Zadovoljstvo nakon uspješno izvedenog prvog leta izrazio je i generalni direktor tvrtke Suhoj Mihail Pogosjan.

Isti dan nakon prvog leta, ruski mediji su prenijeli ovu vijest vezanu za rusko zrakoplovstvo, ali i za globalnu scenu lovačkog zrakoplovstva. Za razliku od dosadašnje prakse, snimke rulanja po USS-u, uzlijetanja, leta i slijetanja istog su dana objavljene na internetu. Ruski radarski nevidljivi avion, već popularno nazvan Nevidimka, u trenutku vidi cijeli svijet! Dugogodišnja nagađanja o izgledu PAK FA, umjetničke skice s futurističkim detaljima, fiktivno generirani model poput MiG-37 Ferret B, trenutačno gube na vrijednosti. Iako je zapravo o samom avionu i njegovim sustavima objavljeno vrlo malo, na temelju objavljenih fotografija i mutnih screenshotova počinju nicati raznorazni više ili manje objektivni komentari i zaključci. No, jedno je sigurno - PAK FA Nevidimka prvi je potpuno novi i samostalno razvijeni ruski borbeni avion nakon raspada Sovjetskog Saveza. To je k tome i borbeni avion 5. generacije, koji se odlikuje potpuno drugačijom filozofijom projektiranja od dosadašnjih prethodnika. U svakom slučaju, uspješno izveden prvi let PAK FA navodi na razmišljanje i zaključivanje o visokoj tehnološkoj razvijenosti i opremljenosti ruske zrakoplovne industrije. S druge strane, zapadni vojni analitičari koji prate zbivanja na području ruskih vojnih zrakoplova ističu sumnje u PAK FA i to najviše prema temeljnom parametru usporedbe lovaca 5. generacije - stealth osobinama. Tako se pojavljuju razne vrijednosti radarske refleksne površine koje navodno ima PAK FA i koje su, navodno, lošije od onih na F-22 Raptoru. Nadalje, neki ističu sumnje u naoružanje i mogućnostima radara. Posljedica znošenja takvih neobjektivnih zaključaka o najnovijem ruskom borbenom avionu, jest nepotpuno i netočno informiranje.

Projekt ruskog lovca pete generacije (PAK FA)

Tvrtka Suhoj je 2002. godine izišla kao pobjednik u natječaju za perspektivnog ruskog lovca pete generacije, koji će naslijediti Su-27 i MiG-29. Projekt dobiva naziv PAK FA (rus. Perspektivnii Aviacioni Kompleks Frontovoi Avijacii).

To je bio prilično težak udarac za tvrtku MiG, ali se on mogao očekivati. Naime, ta tvrtka je izgubila previše vremena na projektu MiG MFI 1.44, koji je trebao biti veći od američkog F-22 s nevjerojatnim odnosom potiska i težine od 1,4. Trebao je biti konstruiran i napravljen u skladu sa stealth tehnologijama, a imao je pokretne kanarde koji uvelike narušavaju stealth osobine svakog aviona na kojima su ugrađeni.

Tvrtka Suhoj je, s druge strane, demonstratorom S.37/Su-47 svladala niz novih tehnologija koje su im bile potrebne za izgradnju novog lovca pete generacije.

Stajalište koje je prevladalo u SAD-u odnosilo se na smanjenje broja vrlo skupih i velikih lovaca F-22 u korist manjih, jeftinijih i vrlo učinkovitih F-35 iz projekta JSF, a sve više nalazi svoje mjesto i u Rusiji. Zbog toga je novi lovac po projektu PAK FA trebao biti nešto manji od Su-37, a nešto veći od MiG-29, kako bi poprimio ulogu oba aviona. Očekivala se klasična aerodinamička shema bez kanarda. Demonstrator S.37/Su-47 poslužio je samo kao sredstvo za ovladavanje i stjecanje iskustava na novim tehnologijama i provjerama FBW sustava, ali nikako i za određivanje aerodinamičkog oblika.

Definirano je bilo da će se konstrukcija znatno zasnivati na stealth tehnologiji, a predviđalo se upravljanje vektorom potiska pomoću dvodimenzionalne mlaznice. Naziv novog aviona definiran je kao T-50.

Predstavnici tvrtke Suhoj smatrali su da je financiranje tog projekta jedino moguće iz tri izvora: državnog proračuna, od tvrtki koje sudjeluju u projektu i od stranih investicija, a to su možda i države koje su stalni kupci aviona tvrtke Suhoj.

Prva predviđanja prvog leta novog lovca pete generacije PAK FA usmjeravana su 2006. godine, a početak proizvodnje predviđen za 2010. godine. Zbog pomanjkanja novčanih sredstava i učinaka međunarodne financijske krize na koju se na početku ovog projekta nije moglo računati, prvi let je izveden tek nedavno, što je opet izvanredno s obzirom na to da je riječ o razvoju potpuno nove koncepcije borbenog aviona posljednje generacije. U svjetlu tadašnjih aktualnih financijskih ograničenja i ne baš svijetlih predviđanja za budućnost, tadašnji ministar obrane Rusije izjavio je das je mnogo manje zabrinut kako će izgledati rusko ratno zrakoplovstvo u razdoblju 2015-2020 godine nego u kakvom će stanju zračna flota biti 2005-2006. godine. Ovakva izjava se temeljila prije svega na činjenici velikog pomanjkanja novčanih sredstava za modernizaciju postojećih aviona.

U takvim okolnostima nije bilo dovoljno vremena i sredstava za eksperimentiranje s postojećim i započinjanje novih projekata već je prioritetno bilo uspostaviti jasnu viziju za očuvanje operativnog statusa lovačkog zrakoplovstva u zračnim snagama. Tada su definirani i javno objavljeni planovi da će tvrtka Suhoj u razdoblju do 2006. godine nastaviti daljnji razvoj i modernizaciju aviona obitelji Su-27 i Su-30, i to tako kako je to izvođeno na izvoznim inačicama aviona Su-30MK. Nadalje, od 2006. do 2010. godine obavit će se daljnja unapređivanja ovih aviona 4 i 4+ generacije s tehnologijama razvijenim kroz ispitivanja u letu eksperimentalnog aviona S.37/Su-47. Tu se prije svega mislilo na primjenu prve generacije pasivne avionike, novih radara i unapređenja stealth odlika aviona primjenom materijala koji upijaju elektromagnetsku energiju i eventualno tehnologije plazma omotača. Razdoblje od 2010. godine pa nadalje bit će posvećeno najviše ispitivanjima i konačnom razvoju borbenog aviona 5. generacije PAK FA.

PAK FA - danas i sutra

PAK FA se odlikuje integriranom trup-krila aerodinamičkom shemom sličnom kao na američkom F-22, što se i prognoziralo. Osnovno krilo romboidnog je oblika koje se s trupom kontinuirano spaja, odnosno integrira preko lomljenih (dvostrukih) produžetaka napadnih bridova (LERX). Ovakva kombinacija s LERX-ovima osigurava odgodu pojave sloma uzgona na krilima na većim napadnim kutovima, čime se pridonosi povećanju manevarskih sposobnosti u širem rasponu brzina. Postizanju i stabilnosti održavanja malih brzina pridonose i pretkrilca (ili prednja zakrilca, što se ne može sigurno zaključiti s raspoloživih fotografija i informacija). Zanimljivo je spomenuti da je NASA svojedobno ispitivala integriranu aerodinamičku konfiguraciju trup-krilo na modificiranom F-16XL s izrazito dugim lomljenim LERX-om. Takvom konfiguracijom krila postiže se i veliki unutarnji volumen koji je itekako poželjan na lovcima 5. generacije koji korisni teret i gorivo nose u svojoj utrobi. Prema dostupnim fotografijama mogu se uočiti detalji na LERX-ovima koji jasno navode na zaključivanje da su oni pokretni, što upućuje da se u njima možda nalaze radarske antene.

Koliko su Rusi daleko dogurali u razvoju i ispitivanju radarske nevidljivosti PAK FA nije poznato, ali se može pretpostaviti da će krila i avion u cijelosti biti donekle modificirani do pojave modela za serijsku proizvodnju. Prisutnost klasične Pitot cijevi, raznih senzora i antenica po avionu razumljiva je u ispitnoj fazi (telemetrijska ispitivanja), ali ako se žele postići i održavati stealth odlike, takvo nešto će biti eliminirano. PAK FA je prvi ruski avion konstruiran po stealth načelima, a po njegovom obliku zaključuje se da su ruski stručnjaci ovladali tehnologijama dizajniranja, oblikovanja, razvoja, ispitivanja i proizvodnje površina složene geometrije. To znači da ruski stručnjaci imaju razvijene i

No ono što pobuđuje maštu jest postojanje plazma omotača na PAK FA. U tom slučaju na PAK FA bi trebao biti ugrađen generator plazme (ionizirani plin) koji bi oko aviona stvorio omotač koji bi se s njim zajedno gibao. Na temelju poznatih podataka dosadašnjih ispitivanja takav omotač je nestabilan i teško ga je održavati, no ruski stručnjaci ističu da su već proveli ispitivanja koja su polučila zadovoljavajuće rezultate.

