Selo Predil leži na granici Italije i Slovenije, u gornjem toku rijeke Soče. Nalazi se na strateškoj cesti koja vodi iz Gorice dolinom Soče u Korušku i koja kod sela prelazi vrlo važan gorski vijenac. Zbog njegove strateške važnosti, u neposrednoj blizini Predila bio je sagrađen obrambeni čardak sličan onome u Malborghettu. S gradnjom se počelo u proljeće 1809., uz brojne prekide radova. Pojedini bočni tvrđavni objekti uopće nisu započeti, osobito oni između čardaka i ceste. Umjesto toga načinjen je palisa?dama zaklonjeni prolaz kao spoj između čardaka i predutvrde. Za pješačku obranu oko čardaka bila je podignuta ograda od palisada, a blizu jugo?istočnog ugla sagrađeno je skladište streljiva. Pred sjevernim bojištem iskopana je graba preko koje je vodila cesta u utvrdu.

Topovi iz utvrde mogli su dobro paljbom pokrivati veći dio pristupnih cesti i dio obronka brda Plane. Na desnom boku, velika strmina rječice Prediljke štitila je utvrdu. Lijevi, šumom obrašteni i prema obronku okrenuti bok bio je uvelike ugrožen. Da bi se to spriječilo, trebalo je na brežuljku sjeverno od Mangartova mosta sagraditi pojedine objekte ali se zbog pomanjkanja vremena i novca to nije dogodilo.

Inženjerski kapetan Ivan pl. Hermann vodio je gradnju utvrde. Tijekom povlačenja iz Italije, po nalogu nadvojvode Ivana, upućen je u Predil da ga osposobi za prihvat ljudstva i organizira obranu. Prispjevši u utvrdu, nije zatekao nikoga osim nekoliko građevinskih radnika. General-bojnik grof Nobili došao je 13. svibnja na pregled utvrde i dao zadaću satniku Hermannu da u kratkom vremenu dopremi hranu, streljivo i vodu. Za izvođenje radova nedostajalo mu je radne snage, materijala i osobito vremena.

Do 15. svibnja stiže do utvrde još jedna slunjska postrojba, Lađevačka kumpanija br. 1 pod satnikom Jankovićem, koja je zahtijevala ulaz. Kapetan Hermann nije mogao to dopustiti, zbog nedostatka raspoloživog prostora, hrane, vode i streljiva. Zbog vrlo teškog stanja u satniji i većeg broja oboljelih i nemoćnih pripadnika kapetan Hermann odluči da od ove satnije uzme dva časnika: natporučnika Trifuna Vilu i zastavnika Mihajla Mačešića, jednog desetnika, razvodnika, 14 strijelaca i nekoliko za hod nesposobnih vojnika. S preostalim dijelom satnije kapetan Janković odluči krenuti preko brda prema svojoj vojsci u povlačenju. Brojno stanje Slunjske kombinirane satnije u utvrdi time je povećano na 222 momka, čime je cjelokupna posada povećana na 242 momka, uključivši za?povjednika, liječnika, 16 topnika i dva inženjerca.

Preostali dio satnije Janković je uspio povući preko brda za glavninom vojske koja se povlačila. Satnik je zbog iznemoglosti i vjerojatne bolesti zaostao iza svoje satnije i uspio se povratiti u utvrdu.

Francuski divizijski general Seras došao je 15. svibnja do utvrde, gdje se zbog topničke paljbe s tvrđave Predil morao zaustaviti. Bez borbe dalje nije mogao. O tome izvješćuje princa Eugena Beauharnaisa, Napoleonova nećaka i potkralja Italije, moleći ga za daljnje upute. Njegova kolona bila je zaista u teškom položaju: snage su se našle u tijesnom klancu, a logistička potpora bila je onemogućena, jer su prilazne ceste bile zakrčene brojnim kolima koja su prevozila ratni materijal. Ni mnogobrojno topništvo nije mu koristilo zbog nepovoljne konfiguracije terena.