Iako je to postala svakodnevnica života u Afganistanu, snage ISAF-a i lokalnih snaga sigurnosti čine mnogo na suzbijanju mogućih napada improviziranim eksplozivnim napravama. Broj takvih napada do 2006. nije bio velik, ali nakon 2006. on je svake godine sve veći. C - IED i COIN (eng. counterinsurgency) je za sada jedini uspješan način borbe protiv sustava koji se koristi IED-om kao sredstvom napada.

Nazivom improvizirane eksplozivne naprave počinju se učestalije koristiti britanski vojnici 70-ih godina, kada su pripadnici IRA-e (Irish Republican Army), izrađivali bombe kućne izrade od mineralnog gnojiva i drugih lako dostupnih kemijskih komponenti. Danas takve naprave nose naziv HME (Home Made Explosives).

Osvrćući se još dalje u povijest, česta upotreba IED napada je zabilježena tijekom operacije Bagration. Sovjetski partizani su se koristili takvim oblicima napada za uništavanje njemačkih vlakova i željeznica. Tijekom 1943. i 1944. na ovaj način su uništene tisuće njemačkih vlakova.

Da je ovo omiljeno oružje gerile, pokazuje i uporaba istih oblika napada za vrijeme Vijetnamskog rata vijetnamske Fronte nacionalnog oslobođenja (FNL), poznatije kao Vijetkong. Za glavno punjenje rabili su neeksplodirana minska sredstva američke vojske. Određeni statistički podaci govore da je 30% stradalih i mrtvih vojnika u Vijetnamskom ratu posljedica napada minsko-eksplozivnim sredstvima.

U Sjevernoj Irskoj je PIRA (Provisional IRA) na ovaj način napadala britanske vojnike od 1969. - 1997. Izrađivali su sofisticirane upaljače od mikroprocesora kao i od žive. Jedan od poznatijih napada jest napad na Brighton hotel 1984. godine, a najveći broj žrtava bio je 27. kolovoza 1979. u Warrenpoint zasjedi u kojoj je poginulo 18 osoba.

Libanon je isto tako područje gdje su pripadnici Hezbolaha primjenjivali IED za napade na Izraelce tijekom invazije ali i po povlačenju s njihova teritorija.

U Palestini se također rabi i takav oblik napada. Prvi napad žene-samoubojice je zabilježen u Palestini 1985., kada je 16-godišnja djevojka kamionom uletjela u konvoj izraelske vojske i ubila dvojicu vojnika.

Velik broj napada na ruske snage izveden je improviziranim eksplozivnim napravama u Čečeniji tijekom prvog i drugog čečenskog rata. Trenutačno najveća prijetnja jesu Crne udovice. To je organizacija koja postoji više godina na Sjevernom Kavkazu i okuplja žene udovice čiji su muževi, sinovi i očevi poginuli u ratu s ruskim snagama u Čečeniji.

Jedan od poznatijih napada Čečena u kojem su sudjelovale i žene jest napad, odnosno zauzimanje moskovskog Kazališnog centra 2002. godine.

Svakako treba spomenuti i Tamilske tigrove (LTTE) koji su od 70-ih godina u sukobu s vladom Šri Lanke. Za svoje napade često se koriste bombašima samoubojicama i to ženama. Izveli su više od 200 takvih napada.

Dobro se prisjetiti i napada autobombom koji se dogodio 20. listopada 1995. u Rijeci, za koji je odgovornost preuzela egipatska teroristička organizacija Al Gam"a Al Islamia. Za svoj napad su se koristili vozilom Fiat Regata napunjenim eksplozivom koje su dovezli ispred policijske postaje u Rijeci.

Veća pozornost medija ovim oblicima napada posvećena je za vrijeme rata u Iraku. Improvizirane eksplozivne naprave se i danas rabe protiv koalicijskih snaga ali i protiv lokalnih snaga sigurnosti. IED napadi u Iraku kao i u Afganistanu jedan je od najčešćih protivnikovih oblika napada. Pretpostavlja se da će se s premještanjem američkih snaga u Afganistan, premjestiti i oblici napada koji su korišteni u Iraku na koalicijske snage. Već sada se u Afganistanu pronalaze EFP (Explosively Formed Projectile) koji mogu s manje eksploziva nanijeti velika oštećenja oklopljenim vozilima.

Za izradu improvizirane eksplozivne naprave potrebne su četiri osnovne komponente, a to su glavno punjenje ili eksploziv, inicijator ili detonator, izvor energije i sustav za paljenje ili okidač. Sve ostalo, od izrade do mjesta gdje će biti postavljena IED naprava ovisi o mašti osobe koja je izrađuje i postavlja.

Prema sustavu paljenja ili okidača IED možemo podijeliti u tri osnovne vrste: 1. vremensko okidanje, 2. komandno okidanje i 3. okidanje žrtve. Improvizirane eksplozivne naprave koje se aktiviraju vremenski jesu mehaničke, kemijske i električne. IED na komandno okidanje dijelimo na žičane i radiokontrolirane, i IED koje aktiviraju žrtve na aktiviranje otpustom, povlačenjem i pritiskom.

Sljedeća podjela koju je moguće napraviti jest prema načinu dostavljanja, odnosno napada IED napravom. Tako imamo PBIED, osobu koja nosi IED, zatim SVBIED, odnosno bombaša samoubojicu u vozilu. Zatim imamo VBIED, odnosno IED koji se nalazi u vozilu, te druge nazive koji se uglavnom razlikuju prema načinu okidanja i dostave IED naprave.

U sljedećem članku objasnit ćemo tri razine suprotstavljanja sustavu koji rabi improvizirane eksplozivne naprave kao sredstva napada.