Rat ili glad

Ubrzo Spartanac pokreće niz kampanja uzduž Egejskog mora, pokoravajući nekolicinu gradova koje je držala Atena, i napada brojne otoke. No, nije mogao krenuti sjeverno prema Helespontu jer mu je prijetila atenska flota kod Samosa. Kako bi odvratio pozornost Atenjana, Lisandar napada prema zapadu. Približivši se samoj Ateni, on napada Eginu i Salaminu, i čak se iskrcava u Atici. Atenska je flota pokrenula potjeru, ali Lisandar ih uspijeva zaobići, dostiže Helespont i utemelji bazu u Abidosu. Odande, on dostiže strateški važan grad Lampsacus (današnji Lapseki) odakle je bio otvoren put za ulazak u Bospor. Tako je prekinuo trgovinske rute kojima su Atenjanima pristizale velike količine žita. Ako su Atenjani željeli izbjeći gladovanje, trebali su zaustaviti Lisandra.

Atenska flota sustiže Lisandrovu nedugo nakon što je on zauzeo Lampsacus i utemeljio bazu kod Sestosa. Ipak, vjerojatno zbog potrebe da motre Lisandra, oni podižu logor na plaži što bliže Lampsacusa. Lokacija je bila daleko od idealne zbog nepostojanja luke i poteškoća s opskrbom flote, ali izgleda da je neposredna blizina sukobljenih trupa bila ono što je zaokupljalo osnovnu pozornost u glavama atenskih generala. Svakoga dana, flota je isplovljavala prema Lampsacusu u borbenoj formaciji i čekala pred lukom. Kada bi Lisandar odbio ući u sukob, Atenjani bi se povukli kući.

Odbijanje i katastrofa

Protjerani atenski političar Alkibijad u to je doba živio u dvorcu u blizini atenskog logora. Dao je nekoliko prijedloga atenskim generalima kada se spustio na plažu gdje su se okupljali njihovi brodovi. Kao prvo, predložio je premještanje flote na sigurnije mjesto u bazu kod Sestosa. Drugo, tvrdio je da mu je nekoliko tračkih kraljeva ponudilo svoje vojske na raspolaganje. Uvjeravao je da će uporabiti tu vojsku ako mu atenski generali ponude da i on s njima podijeli zapovjedništvo. No, generali su odbili tu ponudu i Alkibijad se vraća kući.

Uslijedila je sama bitka, o kojoj postoje dva svjedočanstva. Grčki povjesničar Diodor Sicilski pripovijeda da je atenski general Philocles, koji je držao zapovjedništvo petog dana od kako su Atenjani boravili kod Sestosa, isplovio s trideset brodova, zapovjedivši ostatku flote da ga prati. Suvremeni je američki povjesničar Donald Kagan argumentirao da je atenska strategija, ako je spomenuti izvor točan, bila takva da je trebalo uvući Peloponežane u napad s malim snagama. Njih bi onda, u ključnom trenutku, slijedile veće snage s ciljem iznenađivanja i poražavanja protivnika. No, prema Diodorovu opisu, male atenske snage su brzo poražene, a ostatak flote je uhvaćen nespreman na plažama. S druge strane, grčki povjesničar, filozof i vojni zapovjednik Ksenofont pripovijeda da je cijela atenska flota na dan bitke isplovila kao što je dotad bilo uobičajeno, a da je Lisandar sa svojim brodovima ostao u luci. Kada su se atenski brodovi vratili u svoj logor, njihovi mornari su se raspršili u potrazi za hranom. Tada je Lisandrova flota isplovila iz Abidosa i zarobila većinu atenskih brodova na plaži bez ikakve prethodne borbe. Rezultat je jasan bez obzira na to koji je izvor o bitki točan. Atenska je flota uništena, a samo je devet brodova uspjelo pobjeći. Njih je predvodio general Conon. Lisandar je zarobio gotovo sve preostale brodove zajedno s 3 000 ili 4 000 atenskih mornara. Od brodova koji su pobjegli, atenski sveti brod Paralus je poslan da bi javio Atenjanima o katastrofi, dok je ostatak, zajedno s Cononom, potražio utočište kod prijateljskog vladara Cipra.

Pad Atene

Lisandar i njegova pobjednička flota nakon obračuna s Atenjanima otplovljavaju natrag u Abidos. Zbog prethodnog zločina Atenjana, kada su ubijena dva spartanska zarobljenika, Lisandar i njegovi ljudi ubijaju oko 3 000 atenskih zarobljenika, dok je ostatak pošteđen. Potom Lisandar oprezno kreće prema Ateni, zauzimajući gradove na svomu putu. Budući da su Atenjani ostali bez flote, oni nisu bili u stanju da mu se suprotstave. Samo kod Samosa Lisandar nailazi na otpor jer je tamošnja demokratska vlada, potpuno lojalna Ateni, odbila predati grad i Lisandar ostavlja dio trupa da bi opsjedale grad.

Strepeći od spartanske odmazde koja je mogla uslijediti, Atenjani su odlučili braniti grad, ali je njihov pokušaj bio uzaludan. Bez flote koja je mogla dopremiti žito s Crnog mora, Atenjani su bili na rubu gladi i grad se predaje u ožujku 404. pr. n. e. Zidovi grada su srušeni, a utemeljena je prospartanska oligarhijska vlada (tzv. vlada trideset tirana). Spartanska pobjeda kod Egospotama označava kraj 27-godišnjeg rata i nakon nje Sparta preuzima potpunu dominaciju nad grčkim svijetom te utemeljuje politički poredak koji će trajati više od trideset godina.