broj 134, svibanj 2007.

Napisao Vladimir BRNARDIĆ

Zadnja promjena: 30.7.2010.
Welcome to Adobe GoLive 6
OBLJETNICA - U Okučanima obilježena dvanaesta obljetnica vojno-redarstvene akcije Bljesak
OSRH - vijesti
NATO - Konsenzus kao temelj donošenja odluka
Metodsko-pokazna vježba požeškog Središta za obuku i doktrinu logistike
Hrvatski vozači IVECO i Toyota Land Cruiser vozila na obuci u Italiji i Austriji
OSRH- Bilateralna vojna suradnja
Novosti iz vojne tehnike
Interoperabilnost NATO-ovih snaga
Odobalni patrolni brodovi
Europa - kolijevka uspješnih konstrukcija na završetku XIX. stoljeća (II. dio)
Europske obrambene mogućnosti i potrebe (I. dio)
Heihachiro Togo: Čovjek dobre sreće
Web info

Tragom vaših pitanja







Heihachiro Togo: Čovjek dobre sreće
Japanski admiral flote Heihachiro Togo bio je jedan od najvećih nacionalnih junaka s početka XX. stoljeća i jedan od onih koji su znatno pridonijeli uzdizanju Japana u status velesile. ..


Togo je rođen 22. prosinca 1847. u gradu Kagoshimi u pokrajini Satsuma u tadašnjem feudalnom Japanu. Imao je tri brata, a njegov je otac bio samuraj u službi klana Shimazu. Svoje prvo borbeno iskustvo Togo je stekao još sa 17 godina, kad je u kolovozu 1863. britanska mornarica bombardirala njegov rodni grad tijekom Anglo-satsumskog rata. Sljedeće godine se zajedno s dvojicom braće priključio novoutemeljenoj satsumskoj mornarici. Tijekom sljedećega rata protiv klana Bakufu u siječnju 1868. Togo je dobio službu na ratnom brodu Kasuga koji je sudjelovao u pomorskoj bitci kod Awe, nedaleko od Osake. Bila je to prva bitka modernih ratnih brodova u Japanu. Istim brodom, ali s činom časnika borio se i u posljednjim bitkama protiv mornarice Bakufu kod Miyaka i Hakodate. Godine 1871. poslan je na školovanje u Veliku Britaniju gdje je proveo sljedećih sedam godina. Prvo je zajedno s ostalim japanskim kadetima posjetio London, a zatim su kadeti razdvojeni i poslani u internat kako bi svladali engleski jezik. Togo je potom upućen u pomorsku bazu u Plymouthu, gdje je bio kadet na brodu Worcester. Njegovi britanski kolege pogrdno su ga nazivali "Johnny Kinez" ne znajući razliku među Azijatima. Mladi je samuraj takve opaske često prekidao udarcima. Sve je iznenadio kad je nakon dvije godine završio školovanje kao drugi u klasi. Tijekom 1875. Togo je kao običan mornar oplovio svijet na palubi britanskog vježbovnog broda Hampshire. Nakon povratka na Cambridgeu je studirao matematiku, a potom pohađao Kraljevsku pomorsku akademiju u Portsmouthu i Kraljevski pomorski koledž u Greenwichu. Nakon školovanja se s činom poručnika 1878. vratio u Japan na palubi Hieia, jednog od novoizgrađenih ratnih brodova. Japanska ratna mornarica povjerila mu je zapovjedništvo na brodu Daini, a potom Amagi.


Togo u poznijim godinama. Na slici gore uz naslov vidimo ga kao mladog kadeta u Velikoj Britaniji
Kad je izbio Prvi kinesko-japanski rat Togo je kao zapovjednik krstarice Naniwa 1894. potopio britanski transportni brod Kowshing tada u službi kineske mornarice što je gotovo izazvalo diplomatski incident između Japana i Velike Britanije. Ipak su na kraju britanski pravnici utvrdili da je japanski zapovjednik postupio prema međunarodnom pravu, što je Togoa preko noći učinilo slavnim. Kasnije je Togo istim brodom pod zapovjedništvom admirala Kozoa sudjelovao u bitci na Jali. Na kraju rata 1895. godine promaknut je u čin kontraadmi- rala.

Nakon rata nastavio je uspješnu karijeru kao zapovjednik Vojno- -pomorskog stožernog koledža, Sasebo vojno-pomorskog koledža i Stajaće flote. Godine 1898. promaknut je u čin viceadmirala, a 1903. ministar mornarice Yamamoto imenovao ga je glavnim zapovjednikom Kombinirane flote japanske carske mornarice. To imenovanje zaprepastilo je mnoge, pa i cara. Kad je upitao Yamamota zašto je imenovao Togoa na tako važnu funkciju, ovaj mu je odgovorio: "Zato što je Togo čovjek dobre sreće!"

Ta tvrdnja uskoro se pokazala točnom kad je Togo, u međuvremenu promaknut u čin admirala, u rusko-japanskom ratu porazio rusku carsku mornaricu. Prvo je kod Port Arthura potukao rusku dalekoistočnu, a potom u bitci kod Cušime i rusku baltičku flotu. Poraz Rusije šokirao je čitav svijet, a presudna bitka kod Cušime slomila je u potpunosti rusku moć u istočnoj Aziji.

Poslije rata Togo je postavljen za načelnika glavnog stožera japanske carske mornarice, a godine 1913. dobio je počasnu titulu admirala flote. Od 1914. do 1924. bio je zadužen za obrazovanje princa, budućeg japanskog cara Hirohita. Nije pokazivao zanimanje i želju da se poput drugih visokih japanskih časnika uključi u politiku, ali je ipak oštro kritizirao Londonski pomorski sporazum koji je ograničavao povećanje i jačanje japanske ratne mornarice. Za svoje zasluge primio je mnoga domaća i strana odlikovanja te plemićke naslove. Admiral Togo umro je 30. svibnja 1934. u 87. godini života. Priređen mu je državni pogreb, a na pomorskoj paradi što je priređena u njegovu čast u Tokijskom zaljevu svoje su brodove poslale ratne mornarice Velike Britanije, SAD-a, Nizozemske, Francuske, Italije i Kine.

Bitka kod Cušime


Togo i njegovi časnici na zapovjednom mostu Mikase tijekom bitke kod Cušime

Kad su 1904. suprotnosti Rusije i Japana prerasle u rat, malo je tko vjerovao u uspjeh japanskog oružja. No što su se borbe dulje vodile bilo je jasnije da je Japan izrastao u moćnu vojnu silu. Poražen na kopnu i na moru kod Port Arthura, ruski car Nikola II. došao je na bezumnu ideju da iz baltičkih voda uputi na daleku bojišnicu novu eskadru i tako sukob riješi u svoju korist. Cijeli je pothvat bio besmislen. Zato što ih Britanci nisu pustili kroz Sueski kanal, ruski su brodovi morali proći 18 tisuća milja ploveći oko čitave Afrike. Tijekom sedam mjeseci vrućina i bolesti desetkovali su posade, a Japanci su o pokretima neprijatelja sve mogli saznati jednostavno čitajući novine. Iscrpljenu protivniku admiral Togo pripremio je klopku u Korejskome zaljevu kod Cušime i u dvodnevnoj bitki, koja je završila 28. svibnja 1905., potpuno ga uništio.

Već na početku bitke Japanci su potopili velike oklopnjače Suvorov i Aleksandar III., a nedugo nakon toga u zrak je odletio i Borodino. Ruski zapovjednik Roždestvenski slijepo se i nerazumno držao prvobitnih planova, pa je gubio brod za brodom. Kad se dim velike bitke slegnuo, vidjelo se da su Rusi pretrpjeli katastrofalan poraz. Od 37 brodova čak je 21 uništen, sedam se predalo, a šest je internirano. Samo su se dva razarača i jedna laka krstarica dokopali ruske pomorske baze u Vladivostoku. Poginulo je 4545 ruskih časnika i mornara, a 6106 ih je zarobljeno. Japanci su izgubili samo 116 ljudi i tri torpiljarke. Bitka kod Cušime odlučila je o ishodu cijeloga rata. Japan je prevladao na Dalekom istoku a Rusiju je uz poraz potresla i prva velika, krvava revolucija.

Teška krstarica Mikasa


Togov spomenik i danas čuva svoj zapovjedni brod
Zastavni brod admirala Togoa iz bitke kod Cušime, teška krstarica Mikasa, pretvorena je u brod-muzej i danas je jedini sačuvani ratni brod iz pred-Dreadnoughtovskog doba. Izgrađena je po narudžbi u britanskom brodogradilištu Vickers i porinuta 1900. godine. Japanska ratna mornarica preuzela ju je 1902. godine. Krstarica Mikasa imala je čvrst i dobro dizajniran oklop tako da je njezina borbena izdržljivost bila velika pa je mogla preživjeti velik broj pogodaka: u bitci na Žutoj rijeci 1904. primila je dvadesetak, a u bitci kod Cušime tridesetak pogodaka pretrpjevši samo manju štetu. S druge strane, njezinom vatrenom nadmoći i dužim dometom japanski topnici su se obilato koristili. Ironijom sudbine Mikasa je potonula pod kraj rusko-japanskog rata u eksploziji skladišta, pri čemu je poginulo tri puta više mornara nego u bitci kod Cušime. Podignuta je iz mora i popravljena, ali je ponovno stradala kad se1921. zbog magle nasukala tijekom japanske intervencije u Sibiru u ruskom građanskom ratu. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma o ograničenju pomorskog naoružanja iste godine trebala je biti razrezana, ali je sačuvana zbog povijesne vrijednosti i izložena u Jokosuki. Stradala je u američkom bombardiranju tijekom II. svjetskog rata, ali je restaurirana i ponovno otvorena 1961. godine.


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene