|

|
 |
| Petanaest godina suradnje - prvi tekst Jurice Miletića "Panduri! u Hrvatskom vojniku bio je objavljen još početkom 1992. Tekst "Kepi u Americi" objavljen u prošlom broju bio je nažalost i posljednji... |
Posljednji tekst našeg dragog kolege, suradnika i prijatelja Jurice Miletića u "Hrvatskom vojniku" objavljen je u prošlom broju našeg časopisa. Napisao ga je i poslao e-mailom 24. ožujka, pet dana prije iznenadne smrti. Izgleda da je samo na taj tragičan način moglo doći do prekida suradnje naše redakcije i gospodina Miletića... Naime, otpočela je samom zorom MORH-ovog izdavaštva, s brojem 6 originalnog Hrvatskog vojnika koji je izašao još 26. veljače 1992. godine. Za nas je pisao razne vrste tekstova, a oni sami govore o kakvom je svestranom čovjeku, intelektualcu, poliglotu i gospodinu bila riječ. Pisao je o militariji (bio je njen zaljubljenik i kolekcionar), filateliji (vrlo istaknuti dobitnik više svjetskih nagrada), povijesti (mnogi su naša izdanja čitali počevši s njegovim feljtonima), pisao je putopise (kao turistički vodič proputovao je SVE zemlje svijeta osim dvije)...Njegov stil pisanja bio je pitak i jasan, ali svojom čitljivošću nije gubio vrijednost. Štoviše, rekli bismo da je čitatelju s lakoćom znao prenijeti svoje bogato znanje te duhovite i maštovite impresije...
Sve što smo biografski nabrojali bilo bi dovoljno za sliku o jednom iznimnom čovjeku. Ipak, još su bitnije ljudske osobine Jurice Miletića...Prije svega, bio je veliki gospodin starog kova, pristojan, ljubazan i odmjeren, jednostavno čovjek kakvih je sve manje. Zatim, unatoč svemu što je znao i vidio, njegova želja za učenjem i spoznajom u zrelijim godinama nije bila ništa manja nego prije njih, i dalje je putovao, pisao i istraživao. I posljednje, iako je bio filantrop i svjetski putnik, čovjek koji je govorio i pisao više jezika i poznavao mnoge kulture, uvijek je zadržavao i isticao svijest o tome tko je i otkuda dolazi, volio je svoju zemlju i kulturu.
Jurica Miletić i njegov životni put dokazali su da kozmopolitizam i patriotizam ne poništavaju jedan drugoga, nego jedan uz drugoga djeluju šire, ljepše i ljudskije...
|