U takvim se situacijama mogu naći svi oni koji djeluju u dubokoj protivničkoj pozadini ili su na pravcu kretanja prema cilju, kao i oni koji se iz bilo kojeg razloga nađu na negostoljubivom području bez ikakve potpore. Razmatrajući problematiku preživljavanja, potrebno je istaknuti da je zbog postojanja neprijateljski raspoloženih snaga ''vojno'' preživljavanje vrlo specifično i da se u takvim situacijama ne primjenjuju samo klasične ''civilne'' tehnike preživljavanja (koje se ponekad radi vlastite sigurnosti uopće ne primjenjuju), već se pod preživljavanjem podrazumijevaju i izbjegavanje protivnika prilikom kretanja, otpor tijekom zarobljavanja i ispitivanja, te bijeg iz zarobljeništva.

Zbog specifičnosti okružja u kojoj se vojnici mogu naći tehnike preživljavanja zajedno s izbjegavanjem, otporom i bijegom čine jedinstvenu cjelinu i tijekom obuke. Takvu obuku provodi posebno odabrano stručno osoblje koje, uz instruktore, ponekad čine psiholozi, botaničari i poznavatelji biljnog i životinjskog svijeta, ali i stvarni ratni zarobljenici, odnosno ljudi koji su i sami nekad bili uhvaćeni iza protivničkih linija, kako bi na temelju vlastitog iskustva svojim savjetima pomogli polaznicima i približili im situaciju u kojoj se mogu naći. Obuke otpora i bijega se nerijetko provode u za to posebno izgrađenim kampovima koji su po svom izgledu slični zatvorima i zarobljeničkim logorima.

Pravilan stav u situaciji preživljavanja

Preživljavanje uvelike ovisi i o uvjetima u okružju. Prioriteti nisu isti u različitim klimatskim podnebljima i u različitim vremenskim razdobljima: u hladnim planinskim i arktičkim područjima zaklon i vatra su prioritet, u pustinji i tropskim krajevima naglasak je dan pronalasku prijeko potrebne vode. Isto tako ono ovisi i o opremi koja je na raspolaganju: osoba koja se nađe u planinskim predjelima, a sa sobom ima upaljač ili šibice, toplu i nepropusnu odjeću i podosta izolacijskog materijala ne mora se brinuti za hladnoću, njoj prioritet postaje pronalazak hrane i vode kao i izrada skloništa.

Ipak, neovisno o situaciji preživljavanja u kojoj je moguće zateći se, treba ponoviti da preživljavanje prije svega ovisi o pravilnom mentalnom sklopu i da preživljavanje općenito uzevši započinje "u glavi".

Bez obzira koliko oprema bila sofisticirana čovjek je i dalje ključni čimbenik preživljavanja, a ono što ga često koči i ograničava jesu njegove psihološke reakcije na stres. U stresnoj situaciji treba prepoznati opasnosti, ali i mogućnosti njihova uklanjanja. Važno je odmah prihvatiti činjenicu da je riječ o ekstremnoj situaciji, ali isto tako treba odmah sagledati mogućnosti da se iz nje izvuče najviše moguće da bi se boravak u divljini na nepoznatom području učinio što sigurnijim.

Situacije preživljavanja se lakše prebrode u skupini nego pojedinačno, ali je važno da u njoj vlada kohezija. Skupina koja ne djeluje timski smanjuje mogućnost preživljavanja jer s vremenom dolazi do problema, a u opasnosti strah prerasta u paniku što rezultira manjkom koncentracije i razumnog shvaćanja.

U takvim trenucima strah je normalna reakcija na nepoznato. On se pojavljuje uvijek kad situacija negativno utječe na iskonske ljudske potrebe i egzistenciju, može se umanjiti stalnim stručnim usavršavanjem i suočavanjem s onim što se može dogoditi. Strah može biti dvoznačan jer ponekad djeluje i pozitivno, pa ga tako treba i usmjeravati, jer on ubrzava razmišljanje, potiče ideje i pospješuje reakcije bitne za preživljavanje. Zbog toga se osjećaj straha ne smije potiskivati i negirati, treba ga stručnim vođenjem i vježbom pravilno usmjeriti na ispravan cilj - preživljavanje.

Hladnoća predstavlja veću opasnost nego što se naizgled čini, te ovom problemu treba ozbiljno pristupiti. Osim što smanjuje sposobnost razmišljanja, hladnoća negativno utječe na moral i volju za preživljavanjem, te na ljudsko ponašanje općenito. Uz nju, glad i žeđ su najjači protivnici psihe jer uzrokuju dezorijentiranost, pad morala i osjećaj nemoći. Kod duljeg manjka hrane i vode dolazi do pada imuniteta što uzrokuje pojavu težih poteškoća, oboljenja, i na koncu smrt. U tim situacijama nemoguće je izbjeći i umor koji uzrokuje pad koncentracije i opreza, što dovodi do osjećaja rezigniranosti.

Usamljenost i dosada mogu uzrokovati osjećaj beznađa i bespomoćnosti, međutim, treba istaknuti da oni sami po sebi ne predstavljaju nikakvu realnu ugrozu već samo određenu poteškoću. Naime, svatko može preživjeti sam, ali kad je netko u blizini preživljavanje je lakše. Dosada pojačava navedene doživljaje: ništa se ne događa, javlja se monotonija, neizvjesnost i panika, bol se pojačano osjeća, samoća je neizdrživa, javlja se osjećaj nemogućnosti nošenja s nastalom situacijom. Treba je na vrijeme spriječiti tako da se pronađe nešto kreativno što ispunjava vrijeme, a istodobno koristi boravku u divljini (npr. izrada ležaja).

Pribor za preživljavanje

Pribor za preživljavanje koji se nosi sa sobom uključuje razne sitnice i pomagala koji boravak u divljini čine sigurnijim i ugodnijim, a određen je vremenskim i zemljišnim uvjetima područja gdje se planira kretanje. Najbolje je ako komplet sadrži pribor za djelovanje u svim uvjetima, ali takvi kompleti su onda obično većih dimenzija i veće mase, zato se bira samo ono što uistinu može zatrebati u određenom okolišu.

Nož

Dobar nož je nezamjenjiv i vjerojatno najvažniji pribor u situacijama preživljavanja. Sa sobom uvijek treba imati barem jedan nož, a poželjno je imati i pričuvni (preklopni) u prsluku, džepu ili u naprtnjači. Ako ga nemamo, izrađujemo ga od priručnih materijala koje srećemo u prirodi kao što su kamen, drvo, kosti, staklo, kovine, plastika i sl.

Nož za boravak u prirodi mora biti čvrste izrade, debljeg profila i sačinjen od jednog komada. Komercijalni ''Rambo noževi'' nisu dobar izbor za boravak u divljini jer su obično lošije kvalitete sa šupljom drškom koja često puca. Nož uvijek mora biti oštar te je potrebno redovito provjeravati da je na svom mjestu. On se rabi isključivo u svrhu za koju je namijenjen, stoga je nedopustivo koristiti ga kao koplje ili za zabavu zabijanjem u stablo i u zemlju. Nožem se služimo za rezanje, siječenje, izradu alata i pribora i sl. Njime se nikako ne smije rezati ništa tvrđe od drveta.

Improvizirana odjeća i obuća

U slučaju nedostatka odjeća i obuća se može improvizirati i izraditi od raznih priručnih materijala poput jutenih vreća, životinjskih koža, komada tkanine i slično. Improvizirana se kabanica izradi tako da se veći komad materijala preklopi po pola nakon čega se napravi otvor za glavu.

Kad se koristi, potrebno je oko struka vezati pojas ili komad užeta kako kabanica svojom širinom ne bi ograničavala pokret i da prilikom kretanja ne zapinje za raslinje. Nazuvice (gamašne) se izrađuju od starijih hlača, dijelova najlona, otpornije tkanine, jute i sličnih materijala. Vrlo su korisne u vlažnim i hladnim područjima jer zadržavaju toplinu i pomažu da odjeća ostane suha. Kao materijal za toplinsku izolaciju kojim se popunjava odjeća koristi se suha trava i lišće, slama, mahovina, perje različitih ptica, stare novine, najlonske vreće, pamuk, vuna i životinjske kože.

Obuća se može izraditi od gume, kore drveta, životinjske kože i sličnih materijala. Od starih se automobilskih guma odreže komad koji svojom veličinom odgovara uobičajenoj obući, obuhvaća cijelo stopalo, a veže se na nogu užetom. Takva improvizirana obuća zbog svog profila kakav je na gumi posebno odgovara težim vrstama zemljišta (kamenjar, planine,...). Naprtnjača se može izraditi od materijala koje se nalazi u prirodi i koje nosimo sa sobom: čvršće granje (od njih se radi konstrukcija, tzv. A-okvir), užad za izradu naramenica (remenje, rukavi, nogavice hlača), šatorsko krilo, kabanica ili vreća za spremanje stvari i zaštitu sadržaja.

Zakloni

Mjesto koje se odabire za izradu zaklona uvjetovano je nizom čimbenika. U mirnodopskim i civilnim situacijama preživljavanja težnja je na udobnosti. Vojne postrojbe uzimaju u obzir i taktičko stanje u odnosu na protivnika, a udobnost im je tada manje bitna. U slučaju poplave i kišnih bujica, odrona kamenja ili snježnih lavina zaklon će ostati suh i siguran ako je na povišenu položaju. Mjesta u udolinama su hladnija, nakupljaju vlagu i često se smrzavaju, a stepenaste površine na područjima s mnogo kiša i često prekrivenije maglom od onih u nizini ili na uzvisini. Zakloni moraju biti blizu izvora vode jer je ona jedan od životnih preduvjeta, pogotovo u situacijama preživljavanja.

Ipak, koliko je god poželjno da je zaklon u blizini vode, on ne smije biti preblizu izvora zbog životinja, naročito insekata. Također, zvuk žuborenja vode smanjuje čujnost, tj. prikriva ostale zvukove koji mogu upozoriti na opasnost (životinje, protivničke ophodnje). Bitno je da je zaklon iznad crte vodostaja jer i suha riječna korita mogu poprilično nabujati tijekom kišnih razdoblja. Zakloni također moraju biti podalje od životinjskih nastamba i tragova, a pogotovo treba izbjegavati pčele, ose, stršljenove i legla zmija, škorpione, pauke i stonoge.

Vatra

Vatra je od osnovne važnosti za preživljavanje, pogotovo tijekom zimskih razdoblja i u planinama. Kad je moral u pitanju, ona je odlučujući čimbenik koji prevagne u situacijama preživljavanja. Služi za grijanje, za pripremu hrane i prokuhavanje vode, izradu alata i oružja, za signalizaciju, za zaštitu od životinja (pogotovo od zvijeri i insekata). Za boravak u divljini preporuča se nošenje upaljača i vodotpornih šibica u vrećici, međutim vatra se može načiniti i od priručnih sredstava koja se lako nađu u prirodi. Vatra se uvijek pali na mjestu zaštićenom od vjetra, a ako ga nema izrađuje se reflektor koji usmjerava toplinu prema ležištu. Potrebno je dosta vremena, uvježbavanja i pokušaja da se vatra dobije primitivnom metodom bez upaljača ili šibica. Radi uštede plina i šibica poželjno je zapaliti voštanu svijeću kojom se dalje pali vatra.

Najčešće nije preporučljivo paliti otvoreni plamen (zbog blizine protivničkih snaga), pa se tada može izraditi prikrivena vatra manjih razmjera u šupljem deblu, ispod gustog raslinja, u zemlji i sl.

Sredstva za potpalu i raspirivanje: papir, perje, piljevina, grančice, kora drveta (najbolje od breze), smola, vuna, suha trava, isušena mahovina, slama, pamuk, barut, češeri, maramice natopljene alkoholom, barut, životinjska mast i izmet, sjemenke, gorivo, tkanina natopljena benzinom. Drvo naročito pogodno za potpalu: unutrašnja kora drveta, strugotina, jela, hrast, smreka, bor, breza, hrast, maslina i vinova loza.

Voda

U prirodu se nikad ne ide bez dovoljno zaliha pitke vode. Dovoljno znači barem za dan-dva više od onoga koliko planiramo provesti u prirodi. Pronalazak vode je prioritet tijekom boravka u divljini jer čovjek može preživjeti tri dana bez vode.

Vodu možemo naći u udubljenjima jer se voda prirodno slijeva prema najnižoj točki na području (udolina, kanal, jarak, dno vrtače). Vodu treba tražiti i na mjestima s bujnim zelenim raslinjem (paprat, mahovina), u rupama u stijenju (pogotovo na kršnim područjima), u određenim stablima s visokim udjelom vode (kaktusi, bambus), u suhim koritima gdje kopanje obično dovede do vode, pogotovo na vanjskim zavojima i u šljunkovitim područjima. Životinje mogu poslužiti kao pokazatelji mjesta na kojima se može naći voda.

Sisavci su, kao i većina životinja, uvijek u potrazi za izvorima vode, a grabežljivci su u stanju prijeći i na stotine kilometara da bi ih pronašli. Ptice su obično u blizini nekakvog izvora vode, a njihov pravocrtan i nizak let znači da idu prema pojilištu. Ptice grabljivice nisu dobri pokazatelji jer mogu dugo izdržati bez vode. Gmizavci nam ne mogu pomoći odrediti gdje ima vode jer skupljaju rosu i vlagu od plijena kojeg ulove. Pčele lete i do 6 km od košnice do vode. Mravi često u koloni odlaze po vodu. Muhe se drže na stotinjak metara od nekakvog izvora vode.

Filtriranje vode bez prokuhavanja ili dezinfekcije kemijskim sredstvima je samo djelomično pročišćavanje koje ne može vodu učiniti potpuno bezopasnom po zdravlje. Filter se može načiniti od limenki, najlonskih vreća, platna, čarapa, drvenih bačvi i sl. Voda se filtrira mahovinom, šljunkom, platnom, ugljenom, dodatnim platnom i pijeskom. Ugljen se pripremi tako da se dobro nagoreno drvo ugasi vodom, ugljen se vodom ispere od pepela, usitnimo ga dok je još vlažan, te ga se osušenog prosijemo da se odvoji od nečistoća.

Voda se mora prokuhavati barem desetak minuta da bi bila upotrebljiva za piće. Na ovaj način se tretira svaka voda nađena u prirodi, kako kišnica tako i voda iz bare ili udubljenja u stijeni u krškim predjelima, otopljeni led i snijeg i sl.

Dezinfekcija vode kemijskim sredstvima je vrlo siguran način za pročišćavanje vode iz sumnjivih izvora bez opasnosti po zdravlje. Takva sredstva se mogu nabaviti u ljekarnama i korisno ih je imati pri ruci.

Pripadnici oružanih snaga u današnje vrijeme su vrlo rijetko dovedeni u takvu situaciju koja bi se istinski mogla nazvati preživljavanjem, ali ipak sve suvremene vojske u određenoj mjeri vode računa da barem dio njihovih pripadnika bude donekle upoznat s postupcima koji se u takvim ekstremnim prilikama poduzimaju i kako bi se sigurno vratili iz područja operacija u protivničkoj pozadini.