Libanonski političar i vojnik Bashir Gemayel rođen je 1947. godine u Beirutu. Bashir je bio maronitski kršćanin i najmlađe od šestero djece istaknutog vođe libanonske desnice, Pierrea Gemayela. Školovao se na lokalnom Sveučilištu sv. Josipa, kao petnaestogodišnji dječak pridružio se očevoj stranci Kataeb (poznatijoj kao Falanga), a početkom sedamdesetih godina bio je aktivan u vojnom krilu stranke. Izbijanjem građanskog rata u Libanonu 1975. godine postaje predsjednik vojnog vijeća stranke i zapovjednik vojnih snaga. Gemayel je uglavnom uspješno ujedinio milicije libanonskih kršćana, iako je pritom bio odgovoran za niz atentata na političke suparnike.
Na čelu vojnog krila
U tzv. Stodnevnom ratu, vođenom 1978. godine, epizodi libanonskoga građanskog rata protiv vojnih snaga bivšeg saveznika Sirije, Gemayel uspješno potiskuje sirijske vojne snage s područja Libanona gdje su stanovnici u većini kršćani. Godine 1981. uspješno zapovijeda ujedinjenim kršćanskim snagama u bitki kod sela Zahleha u dolini Bekaa, a početkom izraelske invazije na Libanon 1982. godine surađuje s izraelskom vojskom, zbog čega gubi povjerenje većine libanonskih muslimana. Pod novim strateškim okolnostima nastalim izraelskom invazijom, u kolovozu 1982. godine libanonski parlament (u kojemu muslimanski zastupnici bojkotiraju glasovanje) izabrao ga je za predsjednika. No, samo deset dana prije preuzimanja dužnosti Gemayel je ubijen u atentatu.
|
|
| Gemayel kao zapovjednik vojnog krila stranke Kataeb |
Gemayelov atentator Habib Tanous Chartouni rođen je 1958. godine u Aleyu. Iako je libanonski kršćanin, lojalnost zajednici nadjačala je ideologija te u ranoj mladosti pristupa Sirijskoj socijalističkoj nacionalnoj stranci. Nakon povratka sa studija u Europi, Chartounija je kooptirala sirijska obavještajna služba, koja je i organizirala atentat. Dana 14. rujna 1982. Gemayel je trebao održati govor u sjedištu falangista u bejrutskoj četvrti Achrafieh. Osobno osiguranje preporučivalo je Gemayelu da iz sigurnosnih razloga izbjegava rutinu i ranije najavljene skupove. Naime, politički atentati su u to vrijeme bili gotovo svakodnevna pojava u Libanonu te su i Bashir Gemayel i njegov otac Pierre u više navrata bili meta, a u jednom od pokušaja atentata na Bashira ubijena je njegova kći. No, Gemayel se ipak odlučio pojaviti na skupu u stranačkom sjedištu jer je to bila posljednja prilika da se obrati stranačkom vodstvu prije preuzimanja predsjedničke dužnosti i zahvali na političkoj potpori u posljednjih deset godina.
|
|
| Gemayel je bio uzdanica Zapada - na slici u društvu s američkim predsjednikom Reaganom |
Chartouni je noć prije u prostoriju na drugom katu zgrade, izravno ispod dvorane u kojoj se skup trebao održati, postavio bombu od 200 kg TNT-a. Detonator za bombu Sirijcima je navodno dostavila bugarska obavještajna organizacija, no konci atentata vjerojatno vode do Sovjetskog Saveza. Chartouni je u zgradu ušao neometano jer, zbog rodbinskih i prijateljskih veza s Falangom, u njega nije bilo sumnje.
Eksplozija u sjedištu Falange
Oko četiri sata poslije podne Gemayel je počeo svoj govor, a deset minuta kasnije Chartouni je aktivirao postavljenu bombu. U eksploziji, koja se čula u cijelom Beirutu, trokatnica u Achrafiehu je dignuta u zrak. Gradom se odmah pronijela vijest o atentatu - prve vijesti su govorile da je Gemayel izbjegao smrt, a prema nekim izvještajima u eksploziji je bio ranjen. Tek sljedeće jutro objavljeno je da je Bachir Gemayel ubijen. Iako je njegovo tijelo otkriveno među prvima, ozljede lica bile su takve da se nije moglo prepoznati pa je tek u bolnici obavljena identifikacija. U eksploziji je uz Bashira Gemayela ubijeno dvadeset i pet ljudi, a više od stotinu ih je ranjeno.
|
|
| Libanonski kršćani još žale za Bashirom Gemayelom |
Na mjestu predsjednika Libanona Bashira je naslijedio stariji brat Amin, koji se pokazao znatno umjerenijim političarom. No, njegovo ubojstvo je bilo težak udarac kršćanskim maronitima, koji do kraja građanskog rata nisu pronašli čvrstog vođu te je u konačnici pridonijelo gubitku dominantne pozicije što ju je kršćanska zajednica imala prije građanskog rata. U valu osvetničkog bijesa, koji je neposredno nakon atentata zahvatio maronitsku zajednicu, počinjeni su masakri nad palestinskim izbjeglicama u logorima Sabra i Shatila.
Budući da je Chartouni nekoliko minuta prije aktiviranja eksploziva obavijestio sestru koja je živjela u zgradi, istražitelji su preko nje došli do atentatora. Chartouni je razmjerno brzo uhićen, a tijekom ispitivanja priznao je atentat na Gemayela. Čekajući početak suđenja, Chartouni je ostao u zatvoru sljedećih osam godina, a u posljednjoj fazi libanonskoga građanskog rata 1990. godine oslobodila ga je nadiruća sirijska vojska.
Bashirovo ubojstvo nije bio posljednji atentat koji je obitelj Gema- yel doživjela. Uz više ubojstava članova šire obitelji, u eksploziji automobila bombe 2006. godine ubijen je i Bashirov nećak, član vlade, Pierre Amin Gemayel. U libanonskom političkom životu atentat je do danas ostao glavni način na koji se rješava političkih protivnika pa je tako, uz druge žrtve, 1989. godine ubijen predsjednik Rene Moawad, a 2005. i premijer Refik Hariri.
|
