Sigurnost letenja, koja se zapravo procjenjuje nedostatakom nesigurnosti, napominje časnik za sigurnost letenja pukovnik Davor Mistrić, nije nešto što je nametnuto izvana. Pristup sigurnosti letenja mijenjao se kroz povijest. U početku se mislilo da je glavni uzrok nesigurnosti u tehnici. Kako se tehnika usavršavala, težište se premještalo na ljude, a danas se cijela organizacija promatra kao izvorište moguće nesigurnosti. Upravo u skladu s tim pristupom koji se primjenjuje u zrakoplovstvima zapadnih zemalja, i u HRZ-u se počeo razvijati novi sustav upravljanja sigurnošću letenja. Iniciranje i punu potporu razvoju novog sustava sigurnosti dao je zapovjednik HRZ-a i PZO-a general-bojnik Vlado Bagarić, a predlaganje smjernica i mjera za njegovu izgradnju jedna je od zadaća Odjela za kontrolu i sigurnost letenja. "Do sada smo imali sustav usmjeren gotovo isključivo na pilote, podizanje standarda obuke, kriterija pri izboru kandidata", napominje pukovnik Mistrić, "a sad razvijamo sustav u koji ugrađujemo novi pristup, koji ima i jedan proaktivni dio - upravljanje rizikom". To što se pristupilo izgradnji novog sustava, napominje naš sugovornik, nikako ne znači da je letenje do sada bilo nesigurno. Sigurnost letenja mjeri se određenim pokazateljima, kao što je naprimjer broj kritičnih situacija, nezgoda ili nesreća u odnosu na 100 000 sati naleta. Na temelju dosadašnjih pokazatelja, kaže pukovnik Mistrić, sustav letenja HRZ-a je siguran. No, uvijek se može bolje. U skladu s novim pristupom izgrađuje se sustav uređen tako da je tolerantan prema pogreškama. Pukovnik Mistrić objašnjava kako postoji pet razina koje sudjeluju u provedbi zadaće, i to počevši od čelnika HRZ-a i viših, pa preko zapovjednika baza i eskadrila, do pilota i zrakoplovnih tehničara, ali jednako tako tu su i okružje, procedure i zaštitni mehanizmi. Propust u bilo kojem od tih dijelova može rezultirati nesigurnošću. No, ako je sustav napravljen tako da svaki od tih elemenata može blokirati pogrešku, tada ona neće uzrokovati nesreću.

Osim upravljanja rizikom, izuzetno je važno u tom novom sustavu upravljanja sigurnošću letenja i razvijanje sigurnosne kulture. Ona je jedan od važnih elemenata, koji pridonosi otklanjanju nesigurnosti, a samim time i nesreće. Pojednostavljeno rečeno, sigurnosna kultura podrazumijeva da svi koji mogu pridonijeti sigurnosti letenja traže i aktivno sudjeluju u izvješćivanju o elementima što uzrokuju nesigurnost. "Jedino informacija o postojanju elemenata o nesigurnosti može dovesti do sprječavanja nesreće", ističe pukovnik Mistrić i napominje da je sustav nekažnjivog prijavljivanja najprije uveden u Americi, a sve kako bi se dobili podaci o nesigurnim elementima u sustavu i spriječila nesreća. Jer, ne postoje nove nesreće nego samo novi ljudi u starim nesrećama, a najbezbolnije je učiti na slučajevima koji nisu tragično završili.

Razvoj novog sustava

Prema riječima našeg sugovornika, otprije tri mjeseca sigurnosna kultura u HRZ-u izrazito je poboljšana. Tome je pridonio upravo novi sustav koji se razvija, donošenje novog Pravilnika o izvješćivanju i istraživanju okolnosti ugrožavanja sigurnosti letenja, vojnih zrakoplova, te smjernice zapovjednika HRZ-a i PZO-a o sigurnosti letenja u kojima se potiče aktivno sudjelovanje u izvješćivanju o elementima koji mogu uzrokovati nesigurnost. Da bi sve funkcioniralo što uspješnije, provodi se i obuka, i to ne samo s časnicima za sigurnost letenja u zrakoplovnim bazama nego i sa zapovjednicima eskadrila, zrakoplovnih baza i zrakoplovno-tehničkih postrojbi te s drugim stožernim osobljem koje se bavi poslovima vezanima uz sigurnost letenja.

Radi izgradnje što kvalitetnijeg i sigurnijeg sustava, do sada je HRZ organizirao i tri konferencije o sigurnosti letenja, neke od njih u suradnji s Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe d.o.o. Glavna tema četvrte, čija je priprema u tijeku, bit će upravljanje rizikom. Rizik uvijek postoji, a jedino ako se ne leti - rizik je nula. No, potrebno je znati njime upravljati i ni u kojem trenutku ne prelaziti prihvaćenu granicu rizika.

Na pitanje kakvom ocjenjuje dinamiku kojom se razvija ovaj novi sustav, brigadir Bezuk ističe kako postoji želja da provedba sustava upravljanja sigurnošću letenja u HRZ-u i PZO-u bude što brža, kako bi i u tom smislu što prije potpuno usvojili standarde modernih vojnih zrakoplovstava, prije svega vojnih zrakoplovstava NATO-a. No, napominje i kako je potrebno u obzir uzeti činjenicu da se taj proces odvija usporedno s provedbom ostalih procesa izgradnje cjelokupnog sustava HRZ -a i PZO-a i Oružanih snaga općenito, i to u uvjetima ograničenih materijalnih, ali i ljudskih resursa, a sve uz istodobnu provedbu brojnih i sve složenijih zadaća. "Svjedoci smo da je brzina uvođenja odgovarajućeg sustava u našem neposrednom okružju, u civilnom zrakoplovstvu, vrlo slična onoj u HRZ-u i PZO-u. U tom smislu potpuno se opravdano može zaključiti da je dinamika uvođenja i razvoja sustava upravljanja sigurnošću letenja potpuno zadovoljavajuća i da je upravo takvom treba i zadržati", zaključio je načelnik Odjela za kontrolu i sigurnost letenja brigadir Vladimir Bezuk.

Kontrola letenja