broj 344, svibanj 2011.

Tomislav MESARIĆ, Foto Katsuhiko TOKUNAGA
Zadnja promjena: 17.5.2013.
Welcome to Adobe GoLive 6
RAZGOVOR - MONS. JURAJ JEZERINAC
OSRH SPREMAN ZA PP SEZONU
NORFOLK NATO FESTIVAL
OBUČNI CENTAR VODIČA I SLUŽBENIH PASA
PREDSTAVLJAMO - SATNIK MARJAN SLAVIČEK
VJEŽBA CAX 11
Vijesti
Vijesti iz svijeta
NATO novosti
Novosti vojne tehnike
JF-17 THUNDER
NAVANTIA S-80A
Podlistak - MIROVNE MISIJE UN-a









JF-17 Thunder
Kada se prošle godine na Farnborough airshowu prvi put pojavio pred zapadnom javnosti, JF-17 je pobudio veliko zanimanje. Međutim, kako nije sudjelovao u letačkom programu, mnoga pitanja o njegovim operativnim mogućnostima ostala su neodgovorena. Zbog toga je trebalo otići sve do Zhuhaija na Airshow China. Pakistanski piloti obećali su da će ondje pokazati što sve njihov novi avion zaista može


Šesnaesti je dan studenog 2010., Zhuhai, NR Kina. Nastup demonstracijskog tima kineskog ratnog zrakoplovstva "1. kolovoz" na posebno pripremljenim lovačkim avionima J-10 upravo je završio i na stazu izlazi JF-17. Nakon kratkih priprema pukovnik Khalid Mehmood započinje s polijetanjem. Motor je na punom dodatnom izgaranju i avion je u zraku nakon samo nekoliko stotina metara. Zbog loše vidljivosti pukovnik Mehmood odmah uvodi u oštri penjući zaokret kako bi dobio prostora za namještanje u pravac rada okomito na stazu. Zvuk postupno nestaje, a silueta malog aviona jedva je uočljiva. Nakon nekoliko trenutaka prodoran zvuk motora ponovno je prisutan, a program započinje s oštrim horizontalnim zaokretom na punom dodatnom izgaranju. Snažni vrtlozi u korijenu krila daju naslutiti da pukovnik Mehmood namjerava ostati u vidokrugu publike tijekom cijelog zaokreta. Umjeren prirast napadnog kuta ostavlja dojam da je JF-17 stabilan avion, ali polumjer do kraja zaokreta ipak ostaje mali. Brzina kutnog skretanja kojom se avion premješta po horizontu isto je dobra, potpuno u standardima treće generacije lovačkih aviona. U nastavku programa slijedi još nekoliko vertikalnih i kosih manevara u kojima JF-17 ostavlja dojam dobro izbalansiranog aviona kojem ne nedostaje potiska, a prelet staze na maloj brzini i velikom napadnom kutu potvrđuje da je avion stabilan i siguran i u graničnim uvjetima.

Pilotska kabina


U kabini JF-17 dominiraju tri velika LCD prikaznika u boji i širokokutni HUD
Za razliku od Farnborougha gdje su samo rijetki dobili priliku zaviriti u pilotsku kabinu JF-17 u kojoj su prikaznici bili ugašeni, u Zhuhaiju je bio dostupan demonstrator pilotske kabine na kojem su pakistanski piloti spremno objašnjavali kako sve u njoj funkcionira. Autoru je rečeno da je velika inspiracija u razvoju pilotske kabine JF-17 bio švedski Gripen koji je Pakistansko ratno zrakoplovstvo svojedobno ozbiljno razmatralo. Imajući to u vidu potpuno je razumljivo da i u pilotskoj kabini JF-17 isto dominiraju tri velika LCD prikaznika u boji i širokokutni HUD. Poluga snage i upravljačka palica izvedene su potpuno u skladu s HOTAS konceptom a mali broj prekidača na horizontalnim konzolama upućuje na respektabilnu razinu automatizacije sustava.

Na pitanje zašto sama simbologija na prikaznicima ipak više podsjeća na F-16 jedan je pakistanski pilot rekao: "Zašto mijenjati nešto što je dobro. Uostalom, slična simbologija bitno pojednostavljuje preobuku pilota". Iako taj pilot najvjerojatnije dolazi s F-16, činjenica je da unifikacija simbologije na obje flote lovaca koji će u budućnosti biti okosnica pakistanskog ratnog zrakoplovstva bitno olakšava preobuku. Osim toga unifikacija stvara i važan preduvjet za uporabu jednog tipa školskog mlaznog aviona s kojeg bi piloti mogli izravno prelaziti u jednosjede inačice lovačkih aviona. "JF-17 je toliko siguran i lagan za letenje da još nismo odlučili hoćemo li uopće razvijati dvosjednu inačicu", rekao je general Junaid, zapovjednik pakistanskog izaslanstva na Zhuhaiju i pilot s dugogodišnjim letačkim iskustvom na lovcima F-6 i F-7.

Odmjerena primjena nove tehnologije


JF-17 ostavlja dojam dobro izbalansiranog aviona
Upravljanje razvojnim rizikom pakistanskom ratnom zrakoplovstvu bilo je važno od samog početka. Potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća kada je započeo razvoj JF-17, Pakistan je bio pod sankcijama zbog razvoja nuklearnog naoružanja pa problemi u razvoju nisu bili opcija. Jedan od koraka u tom smjeru bio je odabir konvencionalne i stabilne aerodinamičke konfiguracije koja je omogućila velike uštede uporabom jednostavnijeg upravljačkog sustava i jednostavniju integraciju naoružanja (nestabilne aerodinamičke konfiguracije na to su iznimno osjetljive).

U skladu s tim za JF-17 je razvijen poseban hibridni upravljački sustav kojem je samo kanal kuta elektronički. Bio je to minimum potreban za nadzor napadnog kuta i opterećenja putem letnog računala. Znajući da ono neće dopustitii prekoračenje graničnih vrijednosti napadnog kuta i opterećenja, pilot JF-17 može bez bojazni letjeti na samoj granici manevarskih mogućnosti aviona čime se potencijal aerodinamičke konfiguracije iskorištava u potpunosti. "Pri odabiru upravljačkog sustava nismo bili tehnološki ograničeni jer isti proizvođač proizvodi i najsuvremenije elektroničke upravljačke sustave za J-10 i L-15 (a vidjeli ste kako to radi). Hibridni upravljački sustav u potpunosti je zadovoljavao naše potrebe", rekao je brigadir Ahsan iz Ureda za JF-17 pakistanskog ratnog zrakoplovstva.

Dokazana pogonska skupina


Za pogonsku skupinu JF-17 odabran je turboventilatorski mlazni motor RD-93
S obzirom na dugogodišnju suradnju kineske i ruske zrakoplovne industrije, za pogonsku skupinu JF-17 odabran je turboventilatorski mlazni motor RD-93 koji nije ništa drugo nego inačica dokazanog motora RD-33 iz MiG-a 29. U ekonomičnosti i međuremontnim intervalima (od samo 600 sati) on zaostaje za zapadnim suvremenicima, ali mu zato sovjetsko podrijetlo daje dobar ugled kada je riječ o uporabi i održavanju u "manje nego idealnim uvjetima" zemalja trećeg svijeta.

U međuvremenu, kineski AVIC Engines već neko vrijeme radi na razvoju zamjenskog motora WS-13 koji bi, prema riječima predstavnika tvrtke, trebao biti spreman do kraja 2015. Taj motor bi trebao donijeti i 10 posto veći potisak koji će biti više nego dobrodošao za evoluciju aviona u kojoj povećanje težine nikad ne izostaje.

Smanjena zamjetljivost

Iako su mala radarska i vizualna zamjetljivost "urođene" odlike lakog borbenog aviona (osobito iz prednje polusfere), dodatno smanjenje radarske zamjetljivosti JF-17 postignuto je primjenom uvodnika DSI tehnologije (Divertless Supersonic Inlet) koju danas nalazimo još samo kod američkog lovca pete generacije F-35. Riječ je o uvodnicima koji nemaju pokretnih dijelova, već rabe napredno modeliranu aerodinamičku grbu na samim ustima uvodnika. Osim temeljnih funkcija (usporavanja zračne struje i odstranjivanja graničnog sloja) ta aerodinamička grba uspješno skriva lice kompresora od neprijateljskog radara.

U skladu sa suvremenim trendovima JF-17 je opremljen i mrežnim sustavom koji kao i sveprisutni Link-16 funkcionira na TDMA načelu (Time Division Multiple Acces). Na pitanje o kojem je sustavu točno riječ kod JF-17, brigadir Ahsan odgovara: "Mrežni sustav je nacionalna stvar. Ne želite da vam netko drugi čita informacije pa smo za JF-17 razvili vlastiti sustav. Trenutačno radimo na uvezivanju sustava JF-17 s AWACS platformama i sustavom (Link-16) koji imamo na floti F-16".

A2A (Air to Air)


Uvodnici DSI tehnologije
Temeljni senzor JF-17 za zračnu borbu je višefunkcijski radar KLJ-7 koji se temelji na tehnologiji radara KLJ-10 iz lovačkog aviona J-10. Dometom je usklađen s raketom SD-10/PL-12 koja performansama podsjeća na široko rasprostranjenu američku raketu AIM-120 AMRAAM. Kao i AMRAAM, raketa SD-10 tijekom leta prema cilju prima informacije za ispravljanje putanje od radara lovca a u završnim fazama napada rabi vlastiti radar.

Lokalni vojni analitičar Usman Ansari koji prati program smatra da SD-10/PL-12 ima mogućnost primanja informacija i s radara drugih JF-17, a ne samo s radara aviona s kojeg je lansirana čime pakistanski piloti dobivaju mogućnost uporabe naprednih taktičkih postupaka u borbi na srednjim udaljenostima. Prema njegovu mišljanju znak sa slikom SD-10/PL-12 i natpisom "Silent killer" koji se u posljednje vrijeme može vidjeti na kombinezonima pakistanskih pilota tome dodatno ide u prilog.

Za borbu na manjim udaljenostima JF-17 je za sada certificiran samo za IC navođenu raketu PL-5E-II. Prema riječima predstavnika kineske tvrtke AVIC Defence ta raketa ima isto sučelje kao i novija PL-9C što znači da ju je moguće spregnuti s ciljnikom na kacigi pilota. Za sada JF-17 nema takav ciljnik, ali prema riječima pakistanskih inženjera, svi preduvjeti za to postoje jer su sve podvjesne točke, uključujući i one na vrhovima krila opremljene novim digitalnim sučeljem MIL-STD-1760C. Za razliku od starijih analognih sučelja koja prenose informaciju samo u jednom smjeru (da je IC glava u raketi zahvatila cilj), novo digitalno sučelje omogućava dvosmjernu komunikaciju kako bi pilot putem ciljnika na kacigi dao raketi informaciju gdje se nalazi cilj.


JF-17 je opremljen i suvremenim sustavom za elektroničko ratovanje
Ovdje treba reći da ta tehnologija znatno povećava zonu lansiranja pa će jednom kada postane operativna, uvelike nadoknaditi malo manju pokretljivost koja je kod JF-17 uvjetovana maksimalno dopuštenim opterećenjem od 8G. Bilo bi zanimljivo znati je li se s tom tehnologijom računalo prije deset godina kada je JF-17 još bio u razvoju jer bi to bila vrlo dalekovidna mjera uštede putem manje strukturalne čvrstoće odnosno težine aviona.

A2G (Air to Ground)

Za gađanje ciljeva na tlu JF-17 je opremljen INS/GPS platformom da bi pilot mogao rabiti standardne CCRP i CCIP režime ciljnika. Za sada je JF-17 certificiran samo za bombe opće namjene. Međutim, u skoroj budućnosti trebao bi biti certificiran i za nošenje pametnog naoružanja. Još na prošlogodišnjem Farnboroughu uz JF-17 je prikazana bomba porodice LS-6 koja uvelike podsjeća na američki JDAM sustav. Riječ je o kompletu kojim se bomba opće namjene pretvara u suvremenu "pametnu" bombu. Kit se sastoji od repne sekcije sa sustavom za navođenje (INS/GPS platforma) i krila koja se postavljaju na sredini tijela bombe radi povećanja doleta. Prema riječima predstavnika tvrtke AVIC Defence, put leta bombe moguće je programirati da bi se napad na cilj obavio iz manje očekivanog smjera. Međutim, prava snaga ove bombe proizlazi iz činjenice da za navođenje može rabiti i novu kinesku GPS konstelaciju satelita Beidou (Kompas). Za sada Beidou pokriva samo područje Kine, ali bi do kraja 2012. trebao pokrivati cijelu Aziju i Oceaniju a do kraja 2020. i cijeli svijet. Time će Kina i njezini saveznici dobiti globalnu neovisnost u uporabi GPS naoružanja.

Što se tiče same certifikacije naoružanja za JF-17, što je iznimno bitna stavka u pogledu neovisnosti, za sada postoje samo nepotvrđene informacije da pakistansko ratno zrakoplovstvo ima tu mogućnost, ali ne i u kolikoj mjeri.

Sustav za elektroničko ratovanje


Bomba LS-6
Za operacije u scenarijima gdje jedina prijetnja nije samo pješačko oružje, JF-17 je opremljen i suvremenim sustavom za elektroničko ratovanje. Riječ je o integriranom sustavu koji, prema dostupnim informacijama, nije kineskog podrijetla. Sastoji se od središnje upravljačke jedinice i četiri glavna podsustava: detektora radarskog ozračenja (RWR), detektora približavanja rakete (MAWS), lansera IC/RD mamaca i podsustava za elektroničko ometanje. "Riječ je o lakom lovačkom avionu pa je razumljivo će se ometač ipak morati nositi u podvjesnom spremniku", rekao je brigadir Ahsan. Hoće li to biti kineski KG-300G koji je u više navrata (Farnborough i Zhuhai) prikazan uz JF-17, još nije poznato.

Zajednička suradnja

Kada je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća započeo razvoj JF-17, najveći regionalni rival Pakistana, Indija bilježila je veliku stopu gospodarskog rasta na temelju koje njezino ratno zrakoplovstvo pokreće najopsežniju modernizaciju lovačke flote u povijesti. Istodobno, pakistansko gospodarstvo bilo je na koljenima, a ratno zrakoplovstvo bez dijelova za održavanje F-16, jedinih suvremenih aviona u floti. Pakistan se okrenuo Kini koja tada još nije samostalno razvila suvremeni borbeni avion.

Potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća kineski Chengdu Aircraft Industries Corporationom (CAC) neko je vrijeme radio na projektu lakog lovačkog aviona. Međutim, kinesko ratno zrakoplovstvo nije pokazivalo osobito zanimanje, a uskoro je došlo i do nedostatka novca. Za pakistansko ratno zrakoplovstvo bila je to prilika koja se nije smjela propustiti. Osim što mu je nezainteresiranost kineskog ratnog zrakoplovstva omogućila beskompromisno prilagođavanje aviona vlastitim operativnim zahtjevima, ulaganje u projekt donijelo mu je i znatnu industrijsku participaciju. Pakistanska zrakoplovna industrija time je uz 25 posto udjela u proizvodnji školskog aviona K-8 dobila i više od 50 udjela u proizvodnji višenamjenskog lovačkog aviona.

Uspije li Pakistan prodati JF-17, uloženi novac mogao bi mu se dobrim dijelom i vratiti. Kao jedino ratno zrakoplovstvo s operativnim iskustvom na JF-17 i K-8, ono na tržištu može po prihvatljivoj cijeni ponuditi doista cjelovito rješenje za zamjenu zastarjele flote druge generacije.

Danas nakon malo malo više od deset godina, Pakistan ima borbeno upotrebljiv avion koji će kada bude prisutan u planiranom broju od 150 do 250 komada, bitno ojačati pakistansko zrakoplovstvo.


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene