broj 380, siječanj 2012.

Dr. sc. Ante NAZOR, ravnatelj Centra

Zadnja promjena: 10.7.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
RAZGOVOR - GENERAL-BOJNIK DRAGUTIN REPINC, ZAPOVJEDNIK HRVATSKE KOPNENE VOJSKE
VOJNI POLIGON "GAŠINCI" - NOVA ENERGIJA U OSRH
OPERACIJA MASLENICA
ORKESTAR ORUŽANIH SNAGA RH
PREDSTAVLJAMO - VOJNI POLIGON "GAŠINCI"
Vijesti
Vijesti iz svijeta
NATO novosti
Novosti iz vojne tehnike
VOJNA GEOLOGIJA
NEOBIČNE RATNE SPRAVE
Podlistak - GRAĐANSKI RATOVI 1945. - 2011.








DOMOVINSKI RAT
HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA U SURADNJI S HRVATSKIM VOJNIKOM OBJAVLJUJE AUTENTIČNE DOKUMENTE I MEMOARSKO GRADIVO VEZANO UZ DOMOVINSKI RAT
Dokumenti o odgovornosti Srbije za agresiju na Hrvatsku
U Sarajevu su 2. siječnja 1992., uz posredovanje Cyrusa Vancea, osobnog izaslanika glavnog tajnika UN-a, predstavnici Republike Hrvatske i Jugoslavenske narodne armije (JNA) potpisali sporazum o potpunom prekidu vatre u Republici Hrvatskoj. Sporazum se temeljio na dogovoru o deblokadi vojarni JNA i povlačenju JNA iz Hrvatske te primjeni mirovnoga plana UN-a. Plan je predviđao dolazak mirovnih snaga UN-a u Hrvatsku. U Ženevi su ga 23. studenoga 1991. potpisali predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, predsjednik Srbije Slobodan Milošević i general JNA Veljko Kadijević, uz posredovanje predstavnika UN-a Cyrusa Vancea i Europske zajednice (EZ) lorda Petera Carringtona. Sarajevskim sporazumom, koji je stupio na snagu 3. siječnja 1992. u 18 sati, uglavnom su prestala veća ratna djelovanja u Hrvatskoj (do otvaranja "južnog bojišta" u travnju 1992.). Započelo je razdoblje u kojem se Hrvatska nalazila "u oružanom sukobu niskog intenziteta". Nedugo potom, u proljeće 1992., u skladu s mirovnim planom Cyrusa Vancea, na okupirano područje RH došle su Zaštitne snage UN-a (United Nations Protection Forces) - UNPROFOR. Rasporedile su se u istočnoj i zapadnoj Slavoniji, te u dijelovima Dalmacije, Like, Banovine i Korduna, u tri područja. Zapravo, bile su to četiri zone pod zaštitom Ujedinjenih naroda (United Nations Protected Areas) - tzv. UNPA zone, ili "prostor 18 općina u kojima Srbi čine većinu ili pak značajnu manjinu stanovništva i gdje su međusobne napetosti dovele do oružanih sukoba u nedavnoj prošlosti": istočna Slavonija i Baranja (UNPA istok), zapadna Slavonija (UNPA zapad) i Krajina (UNPA sjever i jug). Cilj Vanceova plana bio je stvaranje uvjeta za konačan dogovor o političkom rješenju sukoba u Hrvatskoj.

Zbog stupanja spomenutoga primirja na snagu i početka nove godine, trebalo je prirediti izvješća o prošlogodišnjim događajima i troškovima djelovanja te napraviti planove djelovanja i organizacije za sljedeće razdoblje, u novonastalim uvjetima. Među takvim dokumentima je i "Izvješće Štaba TO RSK" upućeno 14. siječnja 1992. iz Knina Ministarstvu odbrane Republike Srbije o radu štaba u proteklom tromjesečnom razdoblju, načinu financiranja te neriješenim kadrovskim problemima, odnosno "osnovnim problemima za čije rešavanje traže pomoć". Spomenuto izvješće, koje je potpisao "zamenik komandanta pukovnik Dušan Kasum" nedvojbeno potvrđuje da je Srbija financirala srpske postrojbe u ratu u Hrvatskoj:

Od formiranja ŠTO RS Krajina protekla su tri meseca. U proteklom vremenu Štab je svojim radom a uz pomoć SSNO, Ministarstva odbrane Srbije, Vlade RS Krajina i jedinica JNA uspešno rešavao sve zadatke vezane za uspešnu odbranu RS Krajina od paravojnih formacija Rep. Hrvatske. Da bi mogli uspešno rešavati zadatke, vezane za odbranu RS Krajina, potrebna nam je Vaša pomoć i to;

1. Nesporazum između predsednika Miloševića (Slobodana, op. a.) i Babića (Milana, op. a.) masovno se koristi u svrhu međustranačke borbe, razne manipulacije i daljnje podele naroda što osetno umanjuje borbeni moral. Informacija o stavu Ministarstva odbrane Srbije po ovom pitanju, olakšala bi nam rad sa pripadnicima TO i narodom.

2. Prihvaćeni uslovi za dolazak snaga OUN u RS Krajinu politički su dosta objašnjeni kroz sredstva informisanja što izaziva strah, zabrinutost i neslaganje kod određenog broja pripadnika TO i naroda. Informacija o tehnici provođenja ove odluke bila bi nam od velike koristi.

3. Novčana sredstva za nadoknade učesnicima u borbi u 1991. godini odobrili su nam - za prostornu strukturu Ministarstvo odbrane Srbije a za manevarsku strukturu SSNO. Vreme je kad moramo znati kako će se finansirati učešće u borbi za 1992. godinu.

4. Neblagovremeno rešavanje kadrovskih pitanja usložava rad ovog Štaba, kao na primer:

a.Komandant TO RS Krajina nije imenovan prema čl. 106. tačke 12 Zakona o opštenarodnoj odbrani čime se dovodi u pitanje zakonitost svih dokumenata koja je on potpisao.

Potrebno je da utičete na Personalnu upravu da reši ovo pitanje.

b.Nemožemo popuniti formacijsko mesto načelnika bezbednosti što ima za posledicu neefikasan rad Štaba na suzbijanju: pljačke, paljevine, krađe naoružanja i drugih vrsta kriminala a posebno u otkrivanju izvršilaca ovih radnji.

Potrebno je da utičete na Upravu bezbednosti da reši ovo pitanje.

c.Popunu ključnih dužnosti u jedinicama TO potrebno je redovito vršiti prema njihovom formiranju.

Trenutno nam nedostaje komandant brigade TO Knin i Gračac.

5. Pozadinsko obezbeđenje jedinica TO je zadovoljavajuće a ističemo probleme koje ne možemo rešiti:

a. Oprema za rad vojne policije,

b. Radio uređaji za nivo vod-bataljon.

Uz to što je još jedan od brojnih dokumenata koji potvrđuju odgovornost srpskih vlasti za događaje u Hrvatskoj, navedeno izvješće je i novi odgovor na pismo objavljeno u prošlom broju Hrvatskog vojnika u kojem je Vlada Republike Srbije pred domaćom i svjetskom javnosti pokušala sakriti sudjelovanje Srbije u agresiji na Republiku Hrvatsku. Dakako, i rasprave među "dužnosnicima Republike Srpske Krajine" oko suglasnosti za dolazak snaga UN-a, nedvojbeno su pokazale da je konačnu odluku o tome donijela vlast u Beogradu, no to je već druga tema. S obzirom na novčanu i vojnu pomoć, te političke odluke srpskog vodstva koje su imale golem, može se reći i odlučujući, utjecaj na život ljudi na okupiranom području Republike Hrvatske, kao i s obzirom na zakone "RSK-a", koji su najvećim dijelom zapravo bili zakoni Srbije, činilo se da je to okupirano područje RH zaista bilo dio Jugoslavije, odnosno jedna od srpskih pokrajina. Dakako, zbog međunarodnih okolnosti 1991., a ni poslije, Milošević i Srbija nisu službeno priznali "Republiku Srpsku Krajinu" niti su pristupili otvorenom procesu ujedinjenja.



Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene