Brodograđevno iskustvo Navantie na polju gradnje podmornica seže u 70-godine XX. stoljeća. Potkraj prošlog stoljeća Navantia je za domaću mornaricu izgradila četiri podmornice klase Delfin, a malo poslije još četiri podmornice klase Galerna. U novije vrijeme i u kooperaciji s francuskim konzorcijem DCNS, Navantia je sudjelovala u konstrukciji i izgradnji četiriju podmornica klase Scorpene (2 + 2) za RM Čilea i Malezije. Razvojnim planovima Navantie pogodovala je i strateška odluka španjolske RM potkraj osamdesetih godina o modernizaciji podmorničarske flote u sljedećem srednjoročnom razdoblju. Suradnja s francuskim brodograđevnim konzorcijem DCN, svojevrsni "brak iz interesa" koji je rezultirao izvozom zajedničkog proizvoda u Čile i Maleziju te malo poslije i u Indiju, trajao je dok u Navantiji nisu bili sposobni za samostalan izlazak na treća tržišta. Od tada traje svojevrsni sukob između dvaju bivših partnera.

U svakom slučaju, u Navantiji su uspješno dovršili projektiranje svoje nove podmornice. Prvi naručitelj je, naravno, domaća ratna mornarica, za koju će se graditi četiri plovne jedinice. Pošto je projekt podmornice S-80A predstavljen svjetskoj javnosti, Turska je službeno objavila da španjolski projekt ulazi u ravnopravnu utrku za sljedeću modernizacijsku fazu turske podvodne flote, zajedno s francuskim DCNS-om i njemačkim ThyssenKruppom, vlasnikom HDW-a. Osim turskog tržišta, Navantia svakako računa na potencijalne narudžbe RM Australije kao i na RM Malezije, Indonezije, Argentine, Brazila, Venezuele.

Povijest razvoja projekta

Za tehničku realizaciju tih zahtjeva, koje je Armada postavila u travnju 1998., bile su potrebne dvije godine. Domaći nacionalni brodograđevni konzorcij Empresa Nacional Bazan (koja će poslije promijeniti u IZAR i naposljetku u Navantia) završila je taj zahtjevni posao u listopadu 2001.

Međutim, razvoj propulzijskih tehnologija i posebno dalekodometnih raketnih sustava naveo je mornarički vrh da još jednom analizira kako će se novi tehnološki zahtjevi reflektirati na novu prirodu zadaća u posthladnoratovskom razdoblju. Kao rezultat tih razmišljanja, definiran je novi set tehničko-tehnoloških zahtjeva u lipnju 2002. Govoreći 2005. godine na međunarodnoj IQPC konferenciji u Londonu posvećenoj podvodnom ratovanju, tadašnji zapovjednik podmorničarskih snaga španjolske RM, kbb Jaime Munoz Delgado opisao je nastale promjene koje imaju veliki utjecaj na podmorničarsku zajednicu u cjelini. Naglasio je tom prilikom procijenu da će buduće pomorske podmorničarske operacije svakako uključivati projekciju pomorske moći duboko na kopno, zaštitu pomorskih i kopnenih snaga u litoralnom pojasu i plitkim vodama.

Za podmorničarske snage to je značilo proširenje "klasičnog" asortimana ASW i AsuW zadaća novim zadaćama što će uključivati: projekciju sile, potporu specijalnim operacijama, obavještajne zadaće, nadzor akvatorija i spašavanje, zaštitu i logistiku amfibijsko-jurišnih operacija, zaštitu plovnih sastava i taktičkih skupina, ofenzivno miniranje te na kraju strateško odvraćanje. Rezultat takvog istupa španjolskog predstavnika na londonskoj IQPC konferenciji bio je zapravo posljedica odluke španjolskog vojnog vrha s kraja 2003. godine da se projekt podmornice S-80 poboljša ugradnjom AIP propulzije što je do tada bio razmatrano jedino kao mogućnost.

Obilježje projekta S-80A

Premda u španjolskom konzorciju uporno tvrde da je projekt podmornice S-80A u potpunosti proitvod domaće pameti i industrije, koju je predvodio stručni tim s više od 400 inženjera raznih specijalnosti, na prvi se pogled teško oteti dojmu da je riječ tek o "uvećanom? modelu izvozne podmornice Scorpene, nastale u suradnji s francuskim partnerima. Dok možda i postoji određena sličnost u njihovu vanjskom izgledu, pomnija tehnička analiza pokazuje da između Scorpene i S-80A postoje velike razlike u temeljnim konstrukcijskim veličinama, inženjerskom dizajnu, odnosu fizikalnih veličina, ugrađenoj tehnici, operativnim performansama itd. Španjolska strana stoji na stajalištu da je S-80A, "od kobilice do vrha periskopa? konstruirana prema specifičnim tehnološko-taktičkim i operativnim zahtjevima španjolskog RM-a. Štoviše, u svojevrsnom komercijalno-psihološkom reklamnom sukobu DCNS-a i Navantie, španjolska je strana vrlo često rabila tezu da je francuska Scorpena ponajprije defenzivna podmornica predviđena za ASW (protupodmorničko) i AsuW (protupovršinsko) ratovanje u lokalnom (litoralnom) akvatoriju.

