|
|
|
Tijekom Domovinskog rata, na području RH cirkulirale su velike količine vatrenog oružja i streljiva. Završetkom rata najveći dio oružja stavljen je pod nadzor i kontrolu Oružanih snaga i MUP-a, ali je znatan dio ipak ostao u ilegalnom posjedu građana. Radi rješavanja toga problema, poduzimane su različite aktivnosti.
Rasprostranjenost oružja u Hrvatskoj
Svi se još dobro sjećamo akcije Zbogom oružje Nacionalnog programa povećanja opće sigurnosti dobrovoljnom predajom oružja, streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava. Tada se Ministarstvo unutarnjih poslova, zajedno s drugim institucijama i nevladinim organizacijama, uvelike potrudilo da se što više zabranjenog oružja u ilegalnom posjedu građana stavi pod nadzor policije, te poslije uništi.
U kontekstu napora za rješavanjem viška oružje, treba spomenuti i program Staro za novo, u koji se naša zemlja uključila na inicijativu SR Njemačke. U dva navrata, u lipnju i rujnu 2005. godine, u Hrvatskoj je u sklopu tog programa uništeno 1000 komada automatskih pušaka Kalašnjikov kalibra 7,62x39 mm.
Radi utvrđivanja rasprostranjenosti oružja, Međunarodni centar za konverziju u Bonnu (BICC) proveo je 2006. godine istraživanje o malom i lakom oružju (SALW-u) u Hrvatskoj. Istraživanje je obuhvaćalo analizu distribucije oružja, utjecaj SALW-a na ljudsko okruženje, stajališta javnosti s obzirom na rasprostranjenost oružja u njihovim zajednicama, te administrativnu sposobnost institucija u rješavanju problema vezanih uz malo i lako oružje. Istraživači su procijenili da je u rukama civila još velik broj neregistriranog oružja (osim 371 000 komada registriranog), te zaključili da u Hrvatskoj postoji znatan višak oružja i streljiva, pogotovo kada se tim količinama pribroji oružje pohranjeno u skladištima Oružanih snaga i MUP-a.
Tehnike uništavanja oružja
|
|
|
Potrebno je voditi računa da svaka tehnika uništavanja oružja ima svojih prednosti i nedostataka. Najčešća tehnika jest rezanje oružja. Ako se rezanje obavlja autogenim uređajima, onda je manja mogućnost da neki dijelovi izrezanog oružja budu upotrijebljeni kao pričuvni dijelovi. Ta je mogućnost malo veća ako je oružje izrezano pomoću brusne ploče. Što je veća temperatura koju stvara uređaj za rezanje, veća su i oštećenja na metalu. Općenito, rezanje se obavlja tako da se kompletno oružje prereže preko cijevi, nosača zatvarača, zatvarača i mehanizma za okidanje. Prednosti rezanja autogenim uređajem ogledaju se u jednostavnosti postupka, koji zahtijeva malo obuke, a sam se uređaj može vrlo lako održavati i transportirati. Jedini pravi nedostatak leži u broju oružja koje može biti uništeno za određeno vrijeme jer brzina rezanja ovisi o veličini oružja. Vještina i iskustvo osobe koja reže također utječe na brzinu rada. Prednost rezanja pomoću brusnih ploča ogleda se i u niskoj cijeni opreme i njezinoj mobilnosti. Rezanje oružja može se obavljati i pomoću velikih hidrauličnih škara. Uređaj je brz, pouzdan i ima dugi životni vijek. Jednostavan je za uporabu i zahtijeva malo obuke.
Tehnika savijanja odnosno deformacije oružja također je vrlo raširena. Obično se obavlja na hidrauličnim prešama, koje su u pravilu vrlo teške i zahtijevaju dobre temelje i odgovarajuće električno napajanje. Uništavanje oružja deformacijom (gnječenjem) može se obaviti i prelaskom preko oružja teškim vozilima poput inženjerijskih strojeva ili tenkova. Takav način uništavanja privlači pozornost i može izazvati pozitivne reakcije u gledatelja. Ponekad se primjenjuje kao pomoćna metoda za onesposobljavanje oružja prije konačnog uništavanja nekom drugom metodom.
Tehnika topljenja u pećima nije raširena jer zahtijeva specifičnu opremu. Tom se tehnikom koristilo Ministarstvo unutarnjih poslova uništavajući oružje u Željezari Sisak.
Uništavanje spaljivanjem ili detonacijom eksploziva postavljenog u jamu s oružjem ima također svojih prednosti i nedostataka. Treba spomenuti i bacanje oružja u duboko more. To je sa stajališta zaštite okoliša svakako loše rješenje, a zahtijeva vozila za prevoženje do morske luke, brod za prijevoz do mjesta potapanja, te ponekad pripremu sanduka s oružjem kako bi ono sigurno potonulo na dno mora.
Uništavanje u Remontnom zavodu OSRH
Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga RH 2006.- -2015. što ga je prihvatio Hrvatski sabor u srpnju 2006. godine, te odgovarajućim Provedbenim planovima stvoreni su, između ostalog, uvjeti za utvrđivanje viškova malog i lakog oružja u posjedu Oružanih snaga RH. Dugoročnim planom određena je buduća veličina i struktura Oružanih snaga te su izračunate i potrebne vrste i količine oružja. S procesom reorganizacije i smanjivanja broja postrojbi započelo je i izdvajanje viškova oružja i streljiva na posebne lokacije. Zbog toga je redoviti godišnji postupak uništavanja SALW u kapacitetima Oružanih snaga prošle godine bio privremeno zaustavljen. Treba napomenuti da su u razdoblju do 2007. godine Oružane snage u vlastitim kapacitetima uništavale svake godine po nekoliko tisuća različitih vrsta neispravnog ili dotrajalog oružja. No, ovako velika akcija uništavanja OSRH organizirana je prvi put. Uništavanje je počelo 21. siječnja 2008. godine u Remontnom zavodu u Zagrebu. Za potrebe uništavanja izrađen je Elaborat o postupku uništavanja pješačkog oružja, kojim su propisani načini uništavanja, postupci sudionika u procesu, i način zbrinjavanja ostataka uništenog oružja. Elaboratom su propisane i mjere zaštite na radu te mjere sigurnosti. U provedbi uništavanja korištene su dvije tehnike: tehnika rezanja s autogenim uređajima odnosno reznim pločama i tehnika savijanja odnosno gnječenja na hidrauličnoj preši. Za potrebe uništavanja formirano je sedam radnih točaka. Prije uništavanja, oružje je pregledalo posebno povjerenstvo i prekontroliralo slaže li se serijski broj oružja s podacima iz evidencije. Nakon toga je po potrebi rastavljano, kako bi se metalni dijelovi odvojili od drvenih ili plastičnih. Oružje je rezano na točno propisanim mjestima, ovisno o vrsti i veličini. Tako su puške, strojnice i puškostrojnice uništavane rezanjem sanduka i zatvarača oružja, te rezanjem cijevi na tri dijela. Pištolji su uništavani rezanjem na tri dijela preko cijevi i kućišta. Netrzajni topovi kalibra 82 mm uništavani su tako da se autogenim uređajem najprije na dva mjesta propalio zatvarač, a zatim se cijev prerezala na dva mjesta. Minobacači kalibra 60 mm i 82 mm uništavani su tako da je autogenim uređajem propaljen zadnjak, cijev se prerezala na dva mjesta, a podloga minobacača po sredini. Nakon uništavanja, svi su preostali metalni dijelovi prikupljani i spremani u kontejnere za metalni otpad.
Tijekom akcije uništavanja, organizirana je posebna prezentacija za novinare i vojne izaslanike. Odazvao se velik broj gostiju, koji su imali priliku upoznati se s kompletnim procesom i propisanim procedurama zbrinjavanja ostataka uništavanja. Treba reći da je uništavanje viškova vojnog naoružanja jedan od UN-ovih prioriteta. Prema riječima Yurija Afanasieva, stalnog predstavnika UNDP-a u Hrvatskoj, pokretanje tako velike akcije uništavanja oružja opravdava odluku zemalja članica UN-a da prošlog listopada, izaberu našu zemlju za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti. Taj izbor, kao i sudjelovanje pripadnika naših Oružanih snaga u čak 16 mirovnih misija UN-a, zaključuje transformaciju Hrvatske od "korisnika" u zemlju "pružatelja" sigurnosti. U pismu upućenom Ministarstvu obrane, Afanasiev je izjavio da je Program UN-a za razvoj - u partnerstvu sa zemljama članicama - spreman uložiti do 100 000 dolara u izgradnju kapaciteta koji će pridonijeti potpunom uništenju viška vojnog naoružanja u Republici Hrvatskoj. Osim UNDP-a, financijsku pomoć pri nabavi opreme za daljnje uništavanje ponudilo je još nekoliko zemalja, što će omogućiti ubrzavanje započetog procesa i konačno rješavanje tog problema.
|
