broj 224, siječanj 2009.

Leonard ELERŠEK

Zadnja promjena: 30.10.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
OBUKA ZA MISIJU ISAF
RAKETNE TOPOVNJAČE U FLOTI HRM-a
RAZGOVOR - PUKOVNIK MIRKO STOŠIĆ
GMTBR - 2. MEHANIZIRANA BOJNA GROMOVI
Vojna psihologija
Domovinski rat - Znanstvenim istraživanjem k povijesnoj istini
Vijesti
Vijesti iz svijeta
Novosti iz vojne tehnike
Veliki povratak nuklearne energije ?
Utjecaj domoljublja na ispunjavanje vojnih zadaća
Kuda idu bespilotne letjelice?
Svjetsko tržište korveta i fregata (II. dio)
Dassault Super Mystere
Podlistak - Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.

Web info

Interni Natječaj








PODLISTAK - Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.
DAVID SCHWARZ - nezasluženo u sjeni Zeppelina (I.dio)
Zagrepčanin David Schwarz patentirao je i izgradio upravljivi zračni brod krute konstrukcije koji je uspješno uzletio u Njemačkoj 3. studenoga 1897. godine pred brojnom publikom. Ovaj izum danas nepravedno nosi ime njemačkog grofa Zeppelina...


David Schwarz je rođen u mjestu Keszthely, u Mađarskoj, 1852. godine u židovskoj obitelji. U trinaestoj godini s majkom, udovicom, seli u Županju te upisuje obrtnu školu i izučava trgovački zanat kod lokalnog trgovca. S vremenom se počeo samostalno i uspješno baviti trgovinom građevnim drvom, a poslije i eksploatacijom šuma što mu je donijelo pozamašan imetak. Preselio se u Zagreb gdje je sa suprugom Melanijom živio na Zrinjevcu 17. Stekao je zavidna tehnička znanja, a u svojoj četrdesetoj godini dolazi na ideju izgradnje zračnog broda koja mu postaje opsesija. U njegovoj pilani kraj Našica izbio je požar i pri spašavanju strojeva zadobio je teške opekline. Vrijeme provedeno u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici iskoristio je da bi detaljno razradio ideju o svojoj letjelici.
Godine 1886. Schwarz je u Zagrebu dovršio nacrte gonjenog upravljivog zračnog broda krute aluminijske strukture i oplate iz tankog aluminijskog lima te je izradio njegov model. Projekt izgradnje letjelice zahtijevao je golema financijska sredstva pa izumitelj za svoj projekt traži potporu vlasti u Beču. Civilne vlasti nisu pokazale zanimanje za to, a ni prijam kod ministra vojske, generala Krieghamera, nije urodio plodom.

Otkriće duralumnija
Izumitelj je predvidio da njegov zračni brod mora imati krutu metalnu strukturu i oblogu od tankih aluminijskih limova. Aluminij je bio potencijalno rješenje zbog svoje male specifične težine ali tada poznate legure nisu imale dovoljnu čvrstoću. Stoga je Schwarz, u tvornici njemačkog metalurškog magnata Karla Berga koji je već proizvodio niz aluminijskih legura, započeo istraživanja. Nakon dugotrajih pokusa pronašao je novu slitinu aluminija pogodnu za izgradnju strukture svoje letjelice. Ona je bila nešto teža, ali znatno tvrđa od do tada poznatih legura aluminija, i što je najvažnije, mogla se zavarivati po postupku koji je izumitelj samostalno otkrio. Bilo je to epohalno otkriće koje danas poznajemo kao duraluminij ili dural, a nazvan je Schwarzovim aluminijem. Pokrenuta je proizvodnja nove slitine pod trgovačkim imenom Berg-Viktorija aluminij. Duraluminij jest jedan od ključnih pronalazaka u povijesti zrakoplovstva koji je uvelike nadživio doba zračnih brodova.

Schwarzov ruski dirižabl
U carskoj Rusiji je postojalo veliko zanimanje za razvoj vojnog zrakoplovstva. Grade se mnoge letjelice i izvode brojni pokusi. Ruski poslanik u Beču izvijestio je vladu o novom pronalasku Davida Schwarza koji je "od visokog vojnog interesa". Schwarz je 1893. godine pozvan u Pe?trograd (St. Petersburg) gdje mu je, pod pokroviteljstvom cara Aleksan- dra III. (1845.-1894.) pružena financijska i materijalna pomoć. Dobio je hangar, potrebno osoblje i tražene proizvodne resurse. Iste godine započinje gradnju broda, a aluminij mu je iz Njemačke stizao iz tvrtke Karla Berga. Za dvije godine sagradio je upravljivi zračni brod na koji je ugrađen Daimlerov benzinski motor. Po nekim izvorima, njime je 1894. izumitelj pokušao dva uzleta, no letjelica se tek odlijepila od tla. Poteškoće je izazivala nedovoljna čistoća uzgonskog plina jer je isporučeni vodik bio prilično loše kvalitete. Bio je to za izumitelja rješiv problem, ali su se pojavili novi problemi koji nisu bili tehničke prirode. Rusi su se htjeli domoći ovog izuma pa su Schwarza namjeravali likvidirati pod izgovorom da je austrijski špijun. Nedugo nakon careve smrti, čiju je podršku uživao, bio je životno ugrožen pa preko noći uništava svoj izum, uzima nacrte i s lažnom putovnicom bježi u Zagreb.


Uzlet druge Schwarzove letjelice na tempelhofskoj poljani 1897. godine
Francuske su vlasti pratile Schwarzov rad pa mu je predložena suradnja. Schwarz putuje u Pariz na pregovore o prodaji svojeg izuma, no vidjevši da Francuzi pokušavaju potajno snimiti njegove nacrte, prekida pregovore i vraća u domovinu. Glas o uspješnosti ruske letjelice proširio se Europom pa je Schwarz već 1895. započeo gradnju drugog zračnog broda u Berlinu.

Berlinska letjelica
Karl Berg je uspio zainteresirati vlasti u Berlinu za Schwarzov projekt upravljivog zračnog broda krute konstrukcije, pa je početkom 1895. godine izumitelj otputovao u Berlin i ugovorio izgradnju novog zračnog broda. Tvorničar Berg je dao novac za izgradnju letjelice uz uvjet da se aluminij kupuje u njegovoj tvrtki. Projekt je počeo. Na vojnom vježbalištu Tempelhof kod Berlina izgrađena je velika radionica. Radovi napreduju polako, pa je Berg koji je uložio velik novac i uzdržavao Schwarzovu obitelj, dodao nove klauzule ugovoru s istaknutim krajnjim rokom, ne bi li ubrzao gradnju.

Nakon 18 mjeseci, krajem kolovoza 1896. godine, zračni brod je bio završen. Brod je pregledala komisija pruskog ministarstva vojske, a njihovo je izvješće bilo prepuno pohvala: "Schwarzov zračni brod od aluminija proračunat do najsitnijih pojedinosti, genijalno je izrađen projekt, majstorsko djelo moderne metalurgije, kojim je prije svega dokazano da su tako velika i šuplja tijela u pogledu konstrukcije moguća, a u to se do sada s pravom sumnjalo."
Neslužbeni let je, prema svjedočenju izumiteljeve kćeri, izveo sam Schwarz 8. listopada 1896. u nazočnosti svojih radnika. Brod se uzdignuo na manju visinu uz pravilan rad motora i elise te se kretao u željenom pravcu načinivši krug iznad radionice.
Nažalost, pokus je bio neslužben jer je izveden bez javnosti. Njemački general i grof Zeppelin zanimao se za Schwarzovu konstrukciju. Nudi suradnju, ali ga zagrebački izumitelj glatko odbija.

Druga Schwartzova letjelica koju je radio u Berlinu bila je grdosija duljine 47 i širine 13,5 metara. Imala je duraluminijsku konstrukciju obloženu vrlo tankim aluminijskim limom. Unutar aluminijske ovojnice broda smješteno je sedam zasebnih spremnika s uzgonskim plinom. Cijela konstrukcija broda težila je 3560 kg, a valjkasti prostor za plin (vodik) je imao obujam od 3680 kubičnih metara. Brod je bio aerodinamičnog oblika, najsličniji puščanom zrnu. Imao je valjkast oblik, s prednje strane je bio stožasto zašiljen a straga blago zaobljen. U sredini, ispod metalnog trupa, na rešetkaste nosače ovješena je gondola u kojoj se nalazio pogonski benzinski motor tvrtke Daimler snage 16 KS (11,7 kW) i težine 400 kg. Motor je izravno gonio glavnu pogonsku elisu, a dvije bočne upravljačke elise pokretao je putem pogonskog remenja. Izumitelj se odlučio za bočni smještaj elisa kako bi dobio mogućnost upravljanja brodom po pravcu. Velika je elisa bila aksijalno pomična čime je trebalo omogućiti fino upravljanje za vrijeme okretanja broda, a to se trebalo postići i zaustavljanjem jedne bočne elise.

Sila uzgona broda napunjenog čistim vodikom iznosila je 3300 kg. Pri tome je mogao podići osim sebe još jednu osobu i 130 kg balasta.

(kraj u sljedećem broju)


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene