broj 212, listopad 2008.

Igor SPICIJARIĆ
Zadnja promjena: 17.9.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
Izaslanstvo Ministarstva obrane RH u trodnevnom posjetu Turskoj
Pripadnici šeste rotacije MLOT-a i četvrte rotacije GUARD-a posjetili zagrebačku džamiju
Načelnik GSOSRH u radnom posjetu NATO Zapovjedništvu za transformaciju
Vojno-diplomatska izobrazba i zadaće vojne diplomacije
44. međunarodni simpozij primijenjene vojne psihologije održan u Sankt Peterburgu
U RACVIAC-u - Središtu za sigurnosnu suradnju održana aktivnost "Ususret Oslu 2008: Radionica o kasetnom streljivu"
Hrvatska Obalna straža demonstrirala znanje
Vijesti
Novosti iz vojne tehnike
Vojne operacije europske unije u Čadu i Srednjoafričkoj Republici
Singapurske specijalne postrojbe
Što brže i preciznije
Hawker Typhoon
Podlistak - Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.
Web info











Singapurske specijalne postrojbe
Komando postrojbe su najelitniji dio relativno malih, ali vrlo dobro uvježbanih i odlično opremljenih singapurskih oružanih snaga


Na razmeđu dvaju oceana, Tihog i Indijskog, Singapur je smješten na obalama Johorskog tjesnaca, jednog od strateški najvažnijih pomorskih tjesnaca na svijetu. U njegovoj neposrednoj blizini su također Malajski i Sundski tjesnac. Tim trima tjesnacima prolazi cjelokupni transport sirove nafte iz Afrike i Perzijskog zaljeva na putu za NR Kinu, Republiku Koreju, Tajvan i Japan, ali i dalekoistočnih proizvoda koji putuju morem prema Indiji, Bliskom istoku, Africi i Europi. Tim plovnim putovima, prema nekim pokazateljima, prolazi gotovo dvije trećine svjetske pomorske trgovine. Singapur je danas jedan od tzv. južnoazijskih ekonomskih tigrova, s modernom industrijom i profitabilnom ekonomijom. Počeci stvaranja grada sežu u drugu polovinu XII. st., točnije u 1160. godinu, kada se neugledno kinesko ribarsko naselje spominje prvi put. Moderno gradsko naselje utemeljio je 1819. britanski kolonijalni administrator Thomas Stamford Raffles. Pet godina poslije, 1824., sultan od Jahora predaje britanskoj Istočnoindijskoj kompaniji područje oko grada, koje 1926. zajedno s Malaccom i Pinangom ulazi u sastav britanskog kolonijalnog posjeda znanog i kao Sultanati tjesnaca. Britanci ga pretvaraju u jednu od svojih najvažnijih pomorskih baza i vojnih uporišta na jugoistoku Azije. Pod takvim kolonijalnim statusom Singapur dočekuje i II. svjetski rat te japansku okupaciju 1942. godine. Nakon završetka rata, Singapur ostaje tzv. krunska britanska kolonija sve do 16. rujna 1963., kada iz sigurnosnih i ekonomskih razloga ulazi u Malezijsku Federaciju. Samo dvije godine poslije, 9. kolovoza 1965., singapurska vlada na čelu s premijerom Lee Kuan Yewom odcijepila se od Malezije i proglasila neovisnost Singapura, koji je i nadalje ostao članom britanske zajednice naroda - Commonwealtha.


Današnja Republika Singapur prostire se na površini od 707,1 km2 (u posljednje vrijeme životni prostor se otima i od mora, kao u Nizozemskoj), na stiješnjenom državnom prostoru što ga zapravo čine 63 veća i manja otoka na kojima se "tiska" nešto više od pet milijuna stanovnika. Singapur je danas izrastao u snažnu regionalnu ekonomsku silu, koja uzdržava oružane snage od 70 000 pripadnika, a imaju sve tri grane, za koje je u fiskalnoj 2007. godini izdvojeno 10,58 milijardi singapurskih dolara, odnosno otprilike 5,07% GDP.

U okviru singapurskih oružanih snaga oformljeno je nekoliko specijalnih postrojbi od kojih su svakako najvažnije:

  • Prva komando bojna
  • Specijalna operativna postrojba
  • Mornarička ronilačka postrojba

Razvoj singapurskih specijalnih postrojbi

Napori u stvaranju elitnih postrojbi datiraju još u sam početak 1967. godine kada su dvojica časnika SAF-a, bojnik Tan Kim Peng Clarence i satnik James Chia dobili zadaću da unovače prihvatljive kandidate iz svih postrojbi SAF-a (Singapur Armed Forces). Svoju zadaću su uspjeli realizirati i 1. prosinca 1969. formirana je tzv. Regularna bojna SAF pod direktnim zapovjedništvom Ministra obrane. Satnik Tham Chee Onn imenovan je njenim prvim zapovjednikom. Istini za volju, treba odmah reći da je da je ta prva singapurska specijalna postrojba bila zapravo tek omanji vod i imala samo 20 pripadnika (od toga 9 časnika). Već sljedeće godine obavljena je dodatna selekcija i novačenje kandidata


kojom je broj pripadnika postrojbe bio podvostručen. Tijekom 1970., bojnik Tan imenovan je novim zapovjednikom postrojbe. On je osmislio novi vizualni izgled i obilježlja postrojbe, uvodeći crvene beretke kao znak njihovog vizualnog identiteta i elitnosti. Početkom 1971. postrojba je promijenila naziv u SAF Commando Unit. Iste godine postrojba je premještena iz prostora Škole za obuku pješaštva u Pasir Labi u novu bazu Changi Camp. U isto vrijeme postrojba mijenja ponovo naziv u Prva komando bojna (1. Commando Battalion) a u njenom sastavu je zapravo samo jedna satnija sastavljena isključivo od ročnih vojnika singapurske kopnene vojske.

Uvođenje Nacionalne službe (NS) 1967. znatno je smanjila bazu iz koje je SAF do tada novačio svoje ljudstvo. Zbog toga je 1972. donijeta odluka da se profesionalcima iz sastava NSF (National Service Force) na službi u SAF-u dozvoljava pristup u postrojbu.

Već sredinom veljače 1973. formirana je tzv. "Nova druga satnija" isključivo od dotadašnjih pripadnika NSF-a. Uspjesi koje je postigla Druga satnija ohrabrila je vrh SAF i ubrzala proces formiranja još triju specijalnih satnija koje su ustrojene od lipnja 1973. do siječnja 1975. godine. Šesta satnija, koja je dobila naziv "Vučja", formirana je tek 2005. godine. Sa šest satnija (jedna zapovjedna, četiri pješačke i jednom obučnom koju su sačinjavali ročnici) Prva komando bojna postala je "miješavinom" regularnog sastava SAF-a i profesionalnih pripadnika NSF-a. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, SAF započinje proces kontinuirane modernizacije kroz nekoliko značajnih preustroja koji zahvaćaju i Prvu komando bojnu. U tom razdoblju nalazi se u prvo u sastavu 7. pješačke brigade (7. SIB , Singapure Infantry Brigade), zajedno sa dvije Gardijske bojne. Početkom 1980. Prva komando bojna ponovo je preustrojena jer su u SAF-u donijeli obuku da 7. SIB preustroje u gardijsku postrojbu pod zapovjedništvom KoV. Koncem iste


godine osnovano je i posebno zapovjedništvo zaduženo za obuku komando postrojbi (HSOCT - Headquarters School of Commando Training) koje je preuzelo zapovjedništvo nad Prvom komando bojnom SAF-a. Od 17.prosinca 1986. Prva komando bojna je u potpunosti profesionalizirana i njen cjelokupni sastav čine pripadnici NSF. Istovremeno s profesionalizacijom, postrojba je dobila i neke nove borbene zadaće - u prvom redu se to odnosi na razvoj protuterorističkih sposobnosti. Ovakav ustroj s tek manjim izmjenama na snazi je i danas.

Popuna postrojbe i obuka

Odluka singapurskog vojnog i političkog vrha o profesionalizaciji komando postrojbi pokazala se izuzetno svrsishodnom i efikasnom. Proces novačenja novih pripadnika znatno je pooštren s velikim naglaskom na psiho - fizičke sposobnosti i izvrsno zdravstveno stanje kandidata. Zbog određenih socijalnih specifičnosti singapurskog društva (relativno mala brojnost stanovništva, visoki stupanj obrazovanosti, visoki standard itd) od kandidata se zahtijevaju i neki specifični zahtjevi kao što su natprosječni stupanj inteligencije, izvrstan vid a poželjno je i lingvističko poznavanje jugoazijskih jezika i dijalekata. Svi prijavljeni kandidati prolaze kroz ulazna fizička i psihološka testiranja ali i kroz intervjue s iskusnim dugogodišnjim pripadnicima postrojbe. Nakon uspješno apsolviranog intervjua mali broj izabranih kandidata uključuje se u obučnu satniju i ulazi u proces temeljne vojne obuke.

NS (National Service) pričuvnici, odnosno lokalno poznati kao "operativno-spremni nacionalni službenici" najveći su izvor i baza ljudstva za ustrojbenu popunu komando postrojbi ali i djelatnog dijela SAF-a. Singapurska praksa je se da se pripadnici NS redovito pozivaju na obuku osvježavanja znanja i borbenih vještina ali i na višednevne komando tečajeve u HSOCT-ovom


obučnom centru. Temeljni borbeni tečajevi za NS ljudstvo provode se i po nekoliko mjeseci prije nego što će se izabrani kandidati priključiti u sastav Prve komando bojne SAF-a ali i ostalih specijalnih postrojbi. Od pripadnika NS očekuje se i zahtjeva se da budu u stanju doseći iste psiho - fizičke standarde kao i njihove kolege iz djelatnog i profesionalnog (NSF) sastava.

Zbog specifičnih zahtjeva koje nameće komando obuka, singapurski komandosi svoju obuku provode na izdvojenim vježbalištima koje ne koriste ostale "regularne" postrojbe SAF-a. Temeljna vojna i početni dio komando obuke provodi se u Hendon Campu, današnjem sjedištu Prve komando bojne. Napredna komando obuka provodi se u Školi za komandose (SOC-School of Commando) gdje svi pripadnici prolaze opsežan program mnogobrojnih tečajeva uključujući i onaj padobranski. Temeljni i napredni dio komando obuke traju godinu dana i samo oni pripadnici koji uspješno prođu taj selektivno - sukcesivni program obuke ostaju u postrojbi i upućuju se dalje na specijalističke tečajeve. Nakon ovog prvog dijela obuke, pripadnici postrojbe osposobljeni su borbeno djelovati kao pojedinci ali isto tako i kao dio višečlanog borbenog tima. Specijalistički dio komando obuke obuhvaća izučavanje znanja i vještina kao što su: veza, snajperske vještine, poljska medicina, oružništvo, amfibijske vještine, rušenje, uporaba različitih motornih vozila i plovila, preživljavanje, noćni i dnevni padobranski skokovi s doskokom na vodene površine, orijentacija u različitim okruženjima i tehnike bliske borbe, posebice borbe u urbanom okruženju. Tijekom specijalističkog dijela komando obuke, zbog malog i neadekvatnog prostora državnog teritorija koji je uz to i visoko urbaniziran, obuka Prve komando bojne dobrim se dijelom sprovodi u džunglama otočnog sultanata Bruneji te na teritoriju Malezije (često i s njihovim specijalnim postrojbama). U okviru singapurske Škole za komandose (SOC) formirana su još 1982. dva obučna centra koja djeluju uspješno do današnjeg dana. Radi se o tzv. Commando Training Wing-u (CTW) i Parachute Training Wing-u (PTW). CTW je odgovoran za provođenje tečajeva za obuku komando zapovjednika, vođa i rukovatelje amfibijskih sredstava i malih jurišnih čamaca, za časnički komando tečaj ali i za posebno prilagođeni


65-dnevni rendžerski tečaj kojeg osim pripadnika komando postrojbi prolaze u nešto smanjenom opsegu i svi pripadnici regularnog sastava SAF. PTW je zadužen za provedbu temeljne, napredne i specijalističke padobranske obuke.

Specijalna operativna postrojba

Specijalna operativna postrojba (SOU - Special Operational Unit) singapurskih oružanih snaga predstavlja elitu među elitom unutar komando postrojbi singapurskih kopnenih snaga. Radi se o visoko obučenoj i odlično opremljenoj specijalnoj postrojbi koja svoju obuku prakticira zajedno s američkim Delta timovima, Rangerima i mornaričkim SEAL timovima. Između ostalih sposobnosti vrijedno je spomenuti da su pripadnici ove postrojbe specijalizirani za HALO - HAHO padobranske skokove s doskokom na sve vrste terena, u svim vremenskim i optičkim okolnostima. Postrojba je obavijena priličnim velom tajnovitosti, počevši od toga da nije označena nekim posebnim nazivom, da se ni otprilike ne može nazreti (naravno za javnost) njezina brojčana snaga niti njezin unutrašnji ustroj. Pripadnici ove postrojbe ne nose nikakve činove niti posebne oznake svoje postrojbe a njihovi identiteti predmet su najveće diskrecije. Ono što je poznato svodi se na činjenicu da je postrojba vrhunski osposobljena za prašumsko ratovanje, zadaće strateškog izviđanja te protuterorističke zadaće. Postrojba raspolaže mogućnošću kopnenog, zračnog i pomorsko-amfibijskog manevra i vatrenog udara, vještinama slobodnih padobranskih skokova, ronilačkim sposobnostima te dubokim i dugotrajnim patrolama (LRRP) iza protivničkih linija ili u dubini njegovog teritorija. Formiranje ove postrojbe bilo je inicirano jednim slučajnim događajem i razvojem situacije koja je nakon toga uslijedila. Naime, slučaj je htio da 27. rujna 1972. letni inženjer na Boeingu 707, grčkog Olympic Airwaysa na letu 472 iz Sydneja prema Singapuru greškom uključio automatski radio signal "otmice" zrakoplova. Zbog nepostojanja razrađenog postupka u takvim situacijama i drugih proceduralnih nejasnoća i propusta, singapurske vlasti su kasno doznale za tu situaciju. Kada je nakon osam sati leta grčki zrakoplov sa 31 putnikom i 11 članova posade sletio na pistu zračne luke Paya Lebar u Singapure okružile su ga


snažne policijske snage bez ideje i plana kako da bez žrtava i uspješno riješe moguću talačku situaciju. U konfuznoj situaciji trebalo je dosta vremena dok je posada zrakoplova objasnila lokalnim vlastima da se radi o slučajnoj grešci i na sreću samo o velikom nesporazumu. Takav razvoj situacije naveo je vojne i političke autoritete Singapura da unutar svojih oružanih snaga oforme postrojbu namijenjenu za protuterorističke zadaće, koja će biti u stanju rješavati i takve probleme kao što su otmice zrakoplova i talačke krize.

Zbog sve učestalijih otmica zrakoplova koje su se u to doba dešavale širom svijeta i mučnih situacija vezanih uz otmice, singapurska vlada otpočela je pripreme za formiranje protuterorističke postrojbe. Zbog određenih organizacijskih problema postrojba je osnovana tek 1984. godine ali je njeno postojanje i tada držano pod velikom tajnovitošću, daleko od očiju i ušiju domaće javnosti. Međutim i ona je bila prisiljena "izaći na svjetlo dana" 27. ožujka 1991. godine. Naime, prethodni dan (26. ožujak) grupa od četvoro putnika koji su se kasnije deklarirali kao pripadnici Pakistanske nacionalne stranke (PNP) otela je singapurski Airbus A310 sa 118 putnika i 9 članova posade, koji je na letu br SQ 117 letio iz Kuala Lumpura za Singapur. Po slijetanju na singapursku Changi zračnu luku otmičari su zahtijevali oslobađanje supruga bivše pakistanske premijerke Benazir Bhutto i još nekolicine pripadnika PNP-a iz pakistanskih zatvora. Otmičari su svoje zahtjeve proširili zahtjevom da se zrakoplov popuni gorivom i spremi za let prema Australiji. Mučne pregovore željeli su sljedećeg dana ubrzati prijetnjom da će početi ubijati putnike u intervalima od 5 minuta nakon postavljene vremenske granice za ispunjenje njihovih zahtjeva. Ne želeći čekati takav krvavi rasplet krizne situacije, singapurske vlasti su zapovjedile napad na zrakoplov. Napad je započeo u 6:30 sati. Trajao je samo 30 sekundi, za koje su se vrijeme komandosi probili u zrakoplov i eliminirali sva četiri otmičara bez žrtava među putnicima i posadom. Premda su domaća javnost ali strane agencije bile oduševljene akcijom singapurskih komandosa odjevenih u crne kombinezone,


službene vlasti na čelu s Ministarstvom obrane nisu htjeli potvrditi podatke o postojanju ove postrojbe. Ministarstvo obrane po prvi put je obznanilo podatke o postojanju ove specijalne postrojbe 20. veljače 1997. godine - dakle punih 13 godina nakon njenog formiranja odnosno 6 godina nakon njene prve uspješne akcije u zračnoj luci Changi.

Mornarička ronilačka postrojba

NDU - Naval Diving Unit je specijalna postrojba singapurske ratne mornarice čija je osnovna zadaća pomorsko komando ratovanje, podvodno rušenje, protuminsko čišćenje plaža i desantnih prostora, spasilačke akcije na moru, nadzor nad plovnim putovima u singapurskim vodama, nadzor nad podmorskim strateškim vojnim i civilnim infrastrukturnim instalacijama, nadzor nad pomorskim bazama i sidrištima ratne mornarice te strateško pomorsko izviđanje. Pripadnici ove postrojbe novače se iz djelatnog dočasničkog i časničkog sastava singapurske ratne mornarice ali se popunjavaju i s pričuvnim NS te NSF profesionalnim pripadnicima SAF-a. Temeljna obuka pripadnika ove elitne mornaričke komando postrojbe obuhvaća:

  • plivačko - ronilački tečaj,
  • tečaj upravljanja svim vrstama plovila,
  • uporaba i izrada priručnih borbenih sredstava,
  • izrada improviziranih rušilačkih sredstava,
  • polaganje i čišćenje minskih polja,
  • preživljavanje
  • padobranski skokovi u vodu,
  • tehnike borbe u vodi i ispod površine vode itd.

Napredni i specijalistički tečajevi za pripadnike NDU, kao i zajednička obuka s drugim specijalnim postrojbama sličnog tipa, najčešće se obavlja u suradnji s američkim Zelenim beretkama (US Army Special Forces), mornaričkim US SEAL timovima te posebice s britanskim SAS-om (Special Air Service). Zanimljiv je podatak da je pripadnik NDU, satnik Wong Foo Chan bio prvi strani pripadnik koji je završio specijalistički komando tečaj kao najbolji u svom naraštaju (klasi


2001. god.) američkih Zelenih beretki za što je bio nagrađen posebnom medaljom.

Unutar singapurske ratne mornarice djeluje još jedna postrojba koja se ipak u potpunosti ne može nazvati epitetom "specijalna". Radi se o tzv. BSD (Base Defence Squadron) postrojbi koja je posebno namijenjena za posebnu zaštitu i vojno - policijski nadzor dviju pomorskih baza: Changi i Tuas. Pripadnici ove postrojbe prolaze također kroz vrlo rigorozan selekcijski proces i sveobuhvatnu komando obuku. Osnovni princip na kojemu se zasniva djelovanje ove postrojbe je tzv. "4D" efekt (deterrence, detect, defend and defeat), odnosno odvraćanje, otkrivanje, obrana i eliminacija opasne prijetnje. Djelovanje ove postrojbe naročito je naglašeno nakon događaja od 9/11 i terorističkog napada na njujorške tornjeve. Osim nadzora nad pomorskim bazama, u suradnji s policijskim snagama, obalnom stražom, ratnom mornaricom ali i pomorskim snagama susjednih zemalja prvenstveno Malezije i Indonezije, BSD aktivno djeluje u suzbijanju piraterije u tim vrlo prometnim vodama oko Singapura.

Naoružanje

Arsenal naoružanja koji koriste singapurske specijalne postrojbe u suštini se ne razlikuje od onoga što za iste ili slične zadaće koriste ostale specijalne postrojbe na svijetu. Njihova specifičnost je u tome što koriste dosta vrlo dobrog (pa čak i odličnog) specijalnog naoružanja i opreme koje proizvodi singapurska vojna industrija. Pouzdano je poznato da su pripadnici singapurskih specijalnih postrojbi također vrhunski osposobljeni za uporabu tradicionalnih nevatrenih oružja i tehnika kakve se tradicionalno koriste u tom ekvatorijalnom prašumskom dijelu svijeta (lukovi i strijele, koplja, puhaljke itd).


Dio "klasičnog" arsenala obuhvaća sljedeće domaće i strano vatreno oružje:

  • singapurska jurišna puška SAR-21, kalibar 5,56 mm
  • singapurska strojnica Ultimax 100, kalibar 5,56 mm
  • puška (karabin) Colt M4A1, kalibar 5,56 mm
  • bacač granata Colt M-203, kalibar 40 mm
  • bacač granata SFG - 87
  • snajperska puška Steyr, 7,62 mm
  • snajperska puška velikog dometa PGM mini Hecate, kalibar 8,6 mm
  • FN MAG strojnica, kalibar 7,62 mm
  • FN P90, poluautomatska puška, kalibar 5,7 mm
  • FN pištolj, kalibar 5,7 mm
  • pištolj SigSauer P226, kalibar 9 mm
  • pištolj Vector
  • H&K MP-5, kalibar 9 mm
  • dimne granate, itd


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene