broj 217, prosinac 2008.
Leida PARLOV, snimio Davor KIRIN
|
Zadnja promjena: 11.5.2012.
|
|
|
 |
|
|
 |
|
| Dragovoljni ročnici u Požeškom središtu za temeljnu obuku | ||
| Pri završetku temeljne obuke | ||
| Sve aktivnosti i zadaće predviđene programom, napomenuli su naši sugovornici, odvijaju se po planu. Naglasili su i kako programom nije strogo definirana satnica, što se pokazalo više nego dobrim, a instruktorima i drugima koji planiraju svakodnevnu obuku dana je mogućnost da je prilagođavaju ročnicima i tako iz njih izvuku doista najbolje... | ||
|
U protekla dva tjedna, težište obuke je bilo na osobnom naoružanju te pripremama i provođenju gađanja. Gađanje automatskom puškom AK 47 provedeno je na strelištu u Novom Selu. Svi ročnici uspješno su ga proveli, iako je najvećem broju njih to bilo prvo gađanje u životu. "Osobno sam gledao rezultate i prezadovoljan sam", rekao nam je zamjenik zapovjednika požeškog Središta, satnik Ivica Markanjević, istaknuvši kako je upravo to rezultat dobre pripreme, tako da nije čudno što su i rezultati bili dobri. Njegovo mišljenje dijeli i prvi dočasnik Središta, stožerni narednik Ivan Ciglar. On nadzire obuku i svakodnevno je s ročnicima. Obuku je ocijenio izazovnom, s mnogo međusobno povezanih zadaća. Radnje koje se provode jesu normirane, a uvjeti i standardi su, istaknuo je, veoma zahtjevni. Kad smo ih posjetili, u Požegi je sve bilo u znaku priprema za gađanje pištoljem HS 2000. Sudeći prema motivaciji s kojom su pristupili tom dijelu obuke treba očekivati da ni tu neće izostati dobri rezultati. Proveli su i obuku iz topografije, kretanja na nepoznatom terenu, orijentacije, te taktike kretanja, rukovanja naoružanjem pod paljbom, zatim šestkilometarsku hodnju ..., a do kraja obuke još ih očekuje i noćno taborovanje. Sve aktivnosti i zadaće predviđene programom, napomenuli su naši sugovornici, odvijaju se po planu. Naglasili su i kako programom nije strogo definirana satnica. To se pokazalo više nego dobrim, a instruktorima i drugima koji planiraju svakodnevnu obuku dana je mogućnost da je prilagođavaju ročnicima i tako iz njih izvuku doista najbolje. Svaki od ročnika, odlučivši se na dragovoljno služenje vojnog roka, ispred sebe je postavio određeni cilj. Najvećem broju njih to je služba u Oružanim snagama. To je želja i Nede Mijan iz Okruga Gornjeg na otoku Čiovu i Filipa Fabijanca iz Velike Gorice. Neda je diplomirala računarstvo, a na dragovoljno služenje vojnog roka odlučila se jer želi ostati u Oružanim snagama. Vojska ju je oduvijek fascinirala. Dosad nije ni pokušavala tražiti posao u civilstvu, jer joj je kaže, vojska oduvijek bila prvi izbor. Najnapornije je, prisjeća se, bilo na početku, kad se trebalo privikavati na vojnički život, a sada, iako je obuka napornija, ipak je lakše. "Oduvijek sam htio biti vojnik i zato sam odlučio i iskoristiti ovu mogućnost", rekao nam je Filip, koji je projekt dragovoljnog služenja vojnog roka ocijenio vrlo dobrim. Nema prisile, a onaj tko želi doći trudit će se provesti obuku najbolje što može. Ovdje smo svi koji to želimo, rekao je Filip, kojemu je želja završiti padobransku obuku. Vjerujemo da će im se želje i ostvariti te da će s jednakom motivacijom nastaviti i dalje. |
||
Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene