Hrvatski vojnik - Internet izdanje

dvobroj 249-250, srpanj 2009.

Domagoj VLAHOVIĆ, snimio Zdravko LOVAŠEN

Zadnja promjena: 11.5.2012.

Welcome to Adobe GoLive 6

RAZGOVOR - GENERAL-PUKOVNIK SLAVKO BARIĆ
NOVI USPJEH KLAPE HRM-a
AEROMITING U AUSTRIJI
OBUČNI CENTAR VODIČA I SLUŽBENIH PASA
KADETSKA HAPKIDO SKUPINA
NEOBIČAN POTHVAT
Vijesti
Novosti iz vojne tehnike
Razdoblje najvećeg razvoja konjaništva
Od Nashera do Lavia (II. dio)
Daleki udari iz morskih dubina (I. dio)
Njemačke obalne podmornice
Podlistak - NAPOLEON i 1809.

KADETSKA HAPKIDO SKUPINA

ČASNICI BUDUĆNOSTI

Kako se kadetska hapkido ekipa skupila? Spontano, na vlastitu inicijativu! Iskustvo u raznim borilačkim vještinama (imaju ga svi) željeli su ujediniti u jedno, i to u svojem životu i radu kao kadeti. Počeli su trenirati na HVU i u rekordnom roku, nakon četiri dana, imali su prvu zajedničku demonstraciju...

Časnici budućnosti. Dojam koji smo stekli razgovorajući s Berislavom Držanićem, Franom Šestom, Kristijanom Božinovićem, Nikolinom Beraković, Daliborom Strbatom i Ivanom Bonačić Krešić na kraju se sveo na te dvije riječi. Naime, oni su kadeti i za koju godinu dobit će časničke oznake. Budućnost? Jednostavno, uvelike odgovaraju profilu o kojemu se stalno govori kad je riječ o mladim snagama u OSRH i o visokim kriterijima koji ih čekaju kao časnike jedne članice NATO-a. Oni će morati biti naobraženi, izvrsno vojnički obučeni, ali i potpuno fizički i psihički spremni preuzeti ulogu vođe. Kompletne osobe.
Povod razgovoru s njima bila je jedna prezentacija borilačkih vještina. Ništa novo, reći ćete. Često nazočimo demonstracijama u izvedbi naših specijalaca i vojnih policajaca. No, ne zaboravite, ovo su kadeti. I bave se hapkidom.

Dakako, većini nas potrebno je objašnjenje. "Hapkido je nastao potkraj XIX. stoljeća u Koreji i kombinacija je džuda, taekwondoa i džiju-džicua", objasnio nam je Držanić, inače student četvrte godine kineziologije, svojevrsni predvodnik kadetske ekipe čiji kimono krasi crni pojas. Dakle, vještina je vrlo raznolika i primjenjiva u brojnim prilikama, upravo idealna za vojnike koji se moraju znati boriti za vlastiti život. Pa i golim rukama.
Ipak, nećemo ići predaleko. Mala kadetska družina na hapkido gleda prije svega kao na sport, kao na sredstvo koje im pomaže održati visoku psihofizičku kondiciju. No, itekako su svjesni značenja sporta za njihove časničke karijere.
Hapkido se može "raščlaniti" na pet poddisciplina: borbu, tehniku, brzo i precizno razbijanje dasaka, samoobranu i padove. Spomenuta demonstracija ostavila nas je zadivljenima. Ne samo nas nego i visoke časnike HVU-a, za koje je prikaz i bio pripremljen. Ravnatelj HVU-a, general-bojnik Mirko Šundov, došao je u sportsku dvoranu Učilišta vidjeti čime se to bavi skupina kadeta. Imao je dobar razlog: Ivana Bonačić Krešić, djevojka s prve godine kineziologije, ovoga je proljeća u Belgiji postala "civilna" svjetska prvakinja u disciplini borbe. Berislavu su do medalja nedostajali kratki koraci: osvojio je četvrta mjesta u borbama i razbijanju dasaka.
Kako se ova "škvadra" okupila? Spontano, na vlastitu inicijativu! Svi, osim Nikoline, koja je na drugoj godini prometa, osim kadetskog staža dijele i iskustvo sa studija kineziologije. Iskustvo u raznim borilačkim vještinama (imaju ga svi) željeli su ujediniti u jedno, i to u svom životu i radu kao kadeti. Pod vodstvom već iskusnog Berislava i uz potporu Davorina Smolčića iz Specijalne policije počeli su trenirati na HVU i u rekordnom roku, nakon četiri dana, imali su prvu zajedničku demonstraciju.

Treniranje hapkida traži bar minimalne uvjete. Dobre strunjače, par sitnijih rekvizita i, dakako vrijeme. Ovo posljednje je dragocjeno: svaki od njih ima svoj privatni raspored, a još ga je potrebno uskladiti i s redovitim kadetskim obvezama. Teško je doći do mjesta na strunjači, kojom se koristi još nekoliko sekcija. "Treniramo uglavnom navečer, posljednji u dvorani. Mi smo ti koji gase svjetla", kaže Berislav. No, uspjesi što su ih nedavno postigli i impresivna demonstracija otvorili su nove mogućnosti. Od rujna bi hapkido skupina trebala imati niz slobodnih termina, te dobiti i pomoć u opremi. Tako i treba biti, ova skupina uskoro će na civilnom hrvatskom prvenstvu u hapkidu nastupiti pod zastavom Kadetske bojne. Dakle, vojna ekipa na civilnom prvenstvu! Raritet, ali, nadamo se, tek početak. To je pozitivan primjer i za niz drugih sportova: vojska ima što pokazati hrvatskom svijetu sporta; mnogi novi, mladi vojnici istodobno su i aktivni sportaši. Sport i vojska dva su pojma koja se poklapaju upravo savršeno. Oružane snage koje drže do sebe sportu pridaju posebnu pozornost.
Što je najvažnije za dobar trening i rezultate? "Samo motivacija i volja, a sve drugo može se postići radom: fleksibilnost, pokreti, bacanja, sve dolazi samo od sebe", kaže Berislav. Opisujući svoje kolege i pulene, kaže: "Svi su odlični, svi su fenomenalni, perspektivni su i imaju vrlo velike mogućnosti." On jest voditelj, ali čini se da je više prvi među jednakima. Hapkido ekipa je prava klapa!
Prema riječima kadeta, uz vojničku karijeru, treninzi imaju pozitivan učinak i na naobrazbu, jer "sport smiruje, ispunjava, daje koncentraciju, dakle pomaže učenju"! Svjesni su i da ulazak u NATO znači sve veće zahtjeve za hrvatskog vojnika, što vrijedi i za sportski život. To su shvatili i u Kadetskoj bojni, koja je najodgovornija za stvaranje časnika budućnosti. S puštanjem na natjecanja nema problema, čak se čuju i riječi "idi i osvoji, donesi nešto". Svoju budućnost ovi mladi ljudi ne vide u udobnoj fotelji nekog ureda u ministarstvu nego na terenu, u postrojbama. Neki teže i tome da postanu specijalcima. Svjesni su svojih mogućnosti, s kristalno jasnom slikom o tome što znači biti hrvatski časnik XXI. stoljeća.

Za kraj, da ne bismo pretjerivali, moramo spomenuti da smo razgovor vodili uoči početka ispitnih rokova, i sve ih je najviše zanimalo "što će biti sutra na faksu". Dakle, sport je divan i krasan, ali obrazovanje je ipak na prvom mjestu. Svakako! Ipak što dalje s hapkidom? Budući kineziolozi uglas odgovaraju: "Cilj nam je u vojsci stvoriti što više trenera za sve borilačke sportove. Vojnici bi svakoga dana trebali vježbati te vještine."