Bez obzira na to što površni poznavatelji znaju reći kako je NATO zapravo skup država kojima se može diktirati način ponašanja, upravo je riječ konsenzus u svom punom značenju temelj djelovanja Saveza. Takav način ponekad usporava donošenje odluka koje se moraju donijeti u vrlo kratkom vremenu, no od njega se ne odustaje. Kako bi se izbjeglo razilaženje u stavovima upućuju se zemlje saveznice na intenzivne konzultacije, kako bi približile eventualna različita stajališta. Na taj način olakšava se taj složeni proces, ali i pridonosi glavnom cilju koji mora biti u skladu s nacionalnim interesima.

Glavne institucije

Sjevernoatlantsko vijeće, Odbor za obrambeno planiranje i Skupina za nuklearno planiranje su tri glavne institucije za razvoj politike i donošenje ključnih uloga unutar Saveza. Odluke svakog od tih tijela imaju istu važnost i predstavljaju dogovorenu politiku svih zemalja članica. Tim glavnim tijelima podređeni su specijalizirani odbori. Pošto se sastoje od predstavnika zemalja članica, osiguravaju temeljni mehanizam koji omogućava kako konzultacije tako i donošenje odluka, uz ravnopravnu zastupljenost na svakoj razini odlučivanja.

Jedna od, moglo bi se reći, ključnih institucija je Sjevernoatlantsko vijeće (NAC). To je jedino tijelo unutar NATO-a čije ovlasti potječu izravno iz Sjevernoatlantskog sporazuma. Ima djelotvorne političke ovlasti i prava donošenja odluka, a sastoji se od stalnih predstavnika svih zemalja članica. Vijeće u svojem radu osigurava jedinstveni okvir - mjesto za raspravu, ali i rješavanja pitanja sigurnosti. Sjednice Vijeća vodi glavni tajnik NATO-a.

Pitanja o kojima na svojim sjednicama na različitim razinama raspravlja Sjevernoatlantsko vijeće pokrivaju sva područja djelovanja NATO-a. Stalni predstavnici zemalja članica, prema naputcima svojih vlada, iznose nacionalne stavove i odluke, sudjelujući, opet prema interesima svojih vlada, u procesu postizanja konsenzusa. Treba istaknuti kako se sve odluke Sjevernoatlantskog vijeća donose jednoglasno. Ne postoji mogućnost preglasavanja. Načelo zadržavanja potpune suverenosti i odgovornosti u donošenju odluka u nacionalnom interesu neupitno je pravilo.

Premda se u javnosti često zaključuje kako je glavni tajnik netko tko može autonomno djelovati, upravo zbog navedenih načela njega mogu zemlje članice ovlastiti da zastupa zajednički dogovorenu politiku.

Vojni odbor (MC) je vrhovno vojno tijelo u NATO-u i glavni vojni savjetnik Sjevernoatlantskog vijeća (NAC). Uobičajeno je da se predstavnici nacionalnih obrana susreću tjedno. Vojno vijeće čine načelnici glavnih stožera oružanih snaga zemalja članica, kao i nacionalni vojni predstavnici država članica NATO-a. Vojni predstavnici u vojnim odborima rade dnevno u ime svojih načelnika stožera oružanih snaga (obrane). Oni su nacionalni predstavnici koji pokušavaju pronaći konsenzus štiteći nacionalne interese.

Predsjedavajućega Vojnog odbora (CMC) podupire Međunarodni vojni stožer, ali ni on nema ovlast donošenja odluka. To tijelo daje stručne vojne savjete najvišem civilnom tijelu i usmjerava vrhovne zapovjednike združenih savezničkih snaga NATO-a.

Po nepisanoj tradiciji predsjednik vojnog vijeća je general ili admiral iz europske zemalje članice. Sustav donošenja odluka u NATO-u je složen, no ni jednog trenutka njime se ne dovodi neka od zemalja članica u podređeni položaj. To su temelji Saveza, temelji suradnje različitih zemalja usmjerenih zajedničkim vrijednostima.