Zašto je upravo Njemačka toliko aktivna na području kontrole naoružanja i jedan je od osnivača RACVIAC-a?

Ta zapravo nije teško pitanje jer je Njemačka odmah nakon Daytona pokazala zanimanje za izgradnju mjera povjerenja i stabilizaciju u jugoistočnoj Europi. Prepoznali smo da su te mjere među najvažnijim političkim čimbenicima za stabilnost regije, a ugovori o kontroli naoružanja jedan su od načina izgradnje povjerenja. Kad su 2000. njemačka i hrvatska vlada odlučile osnovati RACVIAC, Njemačka je pružila svoje znanje i iskustvo te logističku potporu. Već nakon nekoliko dana od osnutka RACVIAC-a ovdje je održan i prvi seminar. Stoga možemo zaključiti da je priča o RACVIAC-u priča o uspjehu koja traje već deset godina.

Na sadašnju dužnost došli ste sredinom prošle godine. Jeste li bili i prije upućeni u rad RACVIAC-a?

Ponosan sam što sam član ovog Središta. Radio sam i u njemačkom Verifikacijskom središtu od 1997. do 2002., a nakon toga sam počeo diplomatsku karijeru kao vojni izaslanik. Cijelo to vrijeme od osnivanja pratio sam rad RACVIAC-a te bio ugodno iznenađen i ponosan kad sam dobio ponudu voditi odjel koji se bavi temeljnom zadaćom RACVIAC-a, a to je kontrola naoružanja, odnosno pomoć u provedbi Sporazuma o kontroli naoružanja. Ta ideja mi je predstavljena 2006. i shvatio sam je kao osobni izazov da prenesem iskustva koja sam stekao na tom području.

Možete li ukratko opisati zadaće Odjela kojem ste na čelu?

Organiziramo tečajeve, seminare, konferencije, radionice i vježbe. Bavimo se i raznim dokumentima kao što su Bečki dokument, Oslo konvencija, Konvencija o zabrani kemijskog oružja, Dayton članak 4. i Sporazum o otvorenom nebu (Open Skies). Udružujemo ljude koji se inače vjerojatno ne bi sreli. Ne isključujemo nijednu zemlju iz regije. Dolaze nam diplomatski predstavnici, civili i vojni dužnosnici iz svih zemalja u regiji, na što smo vrlo ponosni. Surađujemo i s različitim organizacijama kao što su NATO i OESS te s vladinim i nevladinim institucijama. Našim članicama nudimo godišnji program u kojem ima više aktivnosti u sklopu našeg Odjela, a usredotočeni smo na obučavanje i edukaciju odnosno na akademsku platformu za one koji se bave kontrolom naoružanja. Tako je samo u 2009. godini čak 140 stručnjaka iz 13 zemalja sudjelovalo u našim aktivnostima. Želim istaknuti da u mom timu rade također stručnjaci, kako iz Hrvatske tako i iz drugih zemalja. Nastojimo postići sinergiju s drugim organizacijama, s ministarstvima obrane zemalja jugoistočne Europe, kao i s NATO-ovom školom u Oberammergauu te nacionalnim verifikacijskim središtima.

U koliko bi se glavnih projekata mogao podijeliti godišnji rad Odjela?

Godišnje imamo osam do deset aktivnosti, ovisno o zanimanju i spremnosti da se pomognu naši projekti. U pogledu financijskih sredstava, najveću potporu pruža nam Njemačka te bih i ovim putem htio zahvaliti njemačkoj Vladi na svesrdnoj pomoći. Želim također zahvaliti hrvatskoj Vladi te ministarstvima obrane i vanjskih poslova, kao i verifikacijskim središtima, koji logistički podupiru naše projekte, ustupaju nam vojne objekte za provođenje aktivnosti te pomažu svojim znanjem i iskustvom. Ukratko, mogao bih reći da je naš Odjel vrlo jak i zapravo kralježnica RACVIAC-a.

Dakle, bez obzira na širenje RACVIAC-a, kontrola naoružanja i dalje ostaje bitna tema kojom se RACVIAC bavi?

