|
|
| Homo volans - glasoviti crtež Fausta Vrančića "najzaslužniji" je za naslov knjige koju priprema Leonard Eleršek i prigodnog feljtona koji će te čitati na ovim stranicama |
Ove godine navršava se stotinu godina otkako je prvi hrvatski pilot, Ivan Bjelovučić, upisao pilotsku školu braće Voisin u prijestolnici europskog zrakoplovstva, Parizu. Iduće godine u Parizu letenje strojem težim od zraka uči i Viktor Klobučar. Godine 1910. u Zagrebu i Subotici uzlijeću tri zrakoplova hrvatskih konstruktora i tri samouka pilota, a u Puli započinje gradnja prvog hidroplana. Potkraj ljeta 1910. godine, sa znamenite pariške livade Le Burgues uzlijeće prvi zrakoplov. Za upravljačem je bio hrvatski letač?
Kada u naslovu ove knjige pročitate riječ avijatičar, ona se neće odnositi samo na pilote letjelica kao što su avioni, helikopteri ili baloni, što je danas njezino uvriježeno značenje. Pojam avijatičara iz ovog naslova odnosi se na zrakoplovce u najširem smislu riječi i obuhvaća brojne zanesenjake, književnike (Džmanjić) i znanstvenike koji su se bavili letenjem, čak i onda kada je razmišljanje o tom fenomenu bilo povlastica djece, "nadriučenjaka" i ljudi "kraće pameti". Odnosi se i na mehaničare, konstruktore i, dakako, pilote letjelica težih ili lakših od zraka, ali i na one koji su djelovanjem u drugim područjima pridonijeli razvoju zrakoplovstva. Pojam "hrvatski avijatičari" označava pripadnost zrakoplovca hrvatskoj zrakoplovnoj povijesti, ali ne nužno i hrvatskom etničkom korpusu. Na ovo naoko škakljivo pitanje autor je potrošio mnogo energije i vremena, no poslije je prihvatio da hrvatski avijatičari u isto vrijeme mogu biti i austrijski, mađarski, poljski, britanski, srpski, francuski ili peruanski velikani. Njihovo djelo, baš kao i njihovo podrijetlo, ponekad nadilazi današnje državne granice. Kao što su mnogi naši znameniti sunarodnjaci sastavni dio povijesti zrakoplovstava nekih drugih država i naroda, tako su i neki "stranci" postali nezaobilazan dio naše zrakoplovne povijesti.
Bogata zrakoplovna prošlost
Govoriti o razvoju bilo kojega segmenta hrvatskoga zrakoplovstva nije moguće ako ne poznajemo našu zrakoplovnu prošlost. Ona je vrlo bogata, a prva znanstvena razmatranja mogućnosti ljudskog leta sežu u XVI. stoljeće (Paletin). Hrvatsko je zrakoplovstvo dijelilo sudbinu hrvatske države pa smo tako sudjelovali u zrakoplovstvima državnih integracija u kojima se naša domovina nalazila ili smo kao pojedinci dali doprinos zrakoplovnoj povijesti nekih dalekih naroda. Proučimo li trijezno našu zrakoplovnu prošlost u relaciji s događanjima u svijetu, doznat ćemo koliki su bili dosezi hrvatskih znanstvenika, pionira konstrukcije, proizvodnje, održavanja i eksploatacije letjelica. Upoznat ćemo dosege naših sportskih i vojnih letača te golem učinak naših vojnih zrakoplovaca bez obzira na to u kojim su vojskama djelovali.
|
|
|
Od samih početaka zrakoplovstva Hrvati teorijski razmatraju problem letenja (Paletin) te daju konkretan doprinos razvoju padobranstva (Vrančić) i balonstva (Domin, Mazarović). Pioniri su konstrukcije upravljivih zračnih brodova i zrakoplovne metalurgije (David Schwarz). Konstruiraju zrakoplove i lete njima u pionirsko doba zrakoplovstva (Penkala, Sarić, Merćep, Prodam), a na natjecanjima postižu vrijedne pobjede i rekorde (Bjelovučić, Klobučar, Novak). Nažalost, ratovi ih nikad nisu zaobilazili pa tako ni oni vođeni u zraku.
