|
Zadnja promjena: 17.5.2013.
|
Welcome to Adobe GoLive 6
|
 |
|
 |
|
| PODLISTAK - ADMIRALI XX. STOLJEČA |
| Günther Lütjens: Smrt na palubi Bismarcka |
| Za svoj doprinos zauzimanju Norveške Lütjens je dobio odličje Ritterkreuz. U pomorskim krugovima ugled mu je naglo porastao. Stekao je povjerenje Velikog admirala Raedera i dobio čin admirala. Njegov uspon bio je meteorski... |
Rođen 25. svibnja 1889. u Wiesbadenu, Günther Lütjens je s osamnaest godina pristupio Školi Carske njemačke mornarice. Svoje prve godine na moru proveo je na lakoj krstarici SMS Freya, a kao mornarički zastavnik od 1908. se nalazio na bojnom brodu SMS Elsaß na kojem je plovio do 1910. Iste godine bio je promaknut u mornaričkog poručnika, a do 1913. plovi na oklopnom krstašu SMS König Wilhelm. Dobivši čin natporučnika, postao je zapovjednikom torpednih čamaca. Do kraja "Velikog rata" vodio ih je u brzim napadima duž Flamanske obale do Dunkerquea. Još tijekom rata, 1917. postao je kapetan-poručnik.
Poslije rata, od 1918. do 1921. radio je kao časnik u brodskoj prevozničkoj agenciji, a onda se opet kao zapovjednik vratio novom preustroju njemačke mornarice. Do 1925. godine bio je u 3. flotili torpednih čamaca, a 1. travnja 1926. dobio je čin kapetana korvete i bio promaknut u zapovjednika flotile. Poslije pet godina Lütjens je dobio čin kapetana fregate, a zatim je 1933. promaknut u kapetana mornarice i primio zapovjedništvo lake krstarice Karlsruhe kojom je zapovijedao 1934. i 1935. Doista visoke funkcije daroviti časnik počeo je obnašati od 24. rujna 1935.: postao je načelnikom stožera Pomorske grupe sjever u Wilhelmshavenu. Ubrzo je postavljen za novog načelnika časničkog odjeljenja mornaričkog stožera (Marinepersonalamt) u Berlinu. U isto vrijeme, 1937., dobio je čin kontraadmirala i u skladu s ranijim iskustvom postao vođom Torpednih čamaca, (Führer der Torpedoboote) koje je vodio do početka II. svjetskog rata.
|
|
| Bismarckova prva plovidba bila je i posljednja |
Njemačka je 1939. ušla u novi rat, a s njom i promaknuti viceadmiral Lütjens koji je do travnja 1940. bio zapovjednik izvidničkih snaga (Befehlshaber der Aufklärungsstreitkräfte), potom zamjenik načelnika Flote, a 8. srpnja 1940. postao je i načelnikom Flote (Flottenchef). Zamijenio je admirala Wilhelma tijekom njemačkog napada na Norvešku. Kao zapovjednik bojnih krstaša Scharnhorsta i Gneisenaua (koji su se zbog velike brzine često određivali kao bojni brodovi) sudjelovao je u boju s britanskim bojnim krstašem Renown. Za svoj doprinos zauzimanju skandinavske zemlje dobio je odličje Viteški križ (Ritterkreuz).
U pomorskim krugovima ugled mu je naglo porastao. Stekao je povjerenje Velikog admirala Ericha Raedera i dobio čin admirala. Njegov uspon je bio meteorski. U zimi 1941. godine amiral je započeo dvomjesečnu operaciju Berlin, krstarički rat u sjevernom Atlantiku. Njegovi su bojni brodovi krstaši Scharnhorst i Gneisenau potopili ili zarobili 22 broda prije ožujka i povratka u Brest.
Poslije uspjeha Lütjensovih bojnih krstaša, u proljeće 1941. Nijemci su namjeravali glavninom flote krenuti u snažnu ofenzivu protiv britanskog prometovanja u sjevernom Atlantiku. Tu operaciju nazvanu Rheinübung trebali su voditi bojni brod Bismarck i teška krstarica Prinz Eugen, kojima su se kasnije trebali pridružiti bojni brodovi krstaši Scharnhorst i Gneisenau.
Bismarck i Prinz Eugen isplovili su 18. svibnja 1941. iz Gdinje pod zapovjedništvom načelnika flote admirala Günthera Lütjensa.
Za taj pokret Britanci su uspjeli saznati, a njihovi izvidnički zrakoplovi su ih otkrili 21. svibnja u fjordu Kors. Grupa Hood koju su činili bojni brod Prince of Wales i šest razarača upućena je iz Scapa Flowa prema Islandu, a Domovinska flota (Home Fleet), pojačana nosačem zrakoplova Victorious i bojnim brodom Rodney, čekala je spremna u istoj luci.
Kad su britanski zrakoplovi primijetili ispovljavanje njemačkih brodova Domovinska flota koju su činili jedan bojni brod, bojni krstaš, nosač zrakoplova, četiri krstarice i sedam razarača pod zapovjedništvom britanskog admirala Johna Toveya isplovila je prema Islandu. Patrolirajući u Danskom zaljevu britanske su krstarice, prvo Suffolk radarom, a zatim i Norfolk vizualno otkrile navečer 23. svibnja njemačku grupu brodova. Grupa Hood, sa zapovjednikom admiralom Lancelotom Ernestom Hollandom, udaljena oko 300 milja, krenula je prema njemačkim brodovima. Uslijedila je noć sa snježnom olujom, britanske krstarice su izgubile kontakt s protivničkom flotom, pa su u ranim noćnim satima 24. svibnja Britanci plovili iza njemačkih brodova što je taktički bilo vrlo nezgodno. Iako u potpuno nepovoljnom položaju, Holland je započeo topovsku paljbu na Prinz Eugen. Oba njemačka broda odgovorila su paljbom i Hood je bio pogođen već drugim plotunom i to u skladište streljiva. Brod je eksplodirao u 6 sati i za četiri minute je potonuo zajedno sa zapovjednikom i 1422 člana posade, samo su se trojica spasila.
Admiralov imenjak
Poslije rata admiral Günther Lütjens bio je posebno priznat, bez mrlje u svojoj mornaričkoj karijeri. U studenom 1938. bio je jedan od trojice vodećih časnika koji su pismeno protestirali protiv zločinačkog nacističkog progona Židova u Njemačkoj.
Po admiralu je dobio ime i njemački razarač Zerstörer FGS Lütjens, klase Lütjens, koji je postao operativan 1969. Riječ je o primjerku izvornog američkog tipa razarača Ch. Adams, opremljenog raketnim naoružanjem i opremom za protupodmorničku i protuzračnu obranu. Brod je umirovljen 2003.
|
U ovome sukobu i Bismarcku je oštećen tank za gorivo, pa je Lütjens odlučio otploviti u luku San Nazer, ostavljajući za sobom trag nafte. Kako bi prikrio odvajanje Prinza Eugena stupio je u kraći topnički boj s britanskim krstaricama. Zapovjednik divizijuna krstarica britanski admiral Frederick Woke-Walker nastavio je izvješćivati o oštećenjima i putu Bismarcka, tako da je britanski Admiralitet u bitku poslao sve snage: eskadru "H" iz Gibraltara te brodove iz pratnje konvoja na Atlantiku. Nešto poslije ponoći 25. svibnja eskadrila s devet torpednih zrakoplova s nosača Victorious u pratnji lovaca i u vrlo teškim meteorološkim uvjetima napala je Bismarck, ali bez većeg učinka. Poslije još jednog kraćeg boja s krstaricama, Lütjens je nastavio ploviti prema Brestu ne znajući da su britanski brodovi izgubili trag. No, poslije 31 sata stalnog traganja, oštećeni njemački brod je ipak primijećen. Zrakoplovi s britanskog nosača Ark Royal krenuli su u napad, ali su greškom i zbog slabe vidljivosti napali vlastitu krstaricu Sheffield iako bez posljedica. Krstarica je u 17 sati i 40 minuta ugledala Bismarck i nastavila navoditi britanske zrakoplove u napad. Drugi napad britanskih torpednih zrakoplova počeo je u valovima. Od 13 izbačenih torpeda dva su pogodila i oštetila propelere i kormila Bismarcka. U noći je i britanski 4. divizijun s pet razarača izveo torpedni napad, a ujutro 27. svibnja 1941. britanski admiral Tovey sustigao je teško oštećeni Bismarck. Bojni brodovi King George V. i Rodney otvorili su na njega paljbu s udaljenosti od 24 km, na koju je Bismarck odgovorio. Boj je trajao do 10 sati i 15 minuta. Britanski brodovi nisu bili pogođeni, a Bismarck, koji je pogodilo najmanje osam torpeda i mnogo teških granata pretvorio se u goruću ruševinu, koju je naposlijetku s dva torpeda potopila britanska krstarica Dorsetshire. Od 2300 članova posade spasilo se samo 110, a poginuo je i zapovjednik broda njemački admiral Günther Lütjens.
|
|