Za razliku od nje, njihova S-80A je mnogo sposobnija oceanska podmornica, oplemenjena ugradnjom moderne AIP propulzije, sposobna za vrlo veliki doplov, iznimne autonomnosti (za nenuklearne podmornice) i što je najvažnije, sa sposobnošću za stratešku projekciju sile. No, krenimo redom s tehničkim opisom podmornice S-80A. S-80A je otprilike 30 posto veća od Scorpene. Njezin je trup 4,5 m dulji i 1,1 m širi od Scorpene, a puni deplasman je veći za čitavih 660 tona. Obje podmornice dijele dizajnerski oblik vanjskog trupa (tzv. Albacore tip trupa), ali velike razlike među njima postoje u obliku i raporedu hidrodinamičkih površina, većim površinama kormila i pozicioniranju stabilizatora (kormila) dubine kod španjolske podmornice. Kvalitativno najveće razlike kriju se "ispod kože" gdje različitost tehničke genealogije dolazi do punog izražaja. Francuska Scorpena je ponajprije izvozna podmornica, čija je borbena tehnika i oprema zasnovana gotovo u 100-postotnom iznosu na proizvodima domaćeg vojno-industrijskog kompleksa. Za razliku od svog francuskog suparnika, veliki dio opreme na španjolskoj podmornici uključujući i njezin borbeni sustav je američkog podrijetla.

Platforma i propulzija

Instalirana snaga rabi se za pokretanje 3500 KW snažnog, sinkronog AC permanentnog magnetnog električnog motora) koji prenosi snagu na jednu propelersku osovinu. Ne treba ni spominjati da je sustav nadzora i upravljanja u potpunosti automatiziran i da su na njegovu dizajniranju primijenjena iskustva tzv. IGBT koncepta (insulated gate bipolar transistor) koji je razvila Navantijina podružnica Faba Systems ponajprije za površinske brodove i koji će sada prvi put biti ugrađen na podmornicu. U dvjema Sainsel CONAM univerzalnim konzolama integriran je sustav za nadzor oštećenja i kvarova koji je informatički uvezan u cjelokupni SCP brodski sustav (Sistema de Control de Platforma).

Talijanska tvrtka Avio SpA dostavlja Navantiji svoj GAUDI (Guidance Automation Unit Distributed Intelligence) upravljačko-nadzorni sustav. Čvrsti trup podmornice gradi se od čelika tipa HLES 80 isto kao i francuska podmornica Scorpene. Proračun i testiranja modela trupa obavljena su u laboratorijima britanskog BAE System Submarines Solutions instituta u Barrowu. Tamo su izgrađene i atestirane pramčane i krmene kalote čvrstog trupa za prve dvije podmornice. Kalote za treću i četvrtu podmornicu gradit će u novoj proizvodnoj liniji u Cartageni. Uz spomenuti BAE Systems, Navantia također realizira ugovor o suradnji s britanskim QINETIQ-om o provedbi posebnih ispitivanja na polju hidraulike, strukture materijala te tegljene sonarne opreme. Podmorničarski toranj izgrađen je od ojačane stakloplastike (GRP - Glass Reinforced Plastic) zbog tri velika razloga: smanjenja težine podmornice, zbog redukcije radarskog odraza te zbog svojevrsnog "upijanja" sonarnih frekvencija - naročito onih ispod 30 kHz. Zanimljivo je napomenuti da su španjolski konstruktori predvidjeli oblaganje trupa podmornice tzv. protušumnim (aneohoičnim) slojem, ali postoji opcija za njegovo kasnije postavljanje. Ispitivanja modela trupa provedena su u institutu SSPA u Goteborgu u Švedskoj. Tamo je obavljena provjera i optimiziranje šesterokrakog propelera sa zakrivljenim krilcima. Na podmornice S-80A ugrađivat će se kormilo klasičnog križnog oblika (+) umjesto kormila iks (X) forme.

Podmornice klase S-80A konstruirane su tako da je njihov čvrsti trup podijeljen koferdamom na dva velika vodonepropusna prostora. Pramčani dio je podijeljen na tri trorazinska odjeljka, a krmeni dio na dva. Sekcija AIP propulzije dugačka je 7,89 m i teška gotovo 305 tona. Otvori za spašavanje u potpunosti su kompatibilni s NATO spasilačkim podmornicama tipa DRSV. Predviđena operativna dubina zarona iznosi 300+ metara a prema tvrdnjama iz Navantie, podmorničari će moći u slučaju potrebe napuštati podmornicu, odjeveni u specijalnu opremu do 200 m dubine. Ako je vjerovati španjolskim konstruktorima, podmornica S-80A trebala bi biti visokomanevarbilno plovilo.

Prema proračunima i računalnim simulacijama, bit će u stanju izvesti "crash" test za manje od 80 sekundi, odnosno u pet (5) duljina podmorice. Nadalje, moći će s periskopske, zaroniti na 100 m dubine, brzinom od 5 čv za samo 50 sekundi. Šnorkel plovidba, radi punjenja akumulatora u podvodnoj plovidbi dizelskim motorima, zahvaljujući posebnoj konstrukciji šnorkelskih glava, moguća je do stanja mora 6. Najmanja nadzirana brzina, uporabom "kineskog efekta" hidroplana iznosi 2,8 čv. Većina drugih modernih podmornica otima se nadzoru kad ta brzina padne ispod 4 čv.