Uvod na redutu Ševardino

Dva dana prije glavne bitke došlo je do kratkog, ali krvavog okršaja za rusku redutu Ševardino, na ruskom lijevom krilu. U želji da zaobiđu rusko krilo, Francuzi su 5. rujna pokrenuli ograničeni napad. Najprije je došlo do sraza između francuske i ruske konjice. Borbe su nastavljene i sljedećeg dana. Tada su premoćne francuske snage - 1. i 2. konjanički korpus pod zapovjedništvom princa Murata - sa svih strana napali redutu Ševardino. Pridružilo im se pješaštvo 1. korpusa te pješaci maršala Jozefa A.Poniatowskog. Poslije teških borbi Francuzi su zauzeli redutu izgubivši 4000 vojnika, dok su Rusi imali 7000 žrtava.

Ovaj francuski uspjeh uzdrmao je položaj ruske vojske. Ona se oslanjala na nekoliko nepovezanih zemljanih reduta, postavljenih od rijeke Moskve na desnom boku do sela Utica na lijevom krilu. U središtu je bila reduta Rajevski s 19 topova. Kutuzov je planirao napasti Francuze s lijevog boka. Za to je pripremio 1. armiju pod Barclayem, dok je 2., nešto slabija, armija pod Bagrationom trebala držati rusko lijevo krilo. Ipak, pad Ševardinske redute poremetio je ruske planove, no unatoč apelu svojih generala Kutuzov nije promijenio bojni raspored. Isprva planirana ofenzivno, bitka kod Borodina za Ruse se uskoro pretvorila u defenzivnu. Ruska prednost u topništvu nije mogla doći do izražaja jer je veći dio topova postavljen na desno krilo, koje nije niti napadalo niti bilo napadnuto.

Bagrationove strelice

Napoleon je, kao i njegov protivnik, počinio slične pogreške rasporedivši svoje snage neučinkovito, a nije ni pokušavao iskoristiti slabosti u ruskom rasporedu. Unatoč prijedlogu maršala Davouta da napadne već uzdrmano lijevo krilo, Napoleon je odlučio napasti samo rusko središte. Napad na lijevo krilo prepušten je oslabljenom 5. korpusu maršala Poniatowskog. Početni francuski juriš bio je usmjeren na tri ruska položaja, sastavljena od četiri zemljane redute skupno nazvane Bagrationove strelice. Napad je počeo u šest sati, kada su 102 francuska topa otvorila baražnu vatru. Davout je u juriš poslao dvije divizije. Unatoč snažnoj ruskoj topničkoj vatri, u kojoj su ranjeni njihovi zapovjednici Compans i Desaix, francuske divizije nastavile su jurišati i zauzimati redute. Princ Bagration brzo je krenuo u protujuriš i izbacio Francuze iz reduta, ali su ih Francuzi predvođeni maršalom Neyem ponovno zauzeli. Ignorirajući naloge generala Kutuzova, Barclay je na Bagrationov poziv poslao u pomoć tri gardijske pukovnije i 24 topa. Tijekom konfuzne borbe, francuske i ruske postrojbe napredovale su kroz gusti dim da bi bile masakrirane topovskom i puščanom vatrom u potpunom kaosu, nepojmljivom u dotadašnjem ratovanju. Pješaci i konjanici imali su velike probleme napredujući u masama umirućih i ranjenih. Ni pokušaj princa Murata da s konjicom zaobiđe Ruse nije donio veće rezultate. Borba na ovom dijelu bojišta nastavila se čitav dan bez odlučujuće prevage jer Napoleon daleko od Francuske nije u borbu želio ubaciti svoju jedinu pričuvu - elitne postrojbe Carske garde.

Boj za Rajevsku redutu

U međuvremenu, princ Eugen je sa svojim korpusom zauzeo selo Borodino i odbio nekoliko ruskih napada. Tada je razvio topništvo i počeo napad na Rajevsku redutu u središtu ruskog bojnog poretka. Uz potporu topova, u juriš su krenule divizije Broussier i Morand. One su uskoro istjerale Ruse, a sam je Barclay bio prisiljen okupljati raspršene ruske vojnike. No, tada je Kutuzov poslao Jermolova, koji je s tri konjaničke bitnice počeo zasipati Rajevsku redutu paljbom. Ruska su pojačanja uskoro odande istjerala Francuze. Počela je sveopća kanonada iz nekoliko smjerova i odbijen je još jedan francuski napad. U 14 sati Napoleon je obnovio napad na redutu poslavši u frontalni juriš divizije Broussier, Morand i Gerard, s lakom konjaničkom divizijom Chastel na lijevom i II. pričuvnim konjaničkim korpusom na desnom krilu. Poslije krvavog masovnog sraza s Rusima, Francuzi su uspjeli zauzeti Rajevsku redutu. Ipak, time bitka nije završila iako su obje strane bile potpuno iscrpljene. Samo su još topovi i dalje pucali. Napoleon ni sada nije želio u napad poslati svoju gardu. Kutuzov se povukao prema Moskvi, znajući da njegova vojska sljedećega dana neće biti sposobna za novi sraz s Francuzima. Ipak, ruska vojska nije bila potpuno uništena i Kutuzov je točno znao što radi. Prepustio je Napoleonu Moskvu, ali mu nitko nije mogao prigovoriti da ju je predao bez borbe. Osim toga, natjerao je Francuze da se još više udalje od svojih baza i povećaju linije opskrbe, dok ih u Moskvi nije čekalo ništa. Osvojivši Moskvu, Napoleon je uzaludno čekao ruske pregovarače i na kraju se morao povući. Kod Borodina je odnio pobjedu, ali je izgubio rat.

Bitka kod Borodina na kraju se pretvorila u brutalno natjecanje u iscrpljivanju. Napoleona su poslije kritizirali za bezobzirno oslanjanje na frontalne juriše, koji su iscrpili većinu njegovih pričuva, te što nije želio upotrijebiti Carsku gardu. Mogli su se vidjeti bljeskovi njegova vojničkog genija, ali letargija, koja je karakterizirala neke njegove kasnije bitke, kod Borodina je bila očita. Ipak, bitka je prije svega ostala upamćena po strahovitim žrtvama na obje strane. Gubici su se popeli na 28% snaga uključenih u bitku. Francuzi su imali oko 30 000 mrtvih i ranjenih, uključujući 49 generala i 110 pukovnika. Rusi su brojili oko 40 000 mrtvih, ranjenih i zarobljenih, a gubici među visokim časnicima bili su gotovo jednaki kao i kod Francuza. Na popisu je bio i smrtno ranjeni princ Petar Bagration.