broj 211, listopad 2008.

Leonard ELERŠEK

Zadnja promjena: 1.8.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
Vježba i ocjenjivanje interoperabilnosti deklariranih snaga za NATO/PzM operacije
Redovita konferencija za medije u MORH-u
Prisega 6. naraštaja kadetkinja i kadeta u Kninu
Javno predstavljanje dijela rezultata znanstveno-istraživačkog projekta "Hrvatska vojska - hrvatsko društvo" u Puli

Učenjem čuvamo prošlost i upravljamo budućnošću
Hrvatski vojnici u sastavu litavskog PRT-a donirali afganistanske časnike
Vojna vježba PZO postrojbi HKoV-a na poligonu OSRH "Rt Kamenjak"
Vijesti
Novosti iz vojne tehnike
Laseri i mikrovalovi
Kuba - nova era pod Raulom Castrom?
Integrirana električna propulzija - budućnost koja je već počela

Srednji tenk SOMUA S35
Podlistak - Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.
Web info







PODLISTAK - Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.
Viktor Klobučar - prvi zapovjednik zrakoplovstva (I. dio)
U godinama prije I. svjetskog rata, Klobučar preuzima zapovjedništvo nad pokusnom mornaričkom zrakoplovnom postrojbom koja djeluje na Valturi. Tako je već iskusni letač postao zapovjednik Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva...


Viktor Klobučar od Bunića, mlađi (Klobučar-Rukavina od Bunića), austrougarski mornarički časnik, sin istoimenog topničkog generala rodom iz Gospića, bio je letač austrougarskog balonstva. Kao pilot aviona sudjelovao je u Velikoj utrci oko Britanije (1911.), bio je pilot letećih čamaca i jedriličarski pobjednik te prvi zapovjednik Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva. Ustrojio je mornaričko zrakoplovstvo i mrežu hidrobaza od Istre do Boke kotorske. Prvi svjetski rat provodi u japanskom zarobljeništvu. U mornarici Kraljevine Jugoslavije zapovijeda krstaricom Dalmacija i pomorskim arsenalom u Tivtu. Umirovljen je 1931. zbog "radićevštine".
Rođen je u Grazu, u Austriji, 24. srpnja 1878. u vojničkoj obitelji Viktora Klobučara Rukavine, ličkog Hrvata koji je službovao širom Monarhije. Otac je u austro-ugarskoj vojsci dostigao čin generala topništva, a i očev brat Vilim bio je general austro-ugarske vojske. Kada je otac iz službe u Bosni prešao na dužnost u Liku, obitelj seli u Gračac. U ovom gradu Viktor Klobučar ml. pohađa osnovnu školu. Gimnaziju završava u Zagrebu i tu se 1889. godine prvi put susreće sa zrakoplovstvom, na balonskom letu aeronauta-akrobata Merighija. Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci upisuje 1892. Po završetku četverogodišnje Mornaričke akademije 1896. godine, kao osamnaestogodišnjak stupa u mornaricu. Službuje na brojnim austrougarskim brodovima, a 1901. stječe čin zastavnika bojnog broda. Još od 1902. godine, kao mornarički časnik leti u svojstvu izviđača u balonskim postrojbama austro-ugarske vojske. Postoje zapisi po kojima se vidi da već 1903. godine leti vezanim balonima u Balonskom mobilnom odredu Topničke tvrđavske pukovnije za reglažu i promatranje, a 1907. godine promaknut je u čin poručnika bojnog broda. Diplomu vođe slobodnog balona s rednim brojem 33 Austrijskog aerokluba stječe 3. kolovoza 1911. Iste godine nalazi se u Frankfurtu na Majni na obuci za upravljanje zračnim brodom.
Od samih početaka, Viktor Klobučar prati svjetska događanja, kako iz stručnog tiska tako i iz prve ruke, obilaskom svjetskih zrakoplovnih priredbi, izložbi, natjecanja. Pojava motornih zrakoplova težih od zraka naročito ga je zaokupila pa je vrlo rano svladao vještinu upravljanja avionom. Smatra se da je Klobučar pilotiranje učio još 1909. u Francuskoj iako ga nema na popisu certificiranih pilota francuskog aerokluba.

Izgradnja zrakoplova u Puli


Nakon višegodišnjeg ispitivanja aerostata u mornaričke svrhe, zaključeno je da letjelice lakše od zraka imaju niz ograničenja kada je riječ o uporabi u jadranskim uvjetima. Stoga je zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice grof Rudolf Montecuccoli 1910. pokrenuo pokusni razvoj mornaričkog zrakoplovstva. U pulskom je Arsenalu počela izgradnja prvog mornaričkog zrakoplova, a projekt je vodio mladi i neiskusni Austrijanac, dipl. ing. Jozef Mickl i njegov osmočlani graditeljski tim. Prvo je trebalo sagraditi klasični zrakoplov koji bi se poslije preradio u hidroplan. Zbog brojnih teškoća i lutanja posao je kasnio, a monoplan je dobio još jedan par krila, ali je uzletio tek 29. srpnja 1911., na uzletištu na Valturi.
Klobučar je potom upućen na letačku obuku u pilotsku školu kopnenog zrakoplovstva u Bečko Novo Mjesto. Ondje je položio pilotski ispit 12. kolovoza 1911, a 19. rujna iste godine izdana mu je pilotska knjižica austrijskog aerokluba s rednim brojem 26. Povratkom u Pulu Klobučar preuzima zapovjedništvo nad pokusnom mornaričkom zrakoplovnom postrojbom koja djeluje na Valturi i postaje prvim zapovjednikom Austro-ugarskog mornaričkog zrakoplovstva.

Od Londona do Londona
Klobučar je bio izvanredan letač te je posjećivao mnoga zrakoplovna natjecanja. Kao 30. i posljednji prijavljeni natjecatelj natječe se u znamenitoj četverodnevnoj zrakoplovnoj utrci oko Britanije, "Circuit of Britain", koja je počela 22. srpnja 1911. Trku je organizirala novinska kuća Daily mail za nagradu od 10 000 funti. Letjelo se na relaciji London-Edinburgh-Glasgow-Bristol-London, a udaljenost je iznosila 1010 milja ili 1625 km. Na start je izišlo 17 natjecatelja. Dvočlana posada koju čine Klobučar i H. Bier već pri uzlijetanju ima problema s elisom. Zbog kvara se austrougarski letači vraćaju na start. Ponovno kreću sa znatnim kašnjenjem i prvu relaciju od Brooklandsa do Hendona prelijeću u rekordna dva sata, što im osigurava petnaesto mjesto u poretku. Dana 24. srpnja, u drugoj etapi od Hendona do Edinburgha, imaju problem s motorom, zbog čega prisilno slijeću kraj Hatfielda. Pri dodiru tla lome podvozje, a pilot Heinrich Bier je ozlijeđen. Etapu završavaju kao trinaesti. Njihov monoplan tipa Etrich Taube, gonjen motorom Daimler od 120 ks, jest popravljen. Bier zbog ozljede odustaje i završava u bolnici. Sutradan, na trećoj dionici od Edinburgha do Bristola, Klobučar leti sam. Do noći u utrci ostaje jedanaest natjecatelja. Klobučar je u Harogate stigao deveti. No on ipak nije uspio završiti utrku, koju su završila samo četiri natjecatelja.

Suradnja s Micklom
Mornarička zrakoplovna postrojba preselila je krajem 1911. u novouređenu Zrakoplovnu postaju za hidroavione na otočiću Sv. Katarina. U pulskom listu Naša sloga, 5. listopada 1911. objavljen je članak iz kojeg se saznaje: "Pomorski odsjek ratnog ministarstva uredit će u Puli vojničku avijatičarsku postaju pod upravom linijskog poručnika Klobučara, koji će praviti pokuse u letenju svojim aeroplanom vlastite konstrukcije. Aeroplan će biti tako udešen da će se moći spustiti u vodu poput čamca." Micklov je zrakoplov prebačen na otočić Sv. Katarinu, gdje je preinačen u hidroavion. Na njega su ugrađeni plovci, a ispitivanja na vodi provodio je Viktor Klobučar početkom 1912. Klobučar je kao iskusan letač i poznavatelj aerotehnike surađivao s Micklom u izgradnji ovog hidroplana. Povjesničar Đ. Kešeljević o tome piše: "Ondje se u suradnji s inženjerom Micklom svojim naporima da stvori i usavrši hidroplan na čamac svrstao među pionire u izgradnji ovakve vrste letjelice."
Klobučar se bavio i zrakoplovnim jedriličarstvom. Dana 18. veljače 1912., jedrilicom vlastite konstrukcije pobjeđuje na europskom natjecanju u Semmeringu. Između šest natjecatelja osvaja pobjednički pehar ukupnom dužinom leta od 143 metra. (Duljina je zbroj ostvarenih udaljenosti iz tri leta).

(nastavak u sljedećem broju)


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene