dvobroj 195-196, srpanj 2008.

NOVOSTI IZ VOJNE TEHNIKE

Zadnja promjena: 3.9.2010.
Welcome to Adobe GoLive 6
Na vojnom poligonu Gašinci održana međunarodna vojna vježba Adriatic Aurora 2008
Obilježena treća obljetnica Središta za obuku i doktrinu logistike u Požegi
U Vukovaru održana svečana promocija polaznika vojnih škola OSRH-a
RAZGOVOR - brigadir Viktor GVOZD - načelnik Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine
Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru
Tečaj metodike za instruktore engleskog jezika
Interni natječaj
Vijesti
Novosti iz vojne tehnike
Lako streljačko oružje za specijalne snagei
Talijanska obrambena industrija
Posebnosti poljske vojne policije u usporedbi s ostalim vojnim policijama na svijetu
Bespilotni bombarderi - fikcija ili stvarnost (I. dio)
Suvremeni brodski topovi
Podmornice klase Amphitrite, Bellone, Dupuy de Lome, Joesell-Fulton, Diane i Armide
Podlistak - Politički atentati (XIV)
Web info










Senzor za kacigu

Foto: US Army
Oko 7000 američkih vojnika, pripadnika 101. zračnodesantne i 4. pješačke divizije, raspoređenih u Afganistanu i Iraku, nosi kacigu opremljenu senzorima koji trebaju unaprijediti sigurnosne značajke i smanjiti mogućnost fatalnih ozljeda kao rezultat ranjavanja.

Kaciga je opremljena s dva senzora: jedan je vani, na stražnjem dijelu kacige, a drugi je postavljen na unutrašnji dio tjemena kacige. Senzori imaju USB sučelje kako bi se podaci koje prikupe mogli prenijeti na računalo i naknadno analizirati.

Oni mjere i pohranjuju podatke o ubrzanju i naglom porastu lokalnog tlaka (što je karakteristično za eksploziju). Podaci prikupljeni tim senzorima rabit će se za unapređenje zaštitne opreme. Prvi je korak u primjeni prikupljenih podataka unaprijediti sustav remenja za pričvršćivanje kacige na bradi vojnika te sustav ublaživača udara koji se postavljaju u unutrašnjost kacige.

Dosadašnja su iskustva pokazala da senzori rade bez problema te se prve skupine podataka već analiziraju u laboratorijima. U drugoj će se fazi podaci rabiti i pri medicinskoj obradi stradalih vojnika, kako bi se iz što više izvora prikupili podaci o incidentu te pokušala što prije i što preciznije odrediti stvarna težina ozljeda. O kvalitetnoj i brzoj dijagnozi ovisi umnogome i kasniji tijek i uspjeh liječenja.

M. PETROVIĆ

Španjolskoj vojsci isporučeni prvi EC135


Foto: Jens Wiemann
Sredinom lipnja je španjolskoj vojci isporučen prvi helikoper Eurocopter EC135. Riječ je o helikopteru isporučenom za potrebe novoustrojene postrojbe španjolske vojske koja nosi naziv UME. Posebnost te vojne postrojbe je isključivo potpora građanstvu u slučajevima raznih elementarnih nepogoda, izvlačenje i medicinsko zbrinjavanje unesrećenih u teško dostupnim područjima ili na velikim autocestama, pomoć pri protupožarnoj borbi, pomoć protiv onečišćenja okoliša, te pomoć pri protuterorističkoj borbi. U svim tim aktivnostima UME će surađivati s postojećim državnim službama, agencijama i ustanovama, a zamišljeno je da UME svima njima bude dodatna operativna pomoć.

Na temelju prvog sklopljenog ugovora, UME treba za početak primiti četiri helikoptera EC135, bogato opremljena dodatnom opremom, a pretpostavlja se kako će s vremenom biti sklopljeni novi ugovori za nabavu dodatnih helikoptera. Svi helikopteri će biti sklopljeni u Španjolskoj, odnosno isporučit će ih španjolski dio koncerna Eurocopter, Eurocopter Espana. Prvi produkcijski primjerci EC135 proizvedeni su tijekom 1994., i od tada je više od 600 helikoptera tog tipa u raznim podinačicama (P1, P2, T1, T2, P2+, EC635) našlo svoju primjenu u vojnim i policijskim postrojbama, gdje su se više nego uspješno potvrdili u zadaćama koje predstoje španjolskom UME-u.

Pogonsku skupinu na EC135, ovisno o narudžbi, mogu činiti dva motora Turbomeca Arrius 2B odnosno dva motora Pratt & Whitney Canada PW206B turboshafts, svaki jakosti 435 kW. Duljina helikoptera je 12,16 m, visina 3,62, a težina praznog helikoptera 1465 kg. Maksimalna težina na polijetanju iznosi 2835, pri čemu korisni teret može težiti 920 kg. Maksimalna brzina koju može postići iznosi 259 km/h, uz maksimalni dolet od 595 km.

