broj 382, veljača 2012.

Domagoj MIČIĆ
Zadnja promjena: 14.11.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
NUŽNE REFORME ZA BOLJE FUNKCIONIRANJE OBRAMBENOG SUSTAVA
OBLJETNICA AKCIJE PERUČA
PREDAVANJE PRIPADNICIMA 19. KONTINGENTA OSRH
PREDSTAVLJAMO -POLIGON "CRVENA ZEMLJA"
ZBIRKA KNJIGA O DOMOVINSKOM RATU U NSK
VOJNA VJEŽBA
Vijesti
NATO novosti
Novosti iz vojne tehnike
DETEKCIJA OPASNIH TVARI (I. DIO)
NADZOR IZ VISINA
Podlistak - GRAĐANSKI RATOVI 1945. - 2011.

POZIV ZA UPIS U VOJNU EVIDENCIJU









Nadzor iz visina
Ubrzani razvoj tehnologija, prije svega elektronike, omogućava tehnološku prednost nad protivnikom koja im pruža mogućnost pobjede uz smanjenje vlastitih gubitaka


Američki U-2S Dragon Lady još uvijek su u uporabi
Među napredne borbene sustave koji su znatno profitirali tehnološkim razvojem ulaze i leteći radari namijenjeni ne samo za nadzor zračnog prostora već i zemlje te morske površine. Zahvaljujući brzom napretku radarske i računalne tehnologije, današnji su leteći radari za nadzor kopna sve manji i manji i sve jeftiniji. Unatoč smanjenju, njihove su mogućnosti sve veće te ne samo da su sposobni otkrivati iznimno male objekte (npr. lanser protuoklopnog raketnog sustava) već i procijeniti je li otkriveno vozilo na kotačima ili gusjenicama tejeli civilno ili vojno. Naravno, objekte otkrivaju bez obzira na to jesu li u pokretu ili stoje. Ako ih se označi kao zanimljive, kombinacija radara i računala upozorit će operatera na svaku promjenu kao što je primjerice pokretanje nadziranog objekata te izračunati brzinu i smjer kretanja. Pritom će u svakom trenutku izračunavati i točnu poziciju objekata da bi ga se što lakše moglo napasti zrakoplovima ili borbenim besposadnim letjelicama.

Iako je u operativnu upotrebu uveden prije 55 godina, U-2 je još uvijek odlična izvidnička platforma koja s velikih visina, bez prodora u neprijateljski zračni prostor, može nadgledati aktivnosti na zemlji. Zahvaljujući kombinaciji krila velikog razmaka i površine te mase od samo 18 tona, mogu doseći operativnu visinu veću od 21 000 metara. S te visine ugrađeni radarski i optički sustavi imaju zonu motrenja od čak 600 km.

U dugačak nos U-2S ugrađen je radar za mapiranje terena Raytheon Asars-2A i digitalne kamere za snimanje na velikim udaljenostima Goodrich ISR Systems Syers-2A. U trupu iza pilotske kabine ugrađena je Goodrich Optical Bar Camera (OBC) koja pokriva 70 stupnjeva lijevo i desno od aviona. OBC ima 3200 metara filma te može tijekom jednog leta "pokriti" područje širine 120 km i dužine 5500 km.


Sentinel R1 opremljen je radarom DMR (Dual Mode Radar) čija je antena ispod prednjeg dijela trupa
U-2 je namjenski projektiran za izvidničke zadaće, no izvidnička se oprema može ugraditi na gotovo svaku letjelicu, bila to avion, helikopter, balon ili besposadna letjelica. Za primjer uzmimo višenamjenski borbeni avion F-16. Svaki se Fightning Falcon lako može prenamijeniti za izvidničke zadaće stavljenjem podvjesnika u kojima se nalaze kamere i/ili radari za nadzor zemlje. Izvidnički podvjesnici Lockheed Martin AAQ-33 Sniper i Northrop Grumman/Rafael AAQ-28(V) Litening imaju ugrađene podatkovne veze da bi se informacije mogle u realnom vremenu prenositi u zapovjedništva na zemlji. F-16E/F Block 60 Ujedinjenih Arapskih Emirata u nosu ima Aesa radar Northrop Grumman APG-80 koji, između ostalog, ima i mogućnost mapiranja terena nad kojim se leti te otkrivanja i malih ciljeva veličine motocikla.

Unatoč činjenici da se svaka letjelica može prenamijeniti u izvidničku platformu, ratna zrakoplovstva najbogatijih zemalja kupuju namjenski projektirane platforme čija je djelotvornost iznimno visoka.

Iznad jugozapadne Azije

Američke oružane snage i njihovi saveznici pokrenuli su razvoj namjenskih izvidničkih platformi prilagođenih zahtjevima djelovanja nad različitim prostorima. Uz velik broj izvidničkih besposadnih letjelica uspješno se rabe i izvidničke platforme s posadama, kao što su Northrop Grumman E-8C Jstars i Raytheon Systems Sentinel R1.

Britansko ratno zrakoplovstvo uvelo je u operativnu upotrebu relativno mali Sentinel (43 tone) 2009. godine. Avion je privukao pozornost britanske javnosti i svjetskih stručnih krugova, a Britanci su tvrdili da je to najbolja izvidnička platforma na svijetu. No prošle su godine odlučili da će svih pet primjeraka povući iz operativne upotrebe čim se povuku iz Afganistana.

Velik broj zemalja u svijetu, pa tako i u Aziji, svoje potrebe za izvidničkim platformama zadovoljava prenamjenom lakih civilnih aviona, manjih transportnih aviona, pa čak i mornaričkih izvidničkih aviona.


EO-5C je preinačeni Dash 7
Najbolji primjer za to je američki mornarički izvidnički avion Lockheed Martin P-3C Orion (mase 63 tone). Iako razvijen za nadzor mora, sa svojom elektrooptičkom turetom L-3 Wescam ASX-4 (MX-20) može izviđati i nad zemljom. Jedan dio Oriona ima i Raytheon APS-149 Littoral Surveillance Radar System koji je namijenjen otkrivanju objekata u priobalnom području, ali i na obali. Australski AP-3C opremljeni su elektrooptičkim sustavom Flir Systems Safire II kojim mogu otkrivati i ciljeve na zemlji.

I britanski mornarički izvidnički avioni Nimrod MR2 mogu izviđati nad kopnom zahvaljujući elektrooptičkim motrilačkim sustavima smještenim u tureti L-3 Wescam MX-15. Tijekom operacije u Iraku 2003., britanski su Nimrodi MR2 smješteni u bazama u Saudijskoj Arabiji izviđali iznad Iraka da bi osigurali potrebne informacije za britanske i australske specijalne snage. Unutar projekta Broadsword iz 2006., svi su MR2 dobili sustave za prijenos slike s MX-15 turete u realnom vremenu.

Iako ima i namjenski projektirane izvidničke avione, američke oružane snage rabe i preinačene lake transportne i višenamjenske avione. Program Airborne Reconnaissance Low (ARL) kao platformu rabi de Havilland Canada (DHC) Dash 7 (21,3 t). Nositelj je projekta tvrtka Sierra Nevada. Postavljanjem izvidničkih sustava dobiven