broj 382, veljača 2012.

Dragutin TUŠEK
Zadnja promjena: 21.8.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
NUŽNE REFORME ZA BOLJE FUNKCIONIRANJE OBRAMBENOG SUSTAVA
OBLJETNICA AKCIJE PERUČA
PREDAVANJE PRIPADNICIMA 19. KONTINGENTA OSRH
PREDSTAVLJAMO -POLIGON "CRVENA ZEMLJA"
ZBIRKA KNJIGA O DOMOVINSKOM RATU U NSK
VOJNA VJEŽBA
Vijesti
NATO novosti
Novosti iz vojne tehnike
DETEKCIJA OPASNIH TVARI (I. DIO)
NADZOR IZ VISINA
Podlistak - GRAĐANSKI RATOVI 1945. - 2011.

POZIV ZA UPIS U VOJNU EVIDENCIJU









Detekcija opasnih tvari
Da bi se moglo nadzirati zdravlje ljudi i okoliša od opasnih tvari poput radioloških, bioloških, kemijskih i nuklearnih agenasa, bilo je potrebno razviti sustav za brzo prepoznavanje prisutnosti takvih tvari na određenom području. Taj proces naziva se detekcija


Foto: Smiths Detection
U današnjem svijetu nije vjerojatna uporaba velikih količina radioloških, nuklearnih, bioloških i kemijskih (RNBK) agenasa, kao ni ratovanje oružjem za masovno uništavanje. Mnogo je veća vjerojatnost djelovanje neke terorističke skupine uporabom malih količina agenasa, na određenim pozicijama s točno određenim ciljem, kao i mogućnost krijumčarenja zabranjenih tvari te raznih industrijskih havarija koje mogu u atmosferu otpustiti određene količine visoko otrovnih tvari npr. otrovnih industrijskih kemikalija.

Postoje tri vrste oružja za masovno uništenje te tvari koje zbog svojih karakteristika mogu poslužiti za kreiranje oružja poput tzv. prljavih bombi. Te tri vrste su nuklearno, kemijsko i biološko oružje. Dosad je međunarodna zajednica postigla jedino dogovor o uništenju kemijskog oružja na temelju Konvencije o zabrani kemijskog oružja (Paris 1993.) koji nadzire Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) sa sjedištem u Haagu u Nizozemskoj. Biološko i nuklearno oružje je pod određenim stupnjem međunarodnog nadzora koji se provodi pod okriljem BTWC-a (Konvencije o biološkom i toksinskom oružju) te IAEA-a (Međunarodne agencije za atomsku energiju). Razne kemikalije, biološki patogen otpad i radioaktivni izvori, nuklearni otpad i sl. mogu u određenim situacijama biti upotrijebljena u terorističke svrhe te stvoriti teške posljedice za zdravlje ljudi i okoliša u određenom području.

Kemijsko je oružje stavljeno pod nadzor i traje proces njegova uništavanja s tim da su neke zemlje taj proces završile poput Indije i Albanije, a kod nekih još traje. Točne podatke o preostaloj količini kemijskih bojnih otrova ima Organizacija za zabranu kemijskog oružja. Posljednji podaci govore o 60 % uništenog kemijskog oružja dosad. Proces uništavanja svih količina kemijskog oružja treba završiti do 2012. godine dokad OPCW ima mandat inspekcije procesa uništavanja u zemljama koje su pristupile Konvenciji o zabrani kemijskog oružja (Chemical Weapons Convention - CWC).

Jedna od prijetnji sigurnosti i kvaliteti okoliša je napušteno i odbačeno kemijsko oružje. Tijekom prošlog stoljeća prva metoda uništavanja kemijskog oružja bilo je njegovo zakopavanje u zemlju, spaljivanje ili odbacivanje u vode, posebno u mora. Velike količine bojnih otrova nalaze se u morskim dubinama te se dešavalo da ribari u mreži izvuku kemijsko streljivo. Možemo se samo nadati da će djelovanjem morske vode doći do hidrolitičke razgradnje kemijskih bojnih otrova na neotrovne ili manje otrovne kemijske spojeve te da se neće desiti teže posljedice za okoliš kad jednom kemijske tvari počnu curiti van.


Smith CAM detektor
Jedno od osnovnih djelovanja međunarodne zajednice u stvaranju međunarodne sigurnosti jest nadzor i sprečavanje širenja naoružanja za masovno uništavanje (Non proliferation). Mnoge terorističke organizacije i diktatorski režimi domogli su se vrlo opasnih oružja. Trenutačni je cilj međunarodne zajednice sprečavanje širenja oružja za masovno uništavanje na zemlje i režime koji svojom nestabilnošću mogu prouzročiti nekontrolirano širenje opasnih tvari i oružja, posebno u području kemijskog, biološkog i nuklearnog (NBK) oružja.
Da bi se to postiglo, potreban je vrlo veliki i djelotvorni globalni nadzor prometa roba i ljudi. Kako je transport raznih roba vrlo složena djelatnost i krijumčarenje opasnih i zabranjenih tvari vrlo unosan posao kojim se bave pojedinci, skupine, organizacije, a ponekad i cijele države ili organizacije koje imaju državnu potporu, vrlo je teško uspostaviti djelotvoran nadzor transporta roba, tehnologije i ljudstva. Prvo što se mora postići jest politički sporazum koji u sebi ima mehanizme administrativnog i tehničkog nadzora prometa opasnih tvari. Nuklearno oružje nije zabranjeno i postoje dva oprečna stava u međunarodnoj zajednici. Jedan je stav od zemalja koje zastupaju stajalište da nuklearno oružje treba potpuno zabraniti (zemlje koje nisu javno priznale da imaju nuklearno oružje), a drugi je da treba zabraniti širenje nuklearnog oružja (zemlje koje imaju nuklearno oružje).

Kako riješiti nadzor prometa zabranjenih i opasnih tvari koje se mogu rabiti u razne kriminalne, terorističke i slične svrhe. Postoji nekoliko razina problema koje se moraju riješiti. To su odgovarajući nadzor prometa svih roba, tehnologije i ljudi na unutarnjem i međunarodnom planu (na unutarnjoj, bilateralnoj i multilateralnoj razini). Zatim stručno osoblje koje se bavi nadzorom prometa roba, tehnologije i ljudi, pa djelotvorna oprema za nadzor tvari te razvijeni standardni postupci koji se provode kod nadzor prometa različitih roba i ljudi. Bitan je i nadzor djelatnosti kriminalnih i sumnjivih organizacija. Zatim razvijeni postupci, oprema i laboratorijski kapaciteti koji će biti sposobni identificirati opasne i zabranjene svrhe na brz, nedvosmislen i pravilan način. Na kraju, tu su i postrojbe ili timovi koji mogu deaktivirati eksplozivne naprave bilo da sadrže konvencionalni eksploziv ili kemijski bojni otrov, koji mogu sanirati CBRNE tvari, provesti dekontaminaciju kontaminirane opreme, površina i ljudi

Prepoznavanje opasnosti


Detektor Dr ger X-am 7000
Da bi se moglo nadzirati zdravlje ljudi i okoliša od opasnih tvari poput radioloških, bioloških, kemijskih i nuklearnih agenasa, bilo je potrebno razviti sustav za brzo prepoznavanje prisutnosti takvih tvari na određenom području. Taj proces naziva se detekcija pa razlikujemo kemijsku, biološku i radiološku detekciju. Za potrebe detekcije razvijeni su razni uređaji koji rade na različitim principima, a služe za brzo otkrivanje RNBK tvari i alarmiranje ljudstva koje može biti ugroženo izlaganjem djelovanju opasnih tvari. Oduvijek je postojala ideja razvoja univerzalnog uređaja koji bi omogućavao detekciju svih opasnih tvari, ali zbog složenosti te različitih principa rada kod detekcije RNBK tvari od tog se odustalo te su razvijeni radiološki, biološki i kemijski detektori. Ti uređaji većinom ne omogućuju točnu informaciju o tome o kojoj je tvari ili patogenu riječ, niti daju jednoznačan odgovor kolika je opasnost te koliko će dugo trajati pa se tako razvila potreba za sljedećim stupnjem detekcije, a to je identifikacija. Identifikacija je točno određivanje o kojoj tvari je riječ, kolika je koncentracija i koliko će opasnost na određenom prostoru trajati. Jasno je da je identifikacija složeniji proces od detekcije te se većinom provodi u specijaliziranim laboratorijima na složenim analitičkim instrumentima. Identifikacija služi za vojne, medicinske političke i druge svrhe, a da bi bila priznata, mora se odvijati po točno određenim standardnim postupcima (protokolima) uz standardizirane laboratorijske uvjete uz standardiziranu metodu kemijske analize. Prema NATO-ovim propisima identifikacija je nedvosmisleno učinjena kad je potvrđena prisutnost točno određenog agensa uporabom dvije spektroskopske metode (NMR - nuklearne magnetne rezonancije, GC-MS - plinsko-kromatografske masene spektroskopije ili FTIR - infracrvene spektroskopije).


Kemijska detekcija

Kemijska detekcija nije samo namijenjena za vojnu upotrebu nego se razvija i za civilnu potrebu u raznim segmentima ljudskog djelovanja poput industrije, carine, vatrogastva, policije i dr.

Kemijska je detekcija najrazvijenija jer je kemijska industrija jedna od najraširenijih i najrazvijenijih industrija, a sama primjena kemikalija vrlo raširena, zbog čega su i opasnosti koje mogu prouzročiti otrovne kemikalije vrlo velike.


Detektor GDA 2
Detekcija bojnih otrova i opasnih industrijskih kemikalija zasniva se na nekoliko različitih principa. Tako razlikujemo spektrometriju mobilnih iona (Ion Mobility Spectroscopy - IMS) , infracrvenu i Raman spektroskopiju (InfraRed Spectroscopy - RS i Raman Spectroscopy -RS), kolorimetričku kemiju (Colorimetric Chemistry - CC), plameno- ionizacijsku detekciju (Flame Ionization Detection - FID), rendgensku detekciju (X-ray detection), neutronsku detekciju (Neutron detection) i dr. Detekcija je vitalna jer nas informira o riziku boravka u određenom prostoru, bilo da je u pitanju otvoreni ili zatvoreni. Detekcija bi bila najbolja kad bismo putem detektora u vrlo kratkom vremenu dobili informaciju o kojoj je otrovnoj tvari riječ i u kojoj koncentraciji. Problem je taj što su često u pitanju vrlo male koncentracije otrovnih kemikalija te postojeći detektori nemaju dovoljnu osjetljivost za detektiranje ili je riječ o smjesi različitih tvari koja se ispituje te detektor nema dovoljnu selektivnost prema traženom spoju. Sofisticirani detektori koji odmah na mjestu odrede vrstu tvari i koncentraciju nisu razvijeni pa su uvedene dvije razine detekcije opasnih tvari i bojnih otrova, detekcija i identifikacija.

Detekcija je prvi korak gdje će se u najkraćem razdoblju otkriti o kojoj vrsti tvari je riječ (tako ćemo znati kolika opasnost prijeti), i ponekad kolika je približna koncentracija.

Identifikacija je sljedeći korak koji će nam točno otkriti o kojoj je pojedinoj tvari riječ (npr. nećemo samo znati da je riječ o živčanim bojnim otrovima nego i da je to sarin) i kolika je koncentracija u pojedinom uzorku. Jasno je da je identifikacija zahtjevniji postupak, koji pak traži i takvu instrumentaciju i većinom se obavlja u stacionarnim laboratorijima jer zahtijeva standardizirane laboratorijske uvjete tijekom analize. Detekcija se većinom odvija na mjestu događaja, na terenu. Neke svrhe detekcije su: uzbunjivanje, potvrda dekontaminacije ili čistog područja, verifikacija i identifikacija, mapiranje širenja kontaminacije, mapiranje područja dekontaminacije.

Različiti tipovi kontaminacije često zahtijevaju različite tipove detekcije, nekad je to kontaminacija zraka otrovnim parama, ponekad je zatrovano tlo ili voda, ili ljudi i oprema tekućim otrovnim kemikalijama. Za vojne postrojbe, ali i ljude koji zbog potrebe posla moraju ući u kontaminirano područje, vrlo je bitno znati o kojoj je vrsti otrovnih tvari riječ da bi se rabila zahtijevana razina zaštitne opreme. Za ulazak u područje koje je zatrovano smrtonosnim bojnim otrovima zahtijeva se puna razina zaštite koja uključuje: zaštitnu masku, odijelo, rukavice, čizme i zaštitnu kapuljaču. Nošenje je takve opreme zahtjevno i bitno smanjuje radnu sposobnost ljudstva. Osoba pod punom zaštitom ne radi sama, skraćuje se vrijeme rada, smanjuje se percepcija prostora i stvari koje se nalaze oko nje, smanjuje se mogućnost komunikacije i mobilnosti. Ako je razina zaštite prevelika u odnosu na opasnost, bitno smo smanjili djelotvornost ljudstva, a ako je premala, onda kao da je i nema, čak je i protuproduktivna jer stvara iluziju zaštite.
Detektori se selektiraju prema sljedećim odredbama: selektivnost, osjetljivost, detekcijski limit, područje dinamičnog odgovora, mogućnost kvantitativne analize, učestalost krivog odziva, vrijeme odgovora, otpornost na vremenske prilike, vrijeme namještanja detektora i zagrijavanja, kalibriranje/verifikacija u terenskim uvjetima i dr.


RAID XP detektor
U novije je doba težište na razvoju što osjetljivijih i selektivnijih instrumenata detekcije. U prošlosti su razvijane ručne metode detekcije uporabom detekcijskih papirića, detekcijskih cjevčica, enzima. Iako je takav način detekcije često djelotvoran, on zahtijeva određeno vrijeme i radnje koje se moraju ručno poduzeti u kontaminiranom području u zaštitnoj opremi pa nije praktičan. Detekcijski papirići koji su najpraktičniji, često nisu dovoljno pouzdani. Razvoj instrumenata za detekciju vezan je i uz potrebu nadzora (monitoringa) određenog područja što je prilično jednostavnije odraditi uporabom instrumenta nego manualnim metodama. Kemijski detektori su uređaji kojima se služi izvidnik NBK-a pri nadzoru određenog područja, monitoringa ili pregleda dekontaminacije. Ti detektori su robusne građe, autonomni, mobilni i jednostavni za rukovanje. Ne zahtijevaju veliko poznavanje kemije niti imaju velik broj različitih aplikacija ili načina rada. No to svakako ne znači da rukovanje tim uređajem ne zahtijeva veliku uvježbanost i usredotočenost izvidnika NBK-a. Ako se nespretnim rukovanjem onečisti usisni dio uređaja, imat ćemo stalni prikaz kontaminacije i kad izađemo iz kontaminiranog područja te će zapovjednik dobivati krive informacije, a time će doći do donošenja krivih procjena i odluka. Najveći je problem tih uređaja relativno niska selektivnost u odnosu na osjetljivost pa često imamo pogrešan odziv ili lažni alarm. To može stvoriti čitav niz problema u slučaju kad postoji opasnost od kemijske ugroze jer stavljanje i skidanje zaštitne opreme slijedeći razine opasnosti i zaštite može bitno zakomplicirati život postrojbe i zapovjednika na terenu. No mora se napomenuti da kemijski detektori ne služe samo za detektiranje opasnosti od kemijskog oružja nego mogu poslužiti pri detekciji eksploziva, narkotika i drugih opasnih kemijskih tvari. Važno je znati koju vrstu detektora ćemo upotrijebiti za koju svrhu da bismo dobili najbolje rezultata na terenu. U tome nam je potrebno iskustvo i dobro poznavanje kemije.
Razvoj je detektora išao u nekoliko smjerova. Detektori koji rabe spektrometriju mobilnih iona razvijani su u nekoliko zemalja, a poznati su pod imenom Chemical Agent Monitor (CAM) detektori koji rabe plamenu fotometriju poznati su pod imenom Flame Photometric Detector (FPD).
Postoje detektori koji su kombinacija različitih detektora i senzora čime se mogu znatno poboljšati sposobnost detektiranja kemijskih tvari te smanjenja lažnog odziva. Najčešće se kombiniraju IMS, PID (Fotoionizacijski detektror) s različitim senzorima poput elektrokemijskih senzora, elektrokemijskih ćelija, konduktorskih senzora i slično. Takvom kombinacijom dobije se bolja selektivnost i osjetljivost na više vrsta opasnih kemijskih spojeva te se bitno smanjuje mogućnost pogrešnih odziva detektora. Jedan od poznatih komercijalnih detektora (GDA 2) ima kombinaciju različitih


Primjer IMS detektora
detektora: IMS (ion mobility spectrometer), PID (photo ionization detector), EC (electrochemical cell) i MOS (2 metal oxide sensors) čime je znatno unaprijeđena mogućnost uporabe takvog detektora u vojne i civilne svrhe. Postoje senzori koji su osjetljivi na točno određenu vrstu plina ili plinova pa neki komercijalni detektori pružaju mogućnost dogradnje detektora s više desetaka različitih senzora za pojedine plinove što je osobito korisno u nadzoru raznih industrijskih procesa, u zaštiti okoliša nadzorom gospodarenja otpadom, u vatrogastvu kad se ide na različite intervencije te se može sumnjati na opasnost od određenih plinova te se senzorom na pojedini plin dobije mnogo veća selektivnost i osjetljivot uređaja nego kad je riječ o univerzalnim detektorima. Jedan od takvih detektora je Dräger X-am 7000. Detektor GDA 2 je namijenjen za kemijsku detekciju najčešćih opasnih plinova uključujući bojne otrove. Može detektirati amonijak, kisele organske plinove, male kolorirane molekule kao i druge elektropozitivne i elektronegativne molekule. Pošto ima četiri različita senzora, može detektirati gotovo sve opasne spojeve koji se rabe u industriji i znanosti. Dizajniran je za upotrebu prilikom prvog dolaska na sumnjivo područje vojske, policije i vatrogasaca.
Spektrometrija mobilnih iona je osjetljiva analitička tehnika koja se rabi za detekciju, identifikaciju i praćenje kemikalija, osobito eksploziva, visoko toksičnih plinova kao i pregled narkotika. Automatski IMS detektori rabe se za detekciju živčanih, krvnih i kožnih bojnih otrova, ali sofisticiraniji mogu detektirati na tisuće različitih tvari. Baziraju se na ionizaciji para spojeva kod atmosferskog pritiska te se mjeri vrijeme leta iona u električnom polju i razlika u vremenu što je karakteristika određene tvari. Detektori koji se zasnivaju na generiranju iona pomoću radioaktivnog izvora imaju cijev s pregradom na jednom kraju gdje se prikupljaju ioni detektirane tvari. Takav detektor je poznat pod imenom Rapid Alarm Identification Detector (RAID).
RAID 1 detektor ima više mogućih upotreba, može služiti kao ručni detektor ili kao stacionarni detektor za pregled moguće kontaminacije. Detektira sve važnije bojne otrove kao i odabrane toksične industrijske kemikalije.

RAID-XP detektor je kombinacija radiološkog i kemijskog detektora koji se bazira na IMS tehnologiji kod kemijske detekcije te Y-detekcije u radiološkoj detekciji. Može raditi u stacionarnom i mobilnom modu te pruža mogućnost dogradnje s različitim senzorima.

IMS je praktičan za hlapljive spojeve koji imaju visoki tlak para. Za nehlapljive ili, bolje reći, slabo hlapljive spojeve potrebna je prilagodba senzora čime se usložnjava proces detekcije. Obično se senzori prilagođavaju za detekciju samo nekoliko skupina spojeva, poput bojnih otrova (živčani, krvni i kožni). Najveći je problem velik broj lažnih signala jer različiti spojevi u procesu ionizacije imaju iste ili slične degradacijske ili kompozicijske ione te detektor može "zamijeniti? neopasne spojeve za opasne.

Drugi princip koji se rabi jest plamena fotometrija, FPD (Flame Photometric Detector). U plamenu vodika gori uzorak zraka te se fotometrom mjeri promjena boje plamena. Često se traži prisutnost fosfora ili sumpora. Primjeri za te detektore su francuski AP2C (Appareil Portatif pour le Contrôle Chimique) i izraelski CHASE.


Kratica RNBK znači: radiološko nuklearno biološko i kemijsko npr. oružje, opasnost, onečišćenje i slično. Zašto je i radiološko i nuklearno? Zato jer postoji razlika, neki materijali koji su radioaktivni, prijetnja su, ali ne mogu biti upotrijebljeni za nuklearno oružje. Uzmimo primjer osiromašenog urana, ako se on upotrijebi kao "prljava bomba" i rasprši na velikom prostoru, stalna je prijetnja zdravlju jer je njegov poluraspad duži nego što će vjerojatno trajati čovječanstvo, ali za nuklearnu bombu treba nam obogaćeni uran.

Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene