Neposredno prije bitke, Ramzes II. je poduzeo pohod na sjever, na Kanaan, da bi potvrdio vazalsku lojalnost i istražio teren na kojemu se imala odigrati odlučujuća bitka s tadašnjim hetitskim rivalima. S druge strane, Mutavali je želio vratiti područje Amurije, koje su Egipćani pokorili, i pokrenuo je vojsku prema jugu kako bi se suočio s njima. Točka na kojoj su se "sudarili" bio je grad Kadeš.

Ramzesova pogreška

Ramzes II. je u početku bitke pogriješio. Dopustio je da se poveća udaljenost između njegove brigade Amon i preostalih divizija Ra, Set i Ptah. Takve podijeljene snage napala je hetitska vojska i Ramzes II. je za to okrivio svoje zapovjednike jer nisu otkrili prave položaje neprijatelja. On je požurio dolazak dviju divizija, Ptah i Set, koje su se nalazile na drugoj strani rijeke Oront. No, prije nego što je Ramzes u tome uspio, Mutavalijeve kočije napale su diviziju Ra i gotovo je uništile.

Hetitske kočije su potom napale logor divizije Amun, s uspješnim probojem kroz logorski zid. To je izazvalo paniku među Egipćanima. No, Hetiti to nisu potpuno iskoristili: napad im je izgubio silinu jer su preostale zapreke u logoru prisilile njihove kočije da uspore napredovanje i određeni broj ih je stradao. Po vlastitim izjavama o bitki, Ramzes se doživio izdanim i opkoljenim:... "Nije bilo nijednoga časnika uza me, nijednoga kočijaša, nijednoga vojnika, čak niti štitonoše..." Ipak, kako kaže, stigla mu je pomoć bogova i uspio je poraziti napadače i vratiti se u egipatske linije.

Bezizlazna situacija je "pokrenula" faraona i uskoro je osobno predvodio nekoliko juriša svoje osobne garde na hetitske redove. U jurišima su sudjelovale i neke kočije iz sastava divizije Amon te preživjeli vojnici iz razbijene divizije Re. Ratna sreća sada se okrenula na egipatsku stranu. Iskoristili su superiornije manevarske odlike svojih kočija i daleki domet strijela. Posade i konji hetitskih kočija bili su vjerojatno iscrpljeni i prorijeđeni prethodnim napadom, a njihovi redovi prerastegnuti.

Izgubili dobiveno

U međuvremenu, Hetiti, koji su povjerovali da je njihov neprijatelj totalno poražen, pljačkali su egipatski logor i postali ranjivi na Ramzesove protunapade. Odbačeni su natrag prema rijeci Oront, daleko od egipatskoga logora. Lakše i brže egipatske kočije u potjeri su s lakoćom izišle na kraj s težim i sporijim hetitskim kočijama. Unatoč nedaćama, Mutavali nikako nije bio poražen. Imao je velike pričuve kočija i pješaštva, a dodatni adut bili su mu i zidovi obližnjeg Kadeša. Dostignuvši s kočijama sigurniji položaj kraj rijeke, zapovjedio je novi napad s impresivnih tisuću kočija. No, novi proboj Hetita prema neprijateljskom logoru spriječio je dolazak trupa iz Amurije. Ramzes je krenuo u novi protunapad.

Nakon šest uzastopnih juriša, hetitske snage ostale su gotovo opkoljene. Uslijedilo je povlačenje i spašavanje života plivanjem preko rijeke Oront. Mnogi su se utopili.

Sljedećega jutra vođena je druga bitka, a Ramzes tvrdi da je Mutavali tražio primirje. No, to bi mogao biti jasan primjer starovjekovne propagande jer hetitski zapisi ne spominju takav sporazum. Naposljetku, vjerojatno nijedna strana nije izvojevala potpunu pobjedu. Jedino što su obje dobile bili su veliki gubici. Egipćani nisu uspjeli slomiti otpor branitelja Kadeša, a Hetiti nisu izborili pobjedu koja im je već bila u rukama.