Brojne aktivnosti koje sam već spomenuo govore dovoljno same za sebe. No, moram napomenuti da se naš Odjel ne želi natjecati s drugima, mi smo svi ovdje jedna velika obitelj. Osim našeg, imamo odjele koji se bave reformom sigurnosnog sektora i međunarodnom suradnjom na sigurnosnom području. Dakle, svaki je važan za područje kojim se bavi.

RACVIAC ima šire područje djelovanja nego ikada. Kako to objašnjavate?

Nakon ratova na ovom području, sigurnosna situacija još je uvijek vrlo važna. Ne možemo tu činjenicu ignorirati i reći da je potpisivanjem Daytonskog sporazuma sve riješeno. Još smo daleko od potpunog mira, tako da ni naša misija nije dovršena. Iako su neke zemlje u regiji nove članice NATO-a, poput Hrvatske i Albanije, još postoje problemi zbog kojih se ne možemo vratiti uobičajenim poslovima. Zato je vrlo važno da ovdje obrazujemo časnike, od najviših do najnižih, da im nudimo znanje i tehničku platformu, što su podržale i sve zemlje članice RACVIAC-a. Svi smatramo da trebamo nastaviti s tim aktivnostima i to je naša glavna poruka: nismo ovdje da bismo radili program sami radi sebe, nego smo politički i tehnički instrument za potrebe regije na tom području kojim se bavimo.

Ekonomska kriza aktualna je u cijeloj Europi. Imaju li RACVIAC i vaš Odjel zbog nje problema?

Vrlo zanimljivo pitanje. Nedavno smo direktor RACVIAC-a i ja bili u njemačkom Ministarstvu obrane i Ministarstvu vanjskih poslova, gdje su nas primili visoki dužnosnici. Posjetili smo i Verifikacijsko središte u Geilenkirchenu, gdje su nam predstavili svoje aktivnosti i istaknuli određene probleme u tom pogledu. No, oni se nisu odrazili na broj tih aktivnosti i nije bilo nikakvih dramatičnih promjena. Tako je i u hrvatskom te drugim verifikacijskim središtima u regiji. Unatoč utjecaju gospodarske krize, dakle, možemo provoditi aktivnosti bez većih problema. Istina, zemlje članice RACVIAC-a vrlo oprezno razmatraju programe i doniraju sredstva za aktivnosti, ali kako mi imamo profilirani program, uspjeli smo ih motivirati da nam daju potrebna sredstva. Pregovaramo također s nekim partnerskim organizacijama i siguran sam da će se program za 2010., koji smo donijeli prošle godine, i kvantitativno i kvalitativno provesti prema planu. Iskoristio bih priliku da zahvalim i svim zemljama članicama RACVIAC-a te ih zamolim da nastave podupirati rad Središta.

Je li hrvatska odgovornost za procese izgradnje povjerenja u regiji nakon ulaska u NATO veća?

Ako pogledamo prošlost, Hrvatska je prepoznala potrebu za postojanjem ovakvog središta radi suradnje s drugim zemljama i organizacijama u regiji, a sve zato da bi se izgradio jak sustav sigurnosti u regiji. Hrvatska to uspješno radi već deset godina i ponosni smo što u tome možemo surađivati. Osobno smatram Hrvatsku motorom i kosturom ovakvih aktivnosti. Hrvatska može biti ponosna što je postala punopravnom članicom NATO-a, jer je međunarodna zajednica prepoznala njezinu aktivnu politiku u regiji. Nije lako postati članicom NATO-a. Hrvatska je uložila golemi trud kako bi to postigla, a uvjeren sam da će s takvom politikom nastaviti i u budućnosti te da će zemljama regije poslužiti kao dobar primjer.

Kakva je vaša osobna suradnja s hrvatskim kolegama?

Velika mi je čast raditi s hrvatskim stručnjacima na ovom području, kako vojnim tako i civilnim, jer imaju golemo znanje i iskustvo i uvijek su spremni na suradnju. Zbog toga sam uistinu ponosan, a mogu reći da je i Njemačka ponosna što može ovamo poslati svog časnika kako bi surađivao s hrvatskim stručnjacima.