|
|
|
Podrijetlo Eduarda Penkale zanimljivo je i raznoliko. Rođen je 20. travnja 1871. u slovačkom gradiću Liptovsky Sv. Mikulaš. Njegov otac, Franjo Penkala bio je viši katastarski inženjer Austro-Ugarske Monarhije, po nacionalnosti Poljak, a majka Marija, rođena Hannel, bila je podrijetlom Nizozemka. Osnovnu školu Penkala je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju pohađa u Bielitzu, gdje je i maturirao. Potom upisuje studij medicine u Beču, a kako nije podnosio seciranje, prelazi nakon prvog semestra na Kraljevsku visoku tehničku školu u Dresdenu. Ondje je 25. ožujka 1898. diplomirao kemijsko inženjerstvo. Imao je brojne interese i nije se preopterećivao školom pa je diplomirao s ocjenom dobar, a poslije je i doktorirao na području organske kemije. No, već tijekom studija govorio je, čitao i pisao njemački, slovački, poljski, mađarski, a služio se i francuskim jezikom. Za vrijeme studija pohađa satove violine, gdje upoznaje buduću suprugu, pijanisticu i studenticu glazbene akademije Emiliju r. Stoffregen.
Ministarstvo financija u Budimpešti imenuje ga 1904. kraljevskim tehničkim kontrolorom (mjera) s mjestom službe u Zagrebu. Po dolasku se nastanjuje na tadašnjem Trgu cara Franje Josipa broj 15 (današnjem Trgu kralja Tomislava broj 17). Nova domovina Penkali se toliko svidjela da je odlučio svoju službenu prisegu potpisati hrvatskim imenom Slavoljub. U doba ministra Khuena Hedervaryja, kada je vladala opća mađarizacija, takav se postupak tumačio kao politički istup, što je imalo velik odjek među hrvatskim intelektualcima. Penkala, žestoki protivnik mađarske vlasti, bio je ogorčen što je svaki od svojih 80 patenata morao prijaviti Mađarskom kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti.
Više od 80 registriranih patenata
Izumiteljskim radom Penkala se počeo baviti u Zagrebu, a njegovo djelo obuhvaća mnoge praktične izume s područja kemije, medicine, mehanike, fizike, zrakoplovstva itd. Neki od revolucionarnih izuma Slavoljuba Penkale jesu: mehanička olovka s grafitnom jezgrom, nalivpero s krutom tintom, držač nalivpera i olovke, tzv. knipsa, termofor i termos-boca, rotacijska četkica za pranje zuba, masa za izradu gramofonskih ploča - ebonit, prvi insekticid maštovitog naziva Krepax (1907), prvi deterdžent za pranje rublja, zatim sustavi za mjerenje protoka tekućina (1912), preparat ksilolita protiv parazita u željezničkim pragovima, kočnice za željezničke vagone, manometar, dinamometar, specijalni mikrofoni, prislušni uređaj. Također je pronašao i lijek protiv reume, koji je nazvao Radium D-Frankovka (1909). Usavršio je gramofonsku iglu i mikrofon, anodne baterije i džepnu baterijsku svjetiljku. Penkala je 24. siječnja 1906. patentirao svoj najpoznatiji izum, mehaničku olovku pod nazivom Penkala, koju počinje proizvoditi u Zagrebu. Početkom proljeća 1906. otvara svoju prvu radionicu u Ulici Marije Valerije 3 (danas Praška). Iste godine je 24. rujna patentirao poboljšanu mehaničku olovku (pat. br. 38353). Na Tuškancu je 1907. otvorio laboratorij pod imenom Elevator i osnovao istoimenu tvrtku gdje je proizvodio kemijske preparate. Još 1906. počinje suradnja Penkale i Edmunda Mostera iz koje nastaje tvrtka Penkala-Moster. Zajednički počinju graditi novu tvornicu u današnjoj Branimirovoj ulici, koju 1911. završavaju i stvaraju zajedničko dioničko društvo. Usporedno s tvornicom u Zagrebu, drugi član obitelji Moster zajedničkim kapitalom otvara 6. studenog 1908. u Berlinu tvornicu Edmund Moster & Co. U to se vrijeme Penkaline olovke i nalivpera izvoze u više od 70 zemalja svijeta. Berlinska tvornica, koja je imala 300 radnika, 1911. godine narasta na 800 zaposlenika, a od 1912. do 1926. to je bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora na svijetu.
|
|
| Leptir 1 - prvi hrvatski avion |
Bilo je prirodno da se u doba uzleta prvih zrakoplova izumitelj ovako nemirna duha okuša u aerotehnici. Zrakoplovstvom se bavio kratko pa su svi njegovi patenti s područja aerodinamike i zrakoplovne tehnike nastali 1909. Kraljevskom mađarskom patentnom uredu u Budimpešti u studenom 1909. prijavljuje uređaj za napredovanje zrakom ili vodom (pat. br. 47149), a 28. veljače 1909. uzgonski uređaj za podizanje u zrak i napredovanje (pat. br. 47374). Dana 10. prosinca 1909. prijavljuje izum Avion na principu zmaja s posebnim tipom kormila (pat. br. 50774), a 28. prosinca iste godine izum Avionska noseća krila (pat. br. 50775).
Črnomerec, prvi hrvatski aerodrom
Penkala počinje s gradnjom zrakoplova još 1909. u dvorišnoj zgradi na Zrinjevcu. Letjelicu gradi prema smjernicama danim u patentnoj prijavi, o čemu prvo izvješćuju zagrebačke Novosti od 31. kolovoza. Penkalin je zrakoplov bio specifične i dotad neviđene konstrukcije kormila, koja je zamišljena po uzoru na ptičji rep. Konceptom je to bio monoplan, a imao je posebnu uzdužnu trupnu površinu ko?ja je trebala riješiti problem automatske stabilnosti u sluča?ju pada zrakoplova. Letjelicu je nazvao po leptiru Neptis lucilla, a u tisku je ona dobila jednostavnije ime - Leptir. Zagrebačke Novosti od 16. siječnja 1910. javljaju: "Inžinir Penkala, koji je konstruirao biplan, radi već dvije godine na tom. Penkala je študirao sve leteće strojeve, te je prošle godine bio u Parizu. On je prvobitno htio da kupi jedan aeroplan, pak da ga onda preradi. Konačno se je domislio boljemu i odlučio sagraditi svoj vlastiti aeroplan. Sve dijelove svog aeroplana dao je sagraditi kod domaćih industrijalaca, jedino motor je sagrađen u Češkoj. Na sastav samog aeroplana osvrnuti ćemo se prigodimice. Spremište Penkalinog aeroplana bit će na vojničkom vježbalištu, gdje je zborni zapovjednik Gerba odredio mjesto. Prve pokuse obavit će inžinir Penkala sam bez javnosti. Troškovi gradnje iznose oko 15000 kruna."
Penkala je od vojnih vlasti dobio dozvolu za korištenje vojnim vježbalištem na Črnomercu, gdje je 23. veljače 1910. izgradio hangar za smještaj zra?koplova. Tako je utemeljio prvo uzletište u Hrvatskoj. Posao gradnje zrakoplova išao je vrlo sporo zbog Pen?kalinih čestih izbivanja iz Zagreba, a novinari su nestrpljivo iščekivali mnogo puta odgađani prvi uzlet.
(kraj u sljedećem broju)
|
