broj 175, veljača 2008.
Anđelko KAĆUNKO
|
Zadnja promjena: 17.5.2013.
|
|
|
 |
|
|
 |
|
| DUHOVNOST |
| Svjetlo neugasive Nade |
| Poslijeratna presuda kardinalu Stepincu - što ju je, na montiranom sudskom procesu odmah u djetinjstvu sada već pokojne države, "Revolucija koja teče" nasilno donijela pod plaštem prozirnog auktoriteta "uime naroda", koji je svojega nadbiskupa već tada štovao kao sveca - trebala je proizvesti opće obeznađenje vjerničkog puka. Ipak, to se nije dogodilo. Štoviše, štovanje Stepinčeva lika i djela nastavilo se još većim žarom. U novim okolnostima, Hrvatski je sabor 14. veljače 1992. izglasovao deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu Stepincu s obrazloženjem da je "nepravedno osuđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu". Zato ga je i papa Ivan Pavao II. prije 10 godina uzdigao cijeloj Crkvi na čast oltara, istaknuvši da "svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojem narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati". Taj "stepinčevski kompas" hrvatski je vjernički puk uvijek doživljavao i kao svjetionik, a nakon Alojzijeve dvostruke "rehabilitacije" još ga je jače prihvatio kao nadonosni svjetlokaz u osobnim i narodnim olujama. Baš kao što je Isusovim učenicima bilo njegovo Preobraženje (Mt 17,1-9). Isus, u zajedništvu s Mojsijem i Ilijom, preobrazbom na visokom brdu, daleko od mase, čini gotovo upravo ono što je Napasnik od njega tražio kao vještu cirkusku točku radi osvajanja publike: pokazuje izabranim učenicima buduću slavu. Opijeni blaženom ljepotom, oni zaboravljaju na stvarnost i životni poziv. No, "ljubljeni Očev sin" poziva ih da ustanu. Čim ustadoše shvatiše da nije riječ o ustanku ni pozivu da budu ustanici i uskoci, nego da budu svjedoci Radosne vijesti. Ali ne "ognjem i mačem", već samo poticajnim riječima Oca nebeskoga - koje su i sami čuli: Isus je Spasitelj, njega slušajte! - kao i svjedočanstvom svojega života. Taj rajski susret s glavnim predstavnicima Staroga zavjeta u društvu s Isusom davao je Njegovim učenicima snagu i krijepio nadu i u onim gorkim trenucima kad su prolazili križni put progona, posebno u vremenima vladara koji su smatrani božanstvima iako su bili odgovorni za mnoge tisuće ubijenih bez suda i bez presude, te posijanih po brojnim masovnim grobnicama širom kršćanskoga svijeta. Unatoč svim otporima, Riječ je Božja nezaustavljivo "trčala" kroz prostor i vrijeme tijekom dva tisućljeća, osvajajući uvijek nove svjedoke, koji, Duhom Svetim preobraženi, iskazujući djela milosrđa svojim bližnjima nikada nisu izgubili živce, jer im je orijentir bila svjetlost ponuđene Nade. A "ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše, što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus" (Heb 6,18-20). |
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene