Emocionalna stabilnost jest crta osobnosti koja je obvezatna dimenzija ili čimbenik gotovo svake teorije ličnosti, a pokazuje na koji se način ljudi nose sa zaprekama i stresovima. To je, uz ekstraverziju, najčešće spominjana i ispitivana osobina ličnosti u užem smislu.

Najpoznatiji teoretičar dimenzionalne tipologije osobnosti jest Hans Jürgen Eysenck (1916-1997.), nakon Freuda i Piageta treći najcitiraniji psiholog na svijetu. Po njemu su vanjski parametri osobnosti uvjetovani unutarnjim fiziološkim procesima. Jedna od njegovih dimenzija osobnosti jest neuroticizam - emocionalna stabilnost. Ljudi visoko na dimenziji neuroticizma jesu anksiozni, nervozni i emocionalno promjenjivi, a oni nisko na toj dimenziji emocionalno su stabilni i u većini životnih situacija staloženi te manje burno reagiraju na stresne događaje. Neuroticizam je povezan sa zabrinutošću, problemima sa spavanjem, pretjeranom reakcijom na negativne emocije, depresivnošću, osjećajem krivnje, niskim samopoštovanjem, napetošću, iracionalnošću, sramežljivošću i zlovoljnošću. Osoba s niskim neuroticizmom moći će podnijeti veći i jači stupanj pritiska i stresa.

U jednom ispitivanju u Hrvatskoj vojsci iz 1994. provedenome s ciljačima na 20-mm topu PZO-a, utvrđeno je da su emocionalno stabilniji imali bolje ocjene u praktičnom dijelu izobrazbe i bolju samokontrolu, a sebe su uspješnije procijenili.

U važnoj i opasnoj ratnoj zadaći nužno se javlja emocionalna napetost kao i druge neugodne emocije. Iščekivanje, neizvjesnost, potreba za visokom koncentracijom, pribranošću i smirenošću u takvoj situaciji svakako zahtijeva osobe visoke emocionalne stabilnosti. Emocionalna stabilnost, među ostalim, podrazumijeva i visok stupanj samokontrole, te ono što je osobito važno za vojnika: kontrolu straha, odnosno posljedično pokazanu hrabrost i junaštvo