Tjelohranitelj, osobni pratitelj, osobni čuvar, osobni zaštitar, bodyguard, različiti su nazivi za djelatnika koji skrbi o sigurnosti VIP osoba. Oduvijek je doza tajanstvenosti obavijala to zanimanje, ili bolje reći poziv. Svako malo piše se o propustima u njihovu radu ili uopće o potrebi te vrste zaštite za štićene osobe. Kada se govori o zaštiti državnih dužnosnika, onda treba imati na umu da oni ne štite te osobe zbog njihova imena i prezimena nego štite samu instituciju. U privatnoj zaštiti brinu se o sigurnosti klijenata koji se osjećaju nesigurnima ili im prijeti stvarna opasnost. Oni pružaju sigurnost i svim drugim osobama za koje se drži da im treba dodatna sigurnost zbog posla koji obavljaju ili su, recimo, ključni svjedoci u sudskim procesima.
Koja je to zakonska regulativa koja regulira posao zaštite VIP osoba? Koje su to vještine, znanja, sposobnosti i osobine što ih trebaju imati osobe koje obavljaju te poslove? Je li dovoljno imati licenciju zaštitara, položiti ispit za ovlaštenu službenu osobu? Trebaju li te osobe dodatna znanja i vještine koje će ih dodatno osposobiti za uspješno obavljanje zadaća? Na ta i slična pitanja odgovorit ćemo u ovom članku i u sljedećih nekoliko brojeva.
Neposredno osiguranje
Neposredno osiguranje jest niz postupaka i radnji kojima je svrha da štićenoj osobi pruže potrebnu razinu sigurnosti u danim uvjetima i okolnostima.
Poslovi neposrednog osiguranja počinju od trenutka zaprimanja zahtjeva za angažman na neposrednom osiguranju. Bez obzira na to rade li zaštitari kao djelatnici državnih institucija, zaštitarskih tvrtki ili kao individualni davatelji ovakvih usluga, odgovornost i razina zaštite moraju biti u skladu s potrebom štićene osobe. Ono što ih može razlikovati jesu resursi kojima raspolažu prilikom izvršenja osiguranja. No, bez obzira na resurse kojima raspolažu, dužni su u onom trenutku kada prihvate osiguranje VIP osobe angažirati sva znanja i sposobnosti da pruže sigurnost štićenoj osobi. To znači da neprestano moraju raditi na osobnom usavršavanju na svim područjima neposrednog osiguranja, održavanju fizičkih sposobnosti, osiguravanju ispravnog funkcioniranja opreme i vozila kojima se koriste te drugim aktivnostima, a na koje izravno utječe samo njihov pristup i odgovornost. Nikada ne smije doći do rutinskog pristupa obavljanju neposrednog osiguranja. Bez obzira na to nalaze li se u nekom od kriznih područja u svijetu, nekoj od europskih metropola ili sigurnosti vojne baze, uvijek moraju voditi računa o sigurnosti VIP osobe i mogućnosti da njezina sigurnost bude ugrožena. Možda sve ovo zvuči paranoično, ali u ovom poslu može se samo jednom pogriješiti. A jedan od najvećih neprijatelja jest rutinski pristup provođenju osiguranja.
U sljedećem članku osvrnut ćemo se na zakonsku regulativu, povijest i potrebne sposobnosti, osobine i znanja što ih trebaju posjedovati osobe koje rade na poslovima neposredne zaštite.
|