Inovatori, utemeljitelji, zapovjednici
Hrvati su bili nositelji priprema zračnih snaga crno-žute monarhije za prvi veliki rat, zapovijedaju njezinom avijacijom (Uzelac) i hidroavijacijom (Klobučar), njezinim borbenim eskadrilama (Stojsavljević, Navratil), daju prve zračne asove (Lasi), upravljaju proizvodnim pogonima, tehnikom i letačkim školama, obučavaju letače i tehničare i održavaju zrakoplove. Neki naši zemljaci rade na konstrukciji najmodernijih njemačkih vojnih zrakoplova toga doba, a istodobno ih pojedinačno nalazimo i u elitnim postrojbama protivničkih vojski.
Udaraju temelje zrakoplovstva kratkotrajne države SHS i zapovijedaju njezinim borbenim eskadrilama. U doba međuratnog mira, postavljaju temelje avijacije, hidroavijacije i balonstva nove južnoslavenske kraljevine i konstruiraju izvrsne zrakoplove koji pobjeđuju na međunarodnim natjecanjima. Više od dvije trećine letjelica domaće konstrukcije proizvedenih u međuratnoj južnoslavenskoj državi konstruirao je samo jedan čovjek, i on je bio Hrvat (Fizir). U prekomorskim zemljama, naši zemljaci zapovijedaju vojnim zrakoplovstvima ili se ističu kao letači u dalekim ratovima.
U drugom velikom ratu, oni lete u sastavu niza sukobljenih zrakoplovstava. Već početkom rata nad Poljskom i Velikom Britanijom, ruše njemačke avione i daju novog zračnog asa. Lete u travanjskom ratu, ističu se hrabrošću i ruše njemačke i talijanske letjelice nad Beogradom. Potom ginu na strani sila Osovine, lete protiv partizanskih i četničkih snaga, a njihovi bombarderi razaraju Moskvu. Samo nad Sovjetskim Savezom dvadeset i jedan hrvatski lovački pilot stječe naslov zračnog asa. Velik broj zrakoplovaca istodobno djeluje u britanskoj i američkoj te talijanskoj avijaciji. Uskoro će velik broj Hrvata prijeći na stranu zapadnih saveznika pa stoga, prije mnogih (svih) u okupiranoj Europi, postaju prvi letači i zapovjednici partizanskih zrakoplovnih postrojbi. Zapovijedaju i lete u partizanskim eskadrilama u sastavu RAF-a ili onima formiranima uz pomoć Sovjetskog Saveza.
Cjeloviti sud i nevjerojatne istine
U stvarnosti, hrvatsku su povijest, pa tako i zrakoplovnu, uvijek pisali stranci pa je iz nje nestao velik dio činjenica, događaja, pa čak i živih ljudi. Danas imamo svoju državu, pa smo dobili priliku i dužnost samostalno interpretirati našu zrakoplovnu povijest. To je potrebno učiniti iz poštovanja prema onima koji su nepravedno zaboravljeni, ali i radi nas samih i naših budućih naraštaja, koji trebaju znati da ishodište zrakoplovstva u Hrvata seže daleko prije 1945. godine i pokojne, nekad nove Jugoslavije. Pritom je neobično važno da napisana povijest hrvatskoga zrakoplovstva bude što bliža istini, ma kakva ona bila, jer samo tako ćemo moći ispravno prosuditi svoje mogućnosti, svoje potrebe, svoje kapacitete i prioritete. Samo je tako moguće izbjeći greške u koracima koje se poslije skupo plaćaju.
Čitajući ove životopise, koje je autor pokušao očistiti od ideoloških predznaka proteklih vremena, čovjek može donijeti cjelovitiji sud i uočiti neke nevjerojatne istine. Primjerice, može se saznati da je peruanski Hrvat Bjelovučić prvi preletio Alpe i da je zapovijedao peruanskim zrakoplovstvom, da je Zagrepčanin David Schwarz izgradio prvi "cepelin", da je Viktor Klobučar ustrojio austrougarsku hidroavijaciju, a Rudolf Fizir konstruirao osamnaest tipova aviona, da su piloti Miroslav Navratil i Raoul Stojsavljević u zračnim borbama tijekom I. svjetskog rata srušili po 10 aviona, a da je osnivač i veliki zapovjednik austrougarskog zrakoplovstva Milan Uzelac bio osnivač dvaju i general triju zrakoplovstava.
Promatrajući djela i pothvate tih ljudi, zapitajmo se nisu li zaslužili da im se imena nađu u povijesnim udžbenicima, i zašto naši aerodromi, zrakoplovna učilišta, trgovi ili ulice ne nose njihova imena.
|
