bila ona punopravna članica ili partnerska zemlja, poznatija pod nazivom potpora zemlje domaćina. No, ta potpora ne podrazumijeva stvaranje nekog novog Aviana ili Napulja. Za to, jednostavno, nema potrebe.
Ipak, kako bi barem u kratkim crtama pokušali opisati utjecaj takvih baza na život zemalja u kojima se nalaze, mora se reći kako one nisu smetale, primjerice Italiji i Španjolskoj da postanu i ostanu turističke velesile. To ne smeta ni Turskoj, a ni alpskom turizmu u, primjerice Njemačkoj. U pristupu ovakvim kompleksnim temama nije naodmet spoznati činjenice. Daleko od toga kako bi se itko razuman usudio ustvrditi kako članstvo u Sjevernoatlantskom savezu donosi samo i isključivo pluseve. Ali, duboko smo uvjereni, koristeći se jednostavnom matematikom, da pozitivni elementi članstva, posredni i neposredni, prevladavaju. I u sljedećim napisima potrudit ćemo se predočiti aspekte punopravnog članstva Republike Hrvatske u Sjevernoatlantskom savezu. Nikoga, naravno, ne treba uvjeravati u koristi jer svatko ima pravo na vlastito mišljenje. A najviše se raspravi o koristima članstva može pridonijeti argumentima.