Uz igranje ragbija, Slaviček se brinuo i za vlastitu naobrazbu. Završivši zagrebački Prometni fakultet, početkom 2000. godine je otišao na služenje vojnog roka. Čini se da su mjerodavni brzo zamijetili čovjeka koji ima sve kvalitete budućeg časnika. "Ponudili su mi da ostanem, i ja sam pristao". Otada, Slaviček kvalitetno razvija časničku karijeru. Ragbi više nije bio prioritet, ali je zadržao bitno mjesto u njegovu životu. Biti kvalitetan časnik i reprezentativni ragbijaš istodobno vjerojatno i nije lako, ali čini se da Slaviček sve drži pod nadzorom. Štoviše, ostavlja dojam sretnog čovjeka, koji voli i svoj poziv i svoj sport. "U zdravom tijelu zdrav duh" možda i nije samo fraza. Zahvaljujući ragbiju, svoju vojničku spremnost satnik održava s lakoćom, godišnje provjere fizičke spremnosti u vojsci za njega su rutinska vježba.

Sportski gledano, ragbi je sinteza snage i brzine, ali sve to ništa ne vrijedi bez snažnog kolektivnog duha među suigračima. "Sami ne možete ništa", tvrdi satnik, koji smatra da ista teza o timskom radu vrijedi i za vojsku, dakle, i za ragbijaški i za borbeni teren. Temeljna razlika je u sljedećem: nasuprot vojniku stoji neprijatelj, nasuprot ragbijašu stoji sportski protivnik. "Gdje god igrao ili gledao ragbi, svugdje po svijetu, nikada nisam vidio ni manji incident", ponosan je Slaviček. Zašto je to tako? Ni sam ne zna odgovor, no zato s veseljem govori o zemljama gdje je ragbi svetinja. Odnedavno, sport je postao jako popularan i u Italiji, susjedi su se čak uključili i u Kup šest nacija, najpopularnije ragbijaško natjecanje u svijetu, dosad rezervirano samo za Britance, Irce i Francuze. Za Hrvate je to odlično, hrvatske ragbi-družine sada mogu otići igrati u Italiju i stjecati dragocjena iskustva.

Inače, aktualan je nagli skok popularnosti ragbija u Hrvatskoj. Skupina entuzijasta napravila je plan razvoja, dovedeni su vrhunski treneri hrvatskog podrijetla s Novog Zelanda, pokrenuta je medijska kampanja, tako da se na utakmicama reprezentacije u Kranjčevićevoj našlo i po više tisuća ljudi, a nedavno je na HRT-u bio i prvi izravni prijenos. Aktivni sudionik svih tih događaja je i naš sugovornik, koji je oduševljen novim vjetrovima koji pušu u hrvatskom ragbiju. "Sad smo u 2.A diviziji, za nekoliko godina cilj nam je doći u 1. diviziju", napomenuo je. U tom pohodu će svakako dati svoj doprinos. Ima 35 godina, što za ragbijaša i nije previše. Može igrati bar do četrdesete, dosad nije imao nikakvih ozbiljnijih ozljeda.

Inače, razgovor smo vodili u vojarni u Rakitju, gdje Slaviček polazi tečaj za UN-ove vojne promatrače. Očito je da se opet sprema u misiju. Dakle, bez obzira na sve lijepo što mu donosi bavljenje sportom i reprezentativni status, obveze i ambicije vojnog poziva su primarne, makar one podrazumijevale i dug boravak, daleko od domovine. Pravi hrvatski časnik i pravi sportaš, to je satnik Marjan Slaviček!