U jednom dijelu našeg područja odgovornosti, u samom podnožju lanca niskih kamenih brežuljaka sedimentnog sastava, tijekom prošlog rata između Polisaria i Marokanske vojske, vrijedne ljudske ruke ukopale su se ispod površine. Razlog tom iscrpljujućem i nesvakidašnjem poslu bio je izgradnja podzemne ratne bolnice, po uzoru na slične u drugim gerilskim ratovima ali po dekoru, vjerujem, jedinstvenoj. Iznimno vješto odabrana lokacija imala je prednost jer je lako branjiva, u zadnjem nagibu i teško dostupna kao cilj, nevidljiva za protivnika a omogućavala je i brzi pristup skrivenim bunarima za vodu u obližnjoj vododerini. Ono što nikako ne možete predvidjeti prije ulaska u taj objekat je njegov dekorativni interijer i ljepota nečega čime se koristilo isključivo za ratne situacije.
|
|
| Ulaz u bolnicu |
Labirint podzemnih prostorija bio je obojen u vedre boje i zanatski oblikovan kao da je riječ o mediteranskoj vili, s prekrasnim zidnim freskama i slikama bogatog naručitelja građevine, s istančanim ukusom. Slike urađene na zidu, najjednostavnija forma murala, prikazuju zamišljene prizore raja kako ga vide žedne oči populacije rođene u suhoj golotinji pustinje.
Zub vremena učinio je svoje
Nažalost, zub vremena i nebriga učinili su da drvena konstrukcija, koja je nosila krovni pokrivač od kamenih ploča i zemlje popušta i na nekim dijelovima zatrpava ukopane prostorije. Nije teško zaključiti kako beduinska populacija sada ne mari puno za ove vrijednosti a status ove njihove ne/države onemogućava bilo kakvu službenu zaštitu spomeničkih vrijednosti. U ovom slučaju sve se urotilo protiv ljepote ljudskog stvaralaštva jer nema više rata niti ranjenika pa nema potrebe za brigu o nečemu što je nekadašnjim ranjenicima davalo snagu upravo tom ljepotom i sigurnošću. Obišao sam mnogo toga ovdje i vjerujte da sam i sam zbunjen činjenicom da je ratna bolnica najljepše uređeni zidani objekat koji sam vidio. Ako su to svjesno uradili zbog ranjenika i patnika, svaka im čast na brizi i takvom načinu razmišljanja. Ono što boli i ne možete zaboraviti je spoznaja kako to svakodnevno propada nezaštićeno i urušava se fizički samo od sebe.
|