U paket stealth dizajna ulaze i pravokutne mlaznice motora, koje na prototipu nisu vidljive, a hoće li biti zastupljene do serijske proizvodnje, teško je prognozirati. Naime, Rusi posjeduju izvanredne konvencionalne vektorske mlaznice koje se već nalaze u serijskoj primjeni. Kao privremeno rješenje, PAK FA ima vjerojatno ugrađene motore iz porodice AL-31. Tu bi se mogao javiti kompromis zadržavanja klasičnih vektorskih mlaznica na motorima AL-41F čime bi se izgubilo na stealth osobinama. S druge strane, bit će zanimljivo vidjeti rusko rješenje pravokutnih vektorskih mlaznica s kojima su svojedobno obavljali ispitivanja. Za siguran kontinuirani rad motora u svim režimima, uvodnik zraka mora osigurati dovoljnu količinu i stanje zraka, ali isto tako treba zadovoljiti stealth osobine, što se djelomično zaključuje jer su oni na PAK FA izvedeni pravokutno.

Vodoravne repne površine preko jednog dijela svog prednjeg brida se poklapaju s izlaznim bridom krila, čime su smanjeni aerodinamički gubici kroz reduciranje intenziteta vrtložnosti zračne struje koja napušta takvu površinu. Time se znatno smanjuje intenzitet brazde, koja inače nastaje iza svakog aviona. Ovo je jako bitno jer se time smanjuje vjerojatnost otkrivanja aviona laserskim radarom, tj. ladarom koji ponajprije zaključuje o prisutnosti aviona u prostoru na temelju vrtloženja i općenito njegove brazde. Prednji dio aviona s kabinom je elegantno ukomponiran.

Pogled na donji dio trupa jasno ocrtava konture vrata dvaju otvora koja najvjerojatnije vode do unutarnjih spremnika naoružanja. Rubovi vrata izvedeni su pilasto, kao i vrata prednjeg podvozja, čime se snamnjuje radarski odraz. Zanimljivo je primijetiti kako vrata glavnog podvozja nisu izvedena po istoj logici, i to vjerojatno zbog složenije geometrije. Zbog takvih i sličnih detalja vjerojatno se išlo na ugradnju postojećih rješenja i sustava koji će ukloniti do pojave serijske proizvodnje.

U repnoj gondoli za sada se nalaze dva kočiona padobrana, ali njezin veliki volumen sigurno će poslužiti za smještanje radarskog sustava ili čak i naoružanja.

Osnovni aktivni radarski sustav sigurno će se temeljiti na načelu aktivne fazne rešetke (AESA), tj. isti ili sličan sustavu Irbis-E koji je za sada ugrađen na Su-35C.

U posljednjih nekoliko godina ruski su stručnjaci napravili velike korake na području pasivnih detekcijskih sustava (OLS, prvi put instaliran na MiG-35) i upravo u njih polažu velike nade za ostvarivanje taktičke prednosti PAK FA. Na konstrukciji PAK FA, ispred i iza kabine vidljiva su kućišta najvjerojatnije predviđena za pasivni sustav OLS-35.

O avionici ugrađenoj u PAK FA je teško išta reći jer se za prvi let vjerojatno riječ o ugradnji postojećih sustava. No, vidljiv je i širokokutni HUD.

Zaključak

Ruski su stručnjaci pojavom prototipa PAK FA opet dokazali uspješnost svoje filozofije projektiranja borbenih aviona, koja se ocrtava u primjeni i unapređivanju već postojećih sličnih rješenja. Prisjetimo se pojave MiG-29 i Su-27 koji su predstavljali odgovore na američki Air Superiority program. Iako su američki konstruktori ovladali aerodinamičkom konfiguracijom s hibrinim krilom, ruski su stručnjaci isto dodatno usavršili i tako dobili avione kojima su po manevarskim sposobnostima nadmašili američke pandane.

Prema nekim procjenama i željama, završetak projekta i početak serijske proizvodnje trebao bi biti označen za 2015. godinu, ali o tome je jako nezahvalno zaključivati. Ono što je sigurno jest da će tvrtka Suhoj, ohrabrena uspješno izvedenim prvim letom, nastaviti daljnje usavršavanje PAK FA najvjerojatnije u suradnji s Indijom kao strateškim partnerom na projektu. Do uvođenja PAK FA u operativnu uporabu, između ostalih, u ruskim zračnim snagama dominirat će predstavnici 4++ generacije Su-35C i vjerojatno MiG-35, te predstavnici 4+ generacije MiG-29SMT i Su-34.

Važan tehničko-tehnološki skok koji si je Rusija osigurala pojavom PAK FA dovodi do ponovnog buđenja u međunarodnoj utrci na području borbenih aviona. Slične projekte najavljuje i Kina i više ili manje pouzdano i neke druge zemlje, čime se ponajprije zaključuje o rapidnom tehnološkom napretku tih zemalja.

U svakom slučaju najnoviji ruski borbeni avion PAK FA vrijedan je divljenja, a u skladu s ruskom praksom prikazivanja tvorničkih, nedovršenih, primjeraka aviona, mogao bi biti zvijezda međunarodnog sajma zrakoplovne i svemirske tehnike MAKS 2011. u Žukovskom.