Sportaši - vojnici

Najveće i najuspješnije sportske države odavno su shvatile da svojim atletima mogu pomoći osiguravajući im život kroz vojnu službu. Na Zapadu je najčešći slučaj bio da su sportaši tek fiktivno bili vojnici i da su im oružane snage tek redovito uplaćivale mirovinsko i zdravstveno osiguranje a da nisu dolazili na posao, ali su morali redovito trenirati, dok je u Rusiji i Kini bilo drukčije. Sportaši su zaista bili vojnici, ljudi u odorama, koji su tek dio svoje svakodnevne službe posvećivali treninzima.

Njemački skeletonac Michi Halilovic i brzi klizač Marco Weber jesu policajci, a istim poslom bave se i dvojica Talijana, skijaš trkač David Hofer i sanjkaš Armin Zoeggeler. Njima je očito uzor bio Alberto Tomba, slavni skijaš koji je svojedobno zarađivao kao karabinjer.

Carinici, vojni zubari, vatrogasci...

Rijetki su, poput norveškog hokejaša Juhe Kaunismakija, koji je vrstan informatičar i u budućnosti će imati svoju tvrtku, a istim poslom mogao bi se nakon karijere baviti i četverostruki olimpijski pobjednik, švicarski skijaš skakač Simon Ammann. I najbolji svjetski snowboarder, Amerikanac Seth Wescott dobro živi od svojeg sporta, no uspješan je i kao ugostitelj.

Na Zimskim igrama mogla se pronaći i nutricionistkinja Denise Dupont (curling, Danska), carinica Vesna Fabjan (skijaško trčanje, Slovenija), električar Cedric Grand (bob, Švicarska), psihologinja i pravnica Renate Groenewold (brzo klizanje, Nizozemska), zubni tehničar Matthias Guggenberger (skeleton, Austrija), novinarka Katharina Gutensohn (slobodno skijanje, Austrija), a automobil vam može popraviti Roland Haldi (snowboard, Švicarska). Tu je i jedna slikarica, Jenni Hiirikoski (hokej na ledu, Finska), liječnica Esme Kamphuis (bob, Nizozemska) i djelatnica osiguravajuće kuće Angelina Jensen (curling, Danska).

A gdje su Hrvati?

Najbolji hrvatski olimpijci su studenti. Jakov Fak, Natko Zrnčić Dim i Ana Jelušić tek su primjeri, no i njima je zapravo glavno zanimanje vrhunski sportaš. Ne samo zato što mogu solidno zaraditi od sporta, nego i zato što za studij i nemaju previše vremena. Našeg srebrnog skijaša Ivicu Kostelića smatraju intelektualcem, no on je više puta naglasio kako u vrijeme dok gradi karijeru nema mogućnosti za studij. Zacijelo će tek nakon završetka profesionalnog bavljenja sportom sjesti u fakultetske klupe.