broj 350, lipanj 2011.

Dr. sc. Ante NAZOR, ravnatelj Centra

Zadnja promjena: 14.11.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
CIAV 2011.
LJETO 2011
IZLAGANJE MINISTRA OBRANE DR. SC. DAVORA BOŽINOVIĆA
ZAVRŠETAK ŠKOLSKE GODINE NA HVU
MISIJA ISAF - AFGANISTAN
SIMULACIJA NIJE IGRA
Vijesti
NATO novosti
Novosti vojne tehnike
LOVCI PETE GENERACIJE
Podlistak - MIROVNE MISIJE UN-a








DOMOVINSKI RAT
HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA U SURADNJI S HRVATSKIM VOJNIKOM OBJAVLJUJE AUTENTIČNE DOKUMENTE I MEMOARSKO GRADIVO VEZANO UZ DOMOVINSKI RAT
Lažni citati


U radu Save Štrpca, koji je tiskan u zborniku ?Srbi izbeglice, prognanici i raseljena lica krajem XX veka? (Beograd, 2000.) u izdanju ?Centra za strateške studije Univerziteta u Beogradu?, a o kojem smo pisali u prošlom broju, objavljen je i dio govora hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na Trgu bana Jelačića u Zagrebu kao ključan dokaz da je Hrvatska željela rat.

Osim što je u tekstu naveden pogrešan datum toga govora (14. svibnja 1991., umjesto 24. svibnja 1992.), njegova usporedba s onim što je predsjednik Tuđman tom prilikom zaista rekao, pokazuje da je opet riječ o manipulaciji i prekrajanju toga govora za potrebe dokazivanja kako je Hrvatska kriva za rat. Tako je u spomenutom Zborniku zapisano: ?Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela. Ali mi smo procijenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo mi vodili politiku pregovora, a iza tih pregovora formirali svoje oružane jedinice. Da to nijesmo tako uradili mi ne bismo došli do cilja. Znači rat je bilo moguće izbjeći da smo mi odustali od naših ciljeva tj. od samostalnosti naše države.?

Zapravo, predsjednik Tuđman rekao je: ?I neki ljudi, neki pojedinci u Hrvatskoj, a osobito u svijetu koji nisu bili prijatelji Hrvatske, govorili su da nije trebalo (biti, op. a.) rata, da smo i mi krivi za rat. A ja sam govorio i odgovaram: ?Jest, ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da stvorimo samostalnu i nezavisnu državu Hrvatsku. Mi smo predlagali da do toga cilja dođemo bez rata, da se jugoslavenska kriza riješi preobrazbom federacije s kojom nitko nije bio zadovoljan, a naročito ne hrvatski narod, da se riješi na taj način da stvorimo savez suverenih država u kome bi Hrvatska bila suverena, sa svojom vojskom, svojom monetom, svojom diplomacijom. Nisu prihvatili. (...) Spremali smo se, znači, da ostvarimo svoj cilj, ako možemo mirnim putem da, ali ako ne, može i ratom. I u tom ratu smo pobijedili.?

Poznato je da postupci Save Štrbca pokazuju da je riječ o osobi koja problemu žrtava ne samo da ne prilazi objektivno, nego zločine koje su počinili srpski vojnici prešućuje, pa čak pokušava opravdati i obraniti. Primjerice, dokumenti iz 1992. pokazuju da je kao odvjetnik pokušao opravdati ubojstvo dvoje starijih civila u Dalmaciji riječima da je srpski vojnik ?to delo? ? zapravo zločin - ?učinio u odnosu na lica koja je sa puno osnova smatrao pripadnicima druge strane u sukobu, a vojnik nikada ne odgovara za ubistvo protivnika?(!?), te da je ?pri tome bez značaja što su oštećeni imali svojstvo civilnog lica, jer reč je o građanskom ratu i o neprijateljskoj teritoriji?(!?). Pritom je zaključio da je ?prvostepeni sud zanemario ova pitanja i u svojim zaključcima pošao od mirnodopske, a ne ratne situacije, koja pojam protivpravnosti, kada je reč o krivičnom delu ubistva, u bitnome menja?. (HR-HMDCDR, Vrhovni vojni sud, II K broj 111/92, 7. maja 1992., Rešenje, kut. 5011.)



Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene