|

|
| Škola |
Afganistan je i površinom i brojem stanovnika golema zemlja. Ali velik je i zbog naroda koji je toliko pun ponosa da se tako nešto rijetko viđa u svijetu.
Je li tome razlog napaćenost ratovima i terorom prijašnjih vladavina i njihova želja za pobjedom te činjenica da su se sami i goloruki počeli boriti za slobodu, a posljedica je neimaština iz koje se opet sami uzdižu i kreću u svijet kao nova demokratska zemlja, ili je pak ponos jedino što im je ostalo.
Narod je to kojemu su tri stvari najbitnije: vjera, obitelj i posao. Vjera da se nekome mogu zahvaliti i moliti za sve dobro u životu, obitelj da imaju s kim dijeliti suze i smijeh i posao da mogu uzdržavati obitelj.
I kad naiđete na najsiromašnijeg stanovnika, neće vam se žaliti i pohvalit će se bilo čime što ima, ako nema ništa, pohvalit će se svojom lijepom i velikom zemljom. Tako smo udaljeni i daleki narodi a nevjerojatno je u koliko smo mnogo stvari i činjenica isti.
|

|
| Čest način prijevoza robe |
Ponos je nešto što svi trebamo imati, a ovdje u misiji sam se uvjerio da smo zemlja koja razloga za ponos ima. Nogomet, košarka, pa naša kravata i naše more ovdje su već stara priča. Stara priča među Amerikancima, Nijemcima, Talijanima, Mongolima, Šveđanima, Norvežanima i Afganistancima.
Život na ulici
Zanimljivo je da je po muslimanskom kalendaru 21. ožujka 2007. u Afganistanu otkucala Nova 1386. godina. Naravno da uvažavaju naš kalendar jer je on prihvaćen u cijelom svijetu ali ipak svoje planove i događaje orijentiraju prema datumu prvog dana njihove nove godine. Glavno zanimanje u zemlji je trgovina raznim dobrima na veliko i malo, manje manufakturne radionice te svugdje prisutni automehaničari, limari, vulkanizeri, trgovine mješovite robe i mesnice otvorenog tipa te radnici na benzinskim crpkama. Kod trgovaca je umjetnost znati se cjenkati jer se tako stječe poštovanje. Nije bit nekoga prevariti i ukrasti novac, već postići dogovor kojim su sve stranke zadovoljne. Primjerice, ja sam na bazaru pokazao zanimanje za jednu sliku s detaljima iz afganistanskog života s aluminijskim okvirom, malo sam je gledao no na trgovčev upit pokazao sam nezainteresiranost. Nastavili smo pričati o drugim sitnicama a onda je on ponudio cijenu za sliku, otprilike 70$, moja je zadnja cijena nakon 15-20 min. pregovora bila 15$ i po toj sam je cijeni dobio na obostrano zadovoljstvo. On je svakako zaradio na meni, ali je važno odmjeriti snage u cjenkanju i prodati proizvod.
|

|
| Mesnica na otvorenom |
Ni cijene zemljišta nisu baš niske kako smo pretpostavljali, građevina je također unosno zanimanje jer jedna prosječna kuća katnica za šesteročlanu obitelj s klasičnom ciglom i vanjskom oblogom košta do 100 000$, a klasična malo veća blatna kuća košta do 25 000$ ali se gradi samo kao prizemnica. Stariji ljudi se često povlače na selo nakon što prodaju kuće u gradu i tamo nastave živjeti u miru dalje od gradske buke. Mladi kao i kod nas vole urbanija područja gdje je život brži ali za mladu populaciju i mnogo slobodniji. U gradu su škole, fakulteti, kina...
Prijevoz je također vrlo zanimljiv. Nigdje osim ovdje nisam vidio ovakve kombinacije prijevoza: kontejner na prikolici, a na njemu naslagana osobna vozila, ili zaprežna seljačka kola kao u Slavoniji ovdje su preinačena tako da su dobile kotače s pneumaticima, ljudi se zbog vrućine i gužve često voze na autobusu a ne u autobusu i sl.
|