|
|
|
Tijekom nedavnog posjeta hrvatskog izaslanstva vojnih novinara Oružanim snagama Ukrajine pružila nam se iznimna prigoda za razgovor s čelnim čovjekom Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine, brigadirom Viktorom Gvozdom. Taj visoko pozicionirani ukrajinski časnik bio nam je vrlo zanimljiv sugovornik i zbog toga što je od 1993. do 1995. boravio kao vojnik u UN-ovim snagama u Hrvatskoj, a od 1996. do 1999. obnašao dužnost ukrajinskog vojnog izaslanika u RH i BiH. Odlično govori hrvatski, razgovoru se odazvao sa zadovoljstvom. Za Hrvatski vojnik predstavio nam je službu kojoj je na čelu, govorio o odnosima Hrvatske i Ukrajine posebno na području obrane te se prisjetio vremena provedenog u Hrvatskoj, koje je na njega, ističe, ostavilo dubok dojam.
U Hrvatskoj ste kao ukrajinski vojni izaslanik proveli nekoliko godina. Kakve dojmove nosite iz tog razdoblja?
Od 1996. do 1999. radio sam kao vojni izaslanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Na toj dužnosti odrađivao sam klasične obveze vojnog izaslanika u drugoj državi, kao i neke druge zadaće vezane za potporu postrojbi Oružanih snaga Ukrajine. U razdoblju mog boravka u RH i BiH, u sastavu mirovnih snaga UN-a i NATO-a boravilo je pet postrojbi OS Ukrajine kao i ukrajinski vojni promatrači. S obzirom na to da su mirovne snage provodile mirovne operacije radi stabilizacije stanja u tim državama, moje osnovne zadaće bile su procjena mogućih sigurnosnih prijetnji za ukrajinske vojnike, potpora postrojbama OS Ukrajine preko ukrajinskog Veleposlanstva na diplomatskoj razini, osiguranje viza te svi drugi oblici potpore. U Hrvatskoj sam boravio tijekom nekoliko prvih poslijeratnih godina, ali za cijeli život sačuvat ću dojmove o srdačnim i gostoljubivim ljudima i prelijepim krajolicima vaše zemlje.
Je li i prije vašeg dolaska na tu dužnost u Hrvatskoj postojala bilateralna suradnja između Hrvatske i Ukrajine?
Do otvaranja dužnosti vojnog izaslanika u sastavu Veleposlanstva Ukrajine u Zagrebu, bilateralnih veza na području obrane između Ministarstva obrane Ukrajine i Ministarstva obrane Republike Hrvatske nije bilo.
Koji su danas osnovni ciljevi i područja suradnje oružanih snaga dviju zemalja?
U skladu sa Sporazumom o vojnoj suradnji između Ministarstva obrane Ukrajine i MORH-a od 24. rujna 1996. vojna suradnja razvija se u okviru sljedećih područja: obrambene i sigurnosne politike, tehničkog održavanja vojne tehnike, razmjene iskustava u obrambenom zakonodavstvu, obuke vojnog osoblja, istraživanja i razvoja na području vojne tehnike i medicine, planiranja i financiranja, vojne povijesti, izdavaštva, kulture i sporta, kontrole zračnog prometa, personalne politike i administracije, zaštite okoliša i kontrole onečišćenja, kontrole naoružavanja i razoružavanja, mirovnih i humanitarnih operacija, te u brojnim drugim područjima.
Kako ste zadovoljni postignutim stupnjem suradnje?
Današnja suradnja između MO Ukrajine i MO Republike Hrvatske na vrlo je visokoj razini, ali uvijek ima mogućnosti za njezino proširivanje.
Koje su vaše sadašnje dužnosti i koliko vam u poslu pomaže iskustvo koje ste stekli kao vojni izaslanik.
Moje iskustvo stečeno na Balkanu u ulozi vojnog izaslanika vrlo je dragocjeno. Što se tiče sadašnje dužnosti, mogu reći da je Glavna obavještajna uprava (GOU) MO Ukrajine državno tijelo koje dobro funkcionira i ima svoj autoritet. No i ovdje je ponekad potrebno osvježenje, treba mijenjati filozofiju i prilagoditi način organiziranja obavještajne djelatnosti. Moja osobna zadaća jest podići vojno-obavještajnu službu na višu razinu kako bi bila što učinkovitija. Uvjeren sam da ova domoljubna služba mora biti aktivna, odnosno u današnjem visokotehnološkom okruženju mora djelovati na primjeren način. Moramo imati visoko razvijene sustave radioelektronskog i svemirskog izviđanja jednako kao i široke mogućnosti argumentiranog prikupljanja obavještajnih podataka. GOU mora biti učinkovita moderna služba s mogućnošću odgovora na bilo kakve izazove sadašnjosti.
Ukrajina i Hrvatska po mnogočemu su slične, gotovo istodobno stekle su svoju neovisnost... Kako vi gledate na ono što su Hrvatska i njezine Oružane snage postigle do danas?
Prije svega treba istaknuti značajne uspjehe državnih institucija RH na putu prema europskim i euroatlantskim integracijama. Posebno su dojmljivi uspjesi državnih tijela RH u borbi s korupcijom i organiziranim kriminalom, što je, zajedno s aktivnostima na unutarnjem planu, utjecalo u znatnoj mjeri na ispunjavanje uvjeta koje Europska unija postavlja za pristupanje Hrvatske toj organizaciji.
Na vojno-političkom planu, potrebno je istaknuti provedbu reformi radi prilagođavanja zakonodavstva europskim i NATO standardima te prijelaz Oružanih snaga RH na profesionalni sastav. Uzimajući u obzir navedena postignuća, logičan završetak napora što ih Hrvatska poduzima u vezi s realizacijom dijela svojih strateških vanjskopolitičkih prioriteta jest poziv u NATO članstvo na samitu u Bukureštu u travnju ove godine.
Poziv da se pridruži NATO-u, izbor za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a i zatvaranje misije OESS-a jesu značajni vanjskopolitički uspjesi Republike Hrvatske, koji učvršćuju njezinu poziciju na međunarodnom planu. Povećanje potpore ulasku Hrvatske u NATO, koja se u posljednje vrijeme popela na više od 50 posto, razriješit će pitanje nužnosti održavanja referenduma, a namjera uključivanja u informiranje stanovništva i hrvatskih branitelja, koji uživaju velik autoritet u društvu, i javne televizije te povećanje financijskih sredstava iz proračuna na razinu zemalja članica EU-a, može biti dobra tema za daljnju suradnju i učenje na vašim iskustvima.
Ima li, po vašem mišljenju, područja na kojima bi se suradnja Ukrajine i Hrvatske mogla još više poboljšati?
U zadnje vrijeme ukrajinsko-hrvatska suradnja se uvelike aktivirala. Potvrda pozitivne dinamike razvoja ukrajinsko-hrvatskih odnosa jest intenziviranje bilateralnog dijaloga, aktivnija trgovinsko-gospodarska suradnja, uspostava pravnih temelja. Takvi odnosi potvrđuju spremnost obiju zemalja za razvoj suradnje na visokoj razini povjerljivih odnosa, koji osiguravaju nacionalne interese ukrajinske države u regiji Jugoistočne Europe. Područja suradnje koja imaju značajan potencijal te zahtijevaju proširenje možemo svrstati u vojnu i vojno-političku sferu. Veliko iskustvo obiju zemalja stečeno tijekom sudjelovanja u brojnim međunarodnim vojnim vježbama i mirovnim operacijama omogućuje nam njihovo proučavanje i iskorištavanje u svakodnevnim djelatnostima u području obrane. Inovacije ukrajinskih proizvođača vojne tehnike te tehnike dvojnog korištenja, po mom mišljenju, mogu zanimati i hrvatsku stranu.
Dodatni poticaj za daljnji razvoj vojne i vojno-političke suradnje pružio je i rezultat zadnjeg NATO samita u Bukureštu, na kojemu je Ukrajina čvrsto potvrdila opredjeljenje da se pridruži Akcijskom planu za članstvo u NATO-u.
Koliko su ukrajinske Oružane snage učinile na putu približavanja euroatlanskim integracijama?
Do kraja 2007., od većih postignuća posebno bih izdvojio završetak i ustrojavanje organizacijsko-ustrojbene strukture Glavnog stožera OS Ukrajine. Naglašavam to posebno stoga što je ta struktura organizirana po sustavu "J", tj. po standardima NATO-a. Treba također istaknuti i usavršavanje rada Združenog operativnog zapovjedništva, a ustrojena je i Uprava snaga za specijalne operacije (SSO). U planu za ovu godinu, prema odluci ukrajinskog Predsjednika težište će biti na provedbi zadaća iz područja povećanja razine borbene i mobilizacijske spremnosti Združenih snaga za brze reakcije. Isto tako, tijekom godine rješavat će se i pitanja i aktivnosti na provedbi novog sustava popune OS Ukrajine po načelu ugovorne obveze za iduće razdoblje. Do 1. studenog 2008. u planu su i pripreme za završetak rada na novom Službovniku Oružanih snaga Ukrajine, a u skladu s europskim normama.
|