I. SKENDEROVIĆ

Termovizori za oružne stanice


Foto: Business Wire
Američka podružnica britanske tvrtke BAE Systems sklopila je ugovor vrijedan 60 milijuna američkih dolara o opremanju daljinski upravljanih oružnih stanica CROWS (Common Remotely Operated Weapon Station). Oružne stanice CROWS namijenjene su postavljanju na laka oklopna vozila Humvee i razna vozila kategorije MRAP. Stanice će proizvesti i krajnjem korisniku, američkoj kopnenoj vojsci (US Army), dostaviti tvrtka Kongsberg Defense & Aerospace AS.

Oružne stanice CROWS opremiti će se termovizijskom kamerom TIM1500 s nehlađenim slikovnim senzorom. Kamera će vojnicima koji rabe CROWS omogućiti detektiranje i identificiranje ciljeva iz sigurne oklopljene unutrašnjosti vozila. Kako je riječ o termalnoj kameri, noć ili loši vremenski uvjeti nisu zapreka obavljanju zadaća.

TIM1500 je nehlađena termalna kamera. Manja je i ima niže energetske zahtjeve od hlađenih termalnih kamera kod kojih se slikovni senzor mora hladiti kako bi se postigla odgovarajuća termalna osjetljivost.

Ugovor o isporuci kamera TIM1500 mogao bi se dodatno povećati na 200 milijuna dolara jer i druga oružna stanica koju nudi Kongsberg, Protector, također treba naprednu i malu termalnu kameru kako bi se podigla operativna učinkovitost. Spomenimo samo da je Kongsberg dosad proizveo i dostavio korisnicima više od 1800 stanica Protector.

M. PETROVIĆ

Kaman K-MAX


Foto: Renato Burkhart
Američke tvrtke Lockheed Martin i Kaman Aerospace Corporation tijekom proljeća održale su visokim dužnosnicima Američke vojske i Marinskog korpusa prezentaciju besposadne inačice lakog helikoptera K-MAX. Tijekom 45-minutne prezentacije nastojalo se prikazati sposobnost tog inače jednomotornog helikoptera s jednočlanom posadom za obavljanje zadaća transporta različitog vojnog materijala, uz upravljanje operatera iz zemaljske postaje. Također, prezentirane su tzv. swing role mogućnosti helikoptera, što znači da tijekom jednog leta može obavljati više različitih transportnih zadaća, odnosno da mu se tijekom leta mogu mijenjati različiti zadani parametri leta i zadaća.

Sustav upravljanja KineForce razvio je Lockheed Martin, i uspješno je integriran na K-MAX, kojim se upravlja preko lakog prijenosnog tablet računala. Samo upravljanje letom i transportnim funkcijama može se obavljati na klasičan način preko upravljačke palice uz tablet računalo, ali se isto tako određeni manevri helikoptera mogu zadavati glasovnim zapovijedima, koje se također preko datalinka šalju do helikoptera. Tijekom prezentacije prikazana je mogućnost transporta tereta do 1400 kg, iako je K-MAX sposoban maksimalno ponijeti do 2700 kg korisnog tereta, što je više od njegove težine. Jedan od razloga zbog kojega Američka vojska i Marinski korpus razmatraju nabavu ovakvog tipa helikoptera jest želja da se srednji transportni helikopteri CH-47 Chinook i UH-60 Black Hawk rasterete od zadaća prijevoza vojnog materijala, odnosno da se oni usmjere isključivo na prijevoz ljudstva, što se posebice odnosi na željeni način takve njihove uporabe u Afganistanu i Iraku.

Laki jednomotorni helikopter K-MAX (također ima i naziv K-1200) vrlo je zanimljivog dizajna, bez repnog rotora, dok su na glavčini smještena dva (poznati kao Intermeshing ili Fletnner) rotora, koji se vrte u obrnutim smjerovima, zbog čega helikopter nazivaju i Synchropter. U funkcionalnom smislu, dizajn K-MAX-a uvelike se temelji na dizajnu helikoptera Flattner FI 282 Kolibri, koji je tijekom II. svjetskog rata razvio njemački inženjer Anton Flattner, koji se nakon rata i pridružio tvrtki Kaman. Sam K-MAX teži 2334 kg, dugačak je 15,8 m, dok visina iznosi 4,14 m. Maksimalna brzina koju može K-MAX postići jest 185 km/h, za što je zaslužan jedan turbovratilni motor Honeywell T53-17A-1 jakosti 1007 kW. Prvi primjerak tog helikoptera završen je tijekom 1992., dok je tijekom 1994. okončan postupak njegovog certificiranja. Dosad je ukupno proizvedeno 38 helikoptera, koji se s uspjehom rabe za različite zadaće transporta i protupožarne borbe, pri čemu su ukupno ostvarili više od 225 000 sati naleta.

I. SKENDEROVIĆ

Novi mobilni kemijski detektor


Foto: Business Wire
Tvrtka GE Security, dio konglomerata GE, predstavila je StreetLab Mobile, novi napredni ručni detektor nepoznatih supstancija. Riječ je o uređaju koji metodom spektroskopije detektira kemijske supstancije. Tvrtka radi na proširenju mogućnosti pa bi uskoro trebao biti dostupan i uređaj s mogućnošću detektiranja i bioloških supstancija. Tada bi StreetLab postao kombinirani biološko-kemijski detektor.

StreetLab Mobile je ručni uređaj, jednostavan za uporabu, koji je sposoban pouzdano detektirati široki spektar kemijskih, a uskoro i bioloških, supstancija u tekućem, praškastom ili krutom obliku. Posebna metoda spektroskopije upotrebljava vrlo malenu količinu supstancije za analizu, a rezultate pokazuje u lako razumljivom obliku. Uređaj je namijenjen pripadnicima interventnih službi koji prvi dolaze na mjesto incidenta i trebaju brzu i kvalitetnu informaciju ima li u okolini opasnih supstancija.

Tvrtka je pri razvoju StreetLaba osobitu pozornost posvetila pripadnicima interventnih službi te se vodila njihovim naputcima kako bi stvorila što bolji proizvod koji će im omogućiti da učinkovito zaštite svoje zajednice u slučaju incidenata. A zahtjev s terena bio je jednostavan: trebamo praktičan, brz i precizan detektor za brzo djelovanje u području incidenta.

StreetLab može identificirati više od 1000 potencijalno opasnih supstancija, uključujući toksične industrijske supstancije kao što su formaldehid, tekući i kruti eksplozivi te kemijske komponente standardnih eksploziva. Može detektirati i supstancije poput krezola i benzena koji mogu ugroziti zdravlje nakon dužeg izlaganja.

M. PETROVIĆ

Austalov projekt brzog patrolca za Trinidad i Tobago


Brodograđevni specijalist za aluminijske brodove Austal nedavno je objavio projektnu specifikaciju za šest brzih aluminijskih patrolnih brodova, koji će se graditi za potrebe obalne straže karipske otočne države Trinidad i Tobago. Bit će pokretani s dva 16-cilindarska MTU 2000 dizel-motora serije M92 i Kamewa vodomlaznim propulzorima. Osnova obilježja trupa novih brodova jesu duljina 30 m, širina 6,4 m te gaz 1,5 m, a uz navedeni propulzijski sustav maksimalna brzina bi trebala biti veća od 40 čv dok bi doplov uz brzinu od 10 čv iznosio više od 1000 nm. Svaki brod bit će naoružan s tri strojnice opće namjene i jednim topom kalibra 20 mm, a posada se sastoji od 12 osoba.

Austal je također potpisao dodatne ugovore za redovita, ali i neplanirana tehnička održavanja brodova te remont, kao i za obuku posade, koji će stupiti na snagu u trenutku primopredaje brodova. Procjenjuje se da su dodatni ugovori za održavanje vrijedni oko 12,4 milijuna dolara. Tijekom gradnje osiguran je program obuke koji uključuje upoznavanje s operativnošću broda, obuku glavnog strojovođe i obuku osoblja kopnenih službi koje će održavati brodove. Trinidad i Tobago je odabrao tvrtku Austal za gradnju šest brzih aluminijskih patrolnih brodova između krajnja tri ponuđača od šest početnih, a ukupna vrijednost ugovora za gradnju i dostavu brodova, iznosi oko 49,6 milijuna dolara. Prema izjavi ministra nacionalne sigurnosti Trinidada i Tobaga, financiranje ovoga projekta ponajprije prate nacionalne banke Australije i Novog Zelanda, australska izvozna kreditna agencija i Korporacija za izvozno financiranje i osiguranje. Glavna namjena novih patrolnih brodova bit će održavanje maritimne sigurnosti, osiguravanje državne obalne linije i borba protiv krijumčarenja opojnih sredstava.

U međuvremenu, britanska tvrtka VT Shipbuilding započela je gradnju triju odobalnih patrolnih brodova duljine 90,5 m, također namijenjenih za obalnu stražu Trinidada i Tobaga. Dostava tih patrolnih brodova očekuje se do 2010., do kada bi trebale biti isporučeno i šest manjih aluminijskih patrolaca.

M. PTIĆ GRŽELJ

Mađarski Gripeni prošli vatreno krštenje


Foto: Lazlo Toth
Krajem lipnja, Gripeni mađarskog ratnog zrakoplovstva preletjeli su u Švedsku, gdje su na vojnom poligonu Vidsel na sjeveru Švedske obavili seriju testiranja oružnog sustava Sidewinder, koji u Švedskoj nazivaju i Robot 74. Riječ je o šest aviona JAS 39C Gripen iz sastava 1. lovačke eskadrile Pume, koja je dio 59. taktičkog lovačkog puka, smještene u mađarskoj zrakoplovnoj bazi Kecskemet. Tijekom tih lipanjskih testiranja mađarski su Gripeni prvi put obavili gađanje vučenih meta u zraku projektilima zrak?zrak AIM-9 Sidewinder. Na gađanja su izlazila po dva mađarska Gripena u paru, naoružana s po dva Sidewindera, i sva su gađanja obavljena s velikim uspjehom i bez ikakvih poteškoća. Time su potvrđene izvrsne tehničke odlike tog oružnog sustava i njegove integracije na Gripen, ali isto tako i izvrsna obučenost mađarskih pilota.

To je vrlo važan uspjeh za mađarsko ratno zrakoplovstvo u uvođenju u punu operativnu uporabu novog tipa borbenog aviona. Posebice se to odnosi na skoro povlačenje iz operativne uporabe borbenih aviona MiG-29, koji su dosad bili glavni oslonac mađarskog QRA-a (Quick Reaction Alert). Mađarska je nabavom novih aviona, čija je isporuka okončana tijekom prosinca 2007., postala treći europski operater tog tipa aviona, odnosno druga zemlja članica NATO saveza koja je nabavila Gripene.

I. SKENDEROVIĆ

Porinuće španjolskog BPE broda


Španjolski desantni brod za prijevoz helikoptera, Buque de Proyeccion Estrategica (BPE), poznatiji pod međunarodnim imenom Strategic Projection Ship (SPS), porinut je sredinom ožujka ove godine na svečanoj ceremoniji u španjolskom brodogradilištu Ferrol tvrtke Navantia. Brod nosi ime španjolskog kralja, Juana Carlosa I, te je svojim obilježjima trupa, duljine 230 m i istisnine 23 000 t, najveći ratni brod ikada sagrađen za potrebe španjolske ratne mornarice. Glavna odlika je velika otvorena letna paluba, na čijem je lijevom pramčanom boku smještena uzletna rampa a na krmenom je dijelu smješten dok, pa je direktno vidljiva primarna namjena broda, a to je potpora desantnim vojnim intervencijama i helikopterski prijevoz. Uz navedeno, nezaobilazna je zadaća broda nadzor mora pomoću ukrcanih zrakoplovnih jedinica. Polaganje kobilice za desantni brod Juan Carlos I obilježeno je u srpnju 2006. na navozu matičnog brodogradilišta Ferrol, dok su radovi na sekcijama i blokovima konstrukcije trupa podijeljeni između Navantijinih brodogradilišta Ferrol i Fene. Dijelovi izrađeni u Feneu dopremali su se baržom i sklapali direktno na navozu. Prema navodima tvrtke Navantia, desantni brod je u trenutku porinuća bio 75% opremljen, što označava iznimnu vrijednost te kraći boravak uz opremnu obalu za daljnja opremanja, a u skladu s tim su planirane i prve pokusne plovidbe za sredinu godine. Dostava broda je predviđena prema rokovima u prvom kvartalu 2009.

Projektom BPE broda omogućen je smještaj vojne postrojbe do 1200 vojnika. Brod ima dvije unutarnje teretne palube: jedna je tzv. zdenac, dimenzija 69,3 m x 18,6 m, namijenjena smještaju četiriju LCM-1E desantnih plovila, dok je druga tzv. skladišna paluba, namijenjena smještaju vozila i plovila velike težine. Također, desantni brod posjeduje hangar i gornje skladište za smještaj zrakoplovnih jedinica i lakih vozila. Letna paluba je dimenzionirana za prihvat šest helikoptera tipa NH90 ili četiri CH-47 Chinook helikoptera.

Navantijin odjel Faba Systems u suradnji s tvrtkom Lockheed Martin odgovara za razvoj i integraciju Combat Management Systema, dok je tvrtki Rohde i Schwarz dodijeljeno integriranje komunikacijskih paketa. Uz navedene, španjolska tvrtka za vojnu elektroniku Indra osigurala je ključne elemente opreme za BPE kao što su motrilački radar za otkrivanje ciljeva na moru i u zraku te preostale radarske sustave, kao i informacijski sustav za zapovijedanje i nadzor desantnim operacijama.

M. PTIĆ GRŽELJ


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene