Nedavno ste se vratili s Olimpijskih igara. Koliko je bilo vojnika i policajaca među biatloncima?

Biatlon je apsolutno vezan za vojske svijeta, a ponegdje i za policiju. Na samim Igrama, među najboljim biatloncima bilo je više od 90 posto onih koji su pripadnici oružanih snaga svojih zemalja.

Kakva je situacija kod nas?

Na putu smo da i kod nas bude slično. Na kraju krajeva, vojska je mnogo pomagala u pripremama naših biatlonaca za Vancouver. Zadnjih šest godina je tako hrvatski poligon za biatlon vezan za vojarnu "Drgomalj" u Delnicama, koja je sjedište BSD-a.

Biatlon je u BSD-u dio vojničke obuke. Posjedujete li adekvatne objekte i sredstva?

Evo, upravo je završilo 12. prvenstvo OSRH u patrolnom trčanju, veleslalomu i skijaškom trčanju, koje je bilo vrlo uspješno i pokazalo ekspanziju na svim poljima. Naša vojska se bavi vojničkim biatlonom već petnaestak godina. U njemu se upotrebljavaju vojničke puške, te vojne, duge skije s pancericama. Obuku prolaze ljudi iz BSD-a, ali i iz drugih postrojbi. Imamo sva potrebna sredstva, staze i mete. Uči se hodanje i trčanje na skijama, penjanje uzbrdo s opremom, te naposljetku pucanje. Tako je sportski biatlon i nastao, prije nekih 150 godina u Norveškoj. Dakle, taj sport vuče podrijetlo iz vojske.

U streljačkom dijelu, biatlon je teži od klasičnog streljaštva?

Koje su vas okolnosti dovele na čelo Hrvatskog biatlonskog saveza?

Moj sport je bio kajak na divljim vodama. Bio sam juniorski prvak svijeta, treći u Europi, peti na svijetu... U biatlon sam ušao prije deset godina kao entuzijast. Poveznica je bio nekadašnji reprezentativac Žarko Galjanić, koji je tada bio ročnik u Sportskoj satniji i spremao se za OI u Salt Lake Cityju. To je bilo vrijeme pokretanja biatlona u OSRH i Hrvatskoj općenito. Jakov Fak i njegovo svjetsko te olimpijsko odličje kruna su tog razdoblja.

Je li se Jakov Fak rodio kao svjetski potencijal ili je stvar ponajprije u sustavu i treningu?

Naravno, djeca u Gorskom kotaru, s toliko snježnih dana, imaju veće predispozicije da se razviju u nordijskim disciplinama. Jakov je još prije tri godine bio juniorski prvak svijeta i pokazao te predispozicije. No, on je i pravi profesionalac. Nema šanse da propusti trening.

Fak je pokrenuo ekspanziju biatlona u Hrvatskoj?

Odražava li se ta ekspanzija i na vojsku?

Djelatnici naših postrojbi uključuju se kao biatlonski treneri među tu djecu, pokazuju im sve vještine trčanja i pucanja iz zračnih puški. Također, u dragovoljne ročnike sada se javilo četvero mladih biatlonaca. Željeli bi ostati u sustavu OSRH. Znaju da bi tako napredovali i sportski i profesionalno.

Kakva je Fakova budućnost? To je sada jedna od glavnih sportskih tema u Hrvatskoj.

Pred njim su sigurno još tri olimpijade, na kojima će pokazati pravo lice, vjerujem - još bolje. Oko njega je cijeli tim iz Saveza, te profesionalci koje smo uzeli izvana. Među njima ima i dosta ljudi iz vojske, koji pomažu u trenažnom procesu. Moja je želja da se Jakov Fak zaposli u OSRH kao djelatna vojna osoba. Ta opcija pojavila se još prošle godine nakon bronce na SP a to je i njegova želja. Bilo bi to izvrsno za promociju OS. Najbolji je primjer Alberto Tomba, koji je bio karabinijer, ili spomenuti Debevec. I Jakov bi nakon biatlonske karijere mogao biti vojni instruktor i prenositi znanje na pripadnike OSRH.

Dakle, ako Jakov Fak ostane u Hrvatskoj, mogao bi u OSRH?