Obavljanje tih posebnih zadaća, koje su i najveći dio njihova posla, čini posebnom ovu postrojbu, kao i njezine pripadnike, koji s pravom svoj posao doživljavaju više kao životno poslanje. To je posao koji nema radnog vremena, jer svi moraju biti dostupni 24 sata dnevno, nema godišnjeg odmora ljeti, jer najviše posla imaju upravo u turističkoj sezoni, ali to je posao koji ima posebnu važnost, jer posredno i neposredno oni spašavaju ljudske živote.

Posao kao životno poslanje

O Eskadrili transportnih helikoptera ZB Divulje ponajviše smo saznali u razgovoru s njezinim zapovjednikom, bojnikom Borisom Rebićem, koji je ujedno pilot kapetan helikoptera, a o svojim iskustvima govorili su nam i satnik Endi Ruić, zapovjednik Satnije održavanja I. stupnja i tehničar letač, te narednik Franko Peraga, također tehničar letač. Eskadrila ima 78 pripadnika i 11 helikoptera. Pripadnici Eskadrile samostalno organiziraju i provode preobuku pilota i obuku tehničara te na taj način praktično sami sebe servisiraju s kadrom. Također, sami provode zadaće redovitog održavanja helikoptera u I. stupnju, a satnik Ruić ističe važnost održavanja ispravnosti tehnike tijekom cijele godine, o čemu ovisi uspješnost zadaća koje obavljaju, pa i životi posada, kao i onih koje prevoze.

Donedavno su se medicinski letovi odrađivali s polijetanjem iz baze, a tijekom ovogodišnje turističke sezone u bazi je bio i medicinski tim za hitne intervencije, koji je išao zajedno s pilotom i kopilotom te dvojicom tehničara. Pokazalo se da su rezultati takvih medicinskih letova vrlo dobri jer se znatno smanjilo vrijeme (re)akcije i jer se mogla pružiti znatno kvalitetnija prva pomoć već u helikopteru tijekom leta.

"Nama je svaki dan neizvjestan, nikad ne znamo što nas čeka. U jednom se danu zna dogoditi da imamo medicinski let pa gašenje požara i spašavanje na Velebitu", kaže narednik Peraga, a satnik Ruić napominje da je upravo tome prilagođena obuka koju provode za pilote i tehničare Eskadrile transportnih helikoptera. "Jedna posada mora biti za sve to obučena i pripremljena", zaključuje, napominjući da se stoga i stavlja veliki naglasak na obuku, te pojašnjava da njihovi piloti moraju dobro upoznati sve helidrome, budući da svaki ima svoje specifičnosti (veličina, prilaz...), i iskusiti sve vremenske uvjete (bura, magla...) koji ih mogu zadesiti pa i ometati u obavljanju zadaća.

No, posebnu težinu medicinski letovi za posadu transportnog helikoptera, koju čine pilot i kopilot te dva tehničara letača, imaju zbog emocija koje su neizbježivo uključene u takve zadaće. Naime, među pacijentima što ih prevoze najčešće je novorođenčad, i to u inkubatorima, pa ne začuđuje što se nerijetko bude osjećaji koji nadvladavaju zdrav razum. Zbog toga, priznaju nam sugovornici, često lete po vrlo nepovoljnim pa i ekstremno lošim uvjetima, što je golemi rizik i za samu posadu. To je, dakako, razlog zbog kojega se u toj postrojbi poseban naglasak stavlja na obuku. "Velika je to odgovornost, u pitanju su ljudski životi", ističe satnik Ruić i zaključuje: "Dobro je kad se sve dobro završi."

Prosudbe i odluke o kojima ovise životi

Brojni su izazovi s kojima se susreću pripadnici Eskadrile transportnih helikoptera, a posebno valja istaknuti važnost prosudbe određene situacije i trenutka donošenja odluke, o čemu nerijetko ovise životi, ne samo onih koje spašavaju nego i same posade. Stoga ne začuđuje što su pripadnici te postrojbe međusobno povezani kao ratni suborci, kako su sami rekli - tako funkcioniraju jer se poznaju "u dušu" - jer su itekako svjesni koliko ovise jedni o drugima, kao i mnogi drugi o svima njima. Najveća je odgovornost na pilotu, koji je ujedno kapetan posade. U takvoj ulozi često se nađe i sadašnji zapovjednik Eskadrile, bojnik Rebić, koji nam je naveo neke primjere kako to izgleda kad mora u djeliću sekunde odlučiti što i kako učiniti da bi se određena "spasilačka misija" uspješno završila.

Dojavu o potrebi medicinskog leta Eskadrila dobije izravno iz Centra 112, kako bi se u što kraćem roku mogli pripremiti za let, a potom čekaju odobrenje iz Glavnog stožera OSRH-a. Nakon toga, posada helikoptera provjerava meteouvjete, a kapetan posade donosi odluku o polijetanju, kao i o daljnjim postupcima. Od trenutka dojave do polijetanja helikoptera može proći najviše 30 minuta, bez obzira na doba dana i godine, no pohvalno je što posade još nikada nisu iskoristile maksimalno vrijeme pripreme, za što je zaslužna i Služba za opsluživanje helikoptera, koja je također 24 sata dnevno na raspolaganju.

"Nesreća ne pita kakvo je vrijeme, je li noć, kiša ili snježna mećava, pa posade moraju biti u top-formi cijelu godinu, ne samo vrhunski obučeni nego i u izvrsnoj psihofizičkoj kondiciji", pojašnjava nam bojnik Rebić, dodajući kako je često vrlo teško odrediti kakvi su uvjeti na mjestu gdje trebaju preuzeti pacijenta ili osobu (osobe) koju spašavaju pa se tada tijekom leta ili na licu mjesta dogovaraju što i kako učiniti. U tom pogledu ističe izvrsnu suradnju s Hitnom medicinskom pomoći i Gorskom službom spašavanja.

Iako civilno-vojna suradnja u tom pogledu nije dovoljno pravno pokrivena, u Eskadrili ističu da to zasad nema nikakva utjecaja na operativnost u obavljanju tih posebnih zadaća, kako nazivaju zadaće što ih obavljaju za potrebe civilnog društva. "Mnogo toga se rješava entuzijazmom. Onaj tko nije spreman odreći se i dobrog dijela privatnog života, nije za ovaj posao", zaključuje zapovjednik Eskadrile te još jednom potvrđuje i naš zaključak da je za taj posao potrebno mnogo više od pilotskog umijeća i sposobnosti tehničara. Za mnoge uspješno obavljene zadaće, svojevrsne misije u kojima su spasili ljudske živote, znaju samo oni. Iako bi u suprotnom vjerojatno bilo drugačije, ne frustrira ih medijska neeksponiranost, ali bi im sasvim sigurno bilo drago kad bi za njihove uspjehe, koji se često mogu nazvati i pothvatima, znali i drugi, ne samo njihovi najbliži, koji sigurno najviše osjećaju nedostatke (ako ih tako možemo nazvati) tog poziva. Ipak im najviše, kažu, znači zahvalnost ljudi kojima su pomogli, kao i osjećaj osobnog zadovoljstva potaknut spoznajom da su nekome spasili život, nerijetko riskirajući vlastiti.