|

|
| I vojnici ponekad imaju neuobičajene zadaće... |
I dok pristižu posljednji pripadnici našega kontingenta, u kampu PRT-a u Chagcharanu održana je primopredaja između dosadašnje, pete rotacije i nastupajuće, naše rotacije. Na svečanosti je bio i zapovjednik Regionalnog zapovjedništva Zapad. Sve je prošlo u uobičajenim govorima, kako zapovjednika svih razina, tako i lokalnih vlasti. I, zapravo, svečanost kao svečanost da na njoj nije posebnu NATO medalju za uspješne rezultate dobio naš satnik Alan Petrov, zapovjednik MLOT-a E. Ne gubimo vrijeme na protokolima, odlazimo na teren kako bismo se što bolje pripremili za vrijeme koje je pred nama, kad će snjegovi zamesti ove planine i kad će relativno topli dani ustuknuti pred mrazom. Prolazimo opet kozjim stazama, a naše toyote i naši vozači, Ćurga i Hađi, pokazuju nam kako je uspješna bila šestomjesečna škola u prirodi.
Uzajamne veze
Promatramo život u usputnim selima, pokušavajući se dosjetiti kako se ovi ljudi u tako negostoljubivoj prirodi uopće griju i na čemu kuhaju. Odgovor ubrzo saznajemo ostajući zapanjeni pred upornošću i dovitljivošću gorštaka iz pokrajine Ghore: najprije su nas iznenadile okopane vrleti, a onda krave i magarci koji kao da su svladali alpinistički tečaj. Nekako sam se i mogao domisliti kako su se i s kojim teškoćama popeli, ali nikako kako će sići s tih strmina. Ili ovdje postoji nekakva gorska služba spašavanja životinja. Teško, vrlo teško. A što se grijanja tiče, ono je u izravnoj vezi sa životinjama, ali i trava koje ljudi skupljaju, a životinje jedu. Jedan zatvoreni, ciklički proces.
"Nametnuta" zadaća
Satnik Miljak, zapovjednik MLOT-a E sa svojim ljudima ide u ophodnju koja, osim uvježbavanja kompletiranog sastava, ima i jednu neobičnu "nametnutu" zadaću. Mali Gianni Orlandini, sin našega vezista Ivana, poslao je svojim vršnjacima u Afganistan pregršt pari obuće. S koliko ljubavi su hrvatski vojnici obuvali djecu! Mala djevojčica dotrčala je u jednoj čizmi do Mire, a on joj je obuo nove tenisice. Svoju čizmicu ipak nije zaboravila. A našlo se u prtljažniku i vode, i slatkiša, i igračaka.
Lokalni policajci, iznenađeni tim prizorom, samo su se smijali, pokušavajući na neki način i sami pomoći našim dečkima. Zacijelo su i oni uživali u slici u kojoj je jedan iskreni čin darovanja našao iskrene, zahvalne primatelje. I vojnici se ponekad prisjete da su bili djeca... Život u kampu poprima svoje uobičajene oblike. Svi imaju svoje zadaće, koje ispunjavaju najbolje što mogu. MLOT C satnika Srećka Greguranića obavlja posljednje pripreme pred ophodnju. Dečki narednika Jakubeka - naš Guard već skrbi o našem mirnom snu. Bojnik Paj planira buduće operacije. Naš NSE na čelu sa satnikom Lukačićem trudi se da nam ničega ne nedostaje, naravno, misleći pritom samo i isključivo na posao. Vezist Orlandini približava nam dom u ove planine. Jedna skladna ekipa, koja se brzo uklopila u međunarodno okružje kampa, proradila je prije no što se itko nadao. U svemu smo inače uporni, kako u pjesmi tako i u obavljanju zadaća. Sve bez ostatka. Valjda jedino tako i znamo. Kad stignemo, bacimo pogled na hrvatske televizijske kanale. Zbog troipolsatnog vremenskog plusa, gledanost ranojutarnjih emisija je zamjetna...
|