broj 128, ožujak 2007.
Anđelko KAĆUNKO
|
Zadnja promjena: 3.2.2012.
|
|
|
 |
|
|
 |
|
| Generalni vikar Vojnog ordinarijata u posjetu hrvatskom kontingentu u misiji ISAF | ||
| Mons. Šantić s hrvatskim vojnicima u Afganistanu | ||
Riječ je zapravo o nastavku pastoralne vizitacije budući da se jurisdikcija vojnog biskupa odnosi na njegove vjernike i izvan matične države.Tako je mons. Šantić otputovao s prethodnicom za smjenu kontingenta hrvatske Vojne policije. "Kada sam odlučio krenuti prema Afganistanu pokušao sam se pripremiti, međutim svi podaci, koji mogu stvoriti neku sliku o Afganistanu, tamo mi ništa nisu značili", napominje mons. Šantić. Ističući kako je sretan što nije samo bio u Afganistanu, nego je gotovo 20 dana intenzivno živio s našim vojnicima, s vojnim kapelanima drugih zemalja, s izaslanikom Sv. Stolice "sui iuris" - to je preč. P. Giuseppe Moretti - te s domaćim stanovništvom i njihovim mulama (dušobrižnicima), pri čemu osobito ističe srdačan i pun poštovanja službeni susret s vrhovnim mulom Plave džamije u Mazar-e-Sharifu. Domaćin je istaknuo da pozdravlja visokog službenika religije Knjige te je pred mons. Šantićem izrazio posebnu zahvalnost hrvatskim vojnicima koji osiguravaju mir u Mazar-e-Sharifu. Uz te je posjete mons. Šantić posebno vrijeme posvetio susretu s običnim ljudima u oba grada. Zajedno s našim vojnim kapelanom i njemačkim kapelanima dijelili su pomoć djeci i obiteljima. "Za mene su ti susreti bili veliko obogaćenje", ističe generalni vikar. Ipak najvažnija svrha odlaska mons. Šantića u Afganistan je susret s našim vojnim kapelanom don Vladom Mandurom i našim vojnicima. "Osjetio sam da su me željno očekivali, kao što očekuju svaku odgovornu osobu iz Hrvatske", ističe don Joško, kako ga od milja svi najčešće zovu. Kako je i bilo predviđeno, boravio je po osam dana u Mazar-e-Sharifu i u Kabulu. Slavio je svaki dan misu s kapelanom u Mazar-e-Sharifu u šatoru-kapeli, koju održavaju Nijemci. S radošću ističe da su "naši dečki" svaku večer bili na misi, da im krunica mnogo znači, ne samo kao znak, nego i kao nada. Na Pepelnicu su slavili zajedno početak Korizme i imali obred pepeljenja pepelom koji je mons. Šantić ponio iz Hrvatske, želeći ih time još jače povezati s domovinom. Dva dana poslije toga odletio je u Kabul, gdje su na prvu korizmenu nedjelju slavili početak Korizme, u nazočnosti starog i novog zapovjednika hrvatskog kontingenta. A kako svoj teški i odgovorni posao doživljavaju hrvatski vojnici? "Iz razgovora s njima vidio sam da polako sazrijevaju. To potvrđuje i činjenica da njihov boravak u misiji ISAF nije samo izvor zarade nego još više donošenje sigurnosti i mira ljudima koji žive u ratnim okolnostima. To sam im i u propovijedima istaknuo, podsjećajući ih kako smo i mi Hrvati stekli slobodu zahvaljujući i angažmanu međunarodnih snaga i kako danas s ponosom možemo reći da hrvatska integracija u međunarodnu zajednicu ide i po sudjelovanju hrvatskih vojnika u mirovnim misijama", kaže mons. Šantić. "Sigurno je da dok hrvatski vojnici budu u misiji ISAF uvijek će jedan vojni kapelan iz Hrvatske biti s njima kao duhovna potpora i znak prisutnosti Crkve", ističe mons. Šantić, te dodaje: "Danas vidim da Bog hoće Hrvatsku u sklopu međunarodne zajednice, ali ne da se pita što će od te zajednice dobiti, nego - kako ponavlja naš otac biskup - što mi možemo međunarodnoj zajednici dati. To je poruka i narodu da na sebe ne gledamo izolirano nego sa širinom, ali tako da sačuvamo svakoga našeg vojnika i da Hrvatska obogati svijet svojim kršćanskim doprinosom." |
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene