|
|
| Talijanski zračni brod Citt? di Ferarra |
Italija je do svibnja 1915. formalno bila saveznica Njemačke i Austro-Ugarske, ali se nije uključivala u bojna djelovanja. U svibnju 1915. mijenja stranu i objavljuje rat Austro-Ugarskoj. Za austrougarsko zrakoplovstvo (LA) sada je otvoreno novo, mnogo zahtjevnije bojište od ruskog. Alpsko okružje iznimno je opasno i tu je svaki otkaz motora neminovno dovodio do stradavanja pilota zbog nemogućnosti prisilnog slijetanja na nepristupačan stjenoviti teren. Austro-Ugarska s ruskog bojišta prebacuje svoje lovačke eskadrile i uočava da Talijani, unatoč tehničkoj nadmoći, ipak ne mogu poduzeti opsežnija napadna djelovanja iz zraka. Uzrok je zastarjelost njihovih zrakoplova, uglavnom predratne francuske proizvodnje.
U ovoj fazi rata glavna zadaća zrakoplovstva bila je taktičko izviđanje bojišta i ograničeno bombardersko djelovanje. Austrougarski piloti lete na domaćim zrakoplovima tipa Lohner B, Albatros B.I tvrtke Phoenix, zatim Aviatike B.I, B.II te B.III, i Lloyd C.II. Strijelac/izvidnik je ujedno zapovjednik zrakoplova i leti na zadnjem sjedalu, a opremljen je najčešće domaćom strojnicom tipa Schwartzlose M 07/12 kalibra 8 mm. Dvojna monarhija u svom naoružanju nema upravljivih zračnih brodova, dirižabla, a Talijani se njima koriste od samog početka rata. Uspjesi njemačkih zračnih brodova s početka rata i objektivna prijetnja od talijanskih zračnih brodova potaknuli su vojni vrh da 1915. u Njemačku pošalje četiri časnika na pripreme za prijam dva dirižabla Zeppelinova tipa. Ta narudžba nikad neće biti ostvarena.
Saveznici likuju što je Italija, za koju se smatralo da posjeduje golem vojni stroj i milijun bajuneta, ušla u rat na strani Antante.
Dirižabl kao prijetnja
U ponoć s 23. na 24. svibnja 1915., kada talijanska radiostanica Coltano objavljuje vijest da je Kraljevina Italija u ratu s Austro-Ugarskom, obje strane su već započele s operacijama prethodno pripremljenim za početak rata. Austrougarska ratna mornarica, koja je u podne obaviještena o objavi rata, u 20 sati napušta sidrište pulske luke kroz južni izlaz minskog polja i kreće prema Anconi, u napad na talijanska lučka postrojenja i ratnu flotu. Prethodnicu flote, koja je isplovila sat prije, čine krstarice SMS Saida i SMS Szigitvár, razarači SMS Triglav i Balaton s nekoliko manjih razarača. Talijanski zračni brod Citt? di Ferarra napušta uzletište u Iesiju u 23,30 minuta i od Ancone kreće prema pulskoj ratnoj luci na zadaću izviđanja. Malo nakon ponoći krstarica SMS Szigitvár, izvidnički brod prethodnice austrijske ratne flote, uočava talijanski zračni brod na visini od samo 500 metara i otvara na njega vatru iz topova. Citt? di Ferrara nastavlja let prema ratnoj luci Pula, a potom kreće natrag prema talijanskoj obali. Prije bombardiranja Riminija, nadlijeće oklopni krstaš SMS Sankt Georg, koji na njega otvara vatru iz strojnica i topova malog kalibra, da bi zatim, nešto prije svanuća, blizu Senigallije bombama napao bojni brod SMS Zrinski. Sve bombe pale su od 50 do 100 metara od cilja. Posada Zrinskog uzvraća djelovanjem iz topova, a s veće udaljenosti paljbi se pridružuju brodovi SMS Habsburg, SMS Arpad i SMS Tegetthoff. Potom se dirižabl Citt? di Ferrara uputio prema svojoj matičnoj luci. Vatreno djelovanje zračnog broda nije bilo osobito djelotvorno, ali ga je austrougarska mornarica smatrala ozbiljnom prijetnjom.
Udari letećih čamaca
Prvog dana rata, mornaričko zrakoplovstvo, u koordinaciji s flotom, sudjeluje u napadu na strateške i uporišne točke na talijanskoj obali. Prva skupina letećih čamaca iz pulske postaje uzlijeće u noći 24. svibnja 1915. godine u 2:00 sati, a druga u 2:30, te kreće prema Anconi. Zadaća prve skupine bila je napad na utvrde i vatrene uporišne točke, željezničke i izvidničke postaje, vojni logor, vojarne i električnu centralu. Mornarički zrakoplovi L46 i L47 s pilotima Klasingom i Banfieldom te njihovim izvidnicima lete prema Anconi, gdje napadaju topničke bitnice. Vaclav Woseček u letećem čamcu L40, s motriteljem mornaričkim kadetom Puljaninom Vilijem Bačićem, leti najprije prema Anconi, a
Odnos snaga na početku sukoba
Austrougarsko mornaričko zrakoplovstvo, do izbijanja neprijateljstva s Italijom, imalo je prilike steći zavidno ratno iskustvo, povećati letačko i tehničko osoblje te urediti niz mornaričkih postaja. Uz glavnu hidroplansku postaju na otočiću Sv. Katarina kraj Pule i školsku hidroplansku postaju na otoku Kozadi, izgrađene su manje hidroplanske postaje s drvenim hangarima i malim stambenim zgradama u Boki kotorskoj (Kumbor) i Šibeniku (Sv. Petar kod Mandaline). U svibnju 1915. mornaričko zrakoplovstvo raspolaže sa 64 aparata. Od tog broja za uporabu je spremno 18 letjelica u Puli, šest u Kumboru i četiri u Kozadi. U raspremi je 16 letjelica, a dvadesetak je u izgradnji. Prije talijanske intervencije, pristiglo je iz Lohnera 12 snažnih letećih čamaca tipa L s motorima od 150 KS, a sljedećih je 19 primjeraka stizalo od ljeta do studenoga. Bombe su već bile usavršene, modela Škoda od 50 kg, leteći čamci bili su opremljeni strojnicama, a pojedini i s već dobro upotrebljivim radiouređajima.
Godine 1914. talijansko je mornaričko zrakoplovstvo vrlo slabo. Talijanska je mornarica imala samo 14 zrakoplova raznih tipova (Borel, Breguet, Curtis, Albatros, Farman, Gudino), a smješteni se u Speziji i Veneciji. Godine 1915. raspolagali su sa samo tridesetak raznorodnih zrakoplova, jedanaest pilota i dvije zrakoplovne postaje, na sjevernom Jadranu Porta Corsina (Venecija) i na jugu Taranto. Austrijski mornarički zrakoplovi bojno djeluju prije svega po ciljevima na zemlji, a inferiorni talijanski mornarički zrakoplovi ne sudjeluju u borbama nego se upotrebljavaju isključivo u izvidničke svrhe. Za napadna djelovanja po ciljevima na istočnoj obali Jadrana talijanskoj su mornarici preostala tek dva zračna broda, Citta di Iesi i Citta di Ferrara s bazama na uzletištima u Iesiju i Ferrari, a još se jedan takav brod gradio. Talijanska je kopnena vojska mornarici ustupila i jedan manji i stariji dirižabl, baziran u Campaltu nedaleko od Venecije, a još dva takva bila su u izgradnji.
|
potom kreće prema Senigalliji i bez uspjeha pokušava pronaći postaju zračnog broda kod mjesta Chiaravalle. Nastavlja prema jugu, gdje opaža gradnju hangara zračnog broda, na koji baca bombe. U 2:45 iz pulske luke prema Veneciji uzlijeću i leteći čamci L44, E35 i L48 s kapetanima Splićaninom Glaukom Prebandom, Alfredom Minarellijem i Aloisom Kaindlom te pratećim članovima posade. U 4:00 sata započinje prvi zračni napad. Leteći čamac L44 baca 14 bombi, nekoliko na spremište kraj utvrde San Nicolo, na razarač, na pramac torpiljarke na Rivi degli Schiavoni te na pristanište. Po dvije bombe pale su na Arsenal i grad. Drugi leteći čamac oznake L48 uzima smjer prema ušću rijeke Po i otud skreće prema Veneciji. U kanalu Rocchetta, napada brod vodonosac i nešto poslije dva krstaša na vezu kod Ottogona. Nastavljajući prema sjeveru baca dvije zapaljive bombe na spremište petroleja. Treći leteći čamac, oznake E35, na 10 Nm istočno od Venecije napada razarač s dvije podmornice u teglju, o čemu po žurnom povratku u Pulu izvještava zapovjedništvo.
|
|
| Austrougarski hidroplan L61 snimljen iz drugog letećeg čamca u letu iznad neprijateljskog teritorija |
Specijalizirani britanski časopis za zrakoplovstvo u broju od 28. svibnja donosi dalekovidan komentar tih događanja, u kojemu tendenciozno minorizira učinak austrougarskog udara: "Zapravo se može reći da je otvaranje sukoba, kakvo je viđeno u ponedjeljak ujutro na jadranskoj obali, obilježeno početnim djelovanjem zrakoplova. Manji austrijski brodovi predvođeni zrakoplovima koji su bombardirali Veneciju odbijeni su ubrzo našim savezničkim zrakoplovima i jednim od njihovih dirižabla, torpednim čamcima te razaračima. Ovo potvrđuje naše stare tvrdnje da će u budućim ratovima, iskreno vjerujemo, prvi korak biti učinjen u zraku. Država koja ima veću zračnu flotu, a to su deseci tisuća vojnih zrakoplova, osim predvodećih dirižabla, i koja tu flotu drži u stanju visoke organiziranosti, postići će početnu stratešku prednost.(?) Važan cilj bit će što prije ostaviti protivničku armiju ili mornaricu bez njezinih "očiju". Takav će se protivnik ponašati poput slijepa čovjeka, ma kako bio vješt. Teško se može nadati pobjedi čak i protiv najslabijeg napadača..."
(nastavak u sljedećem broju)
|
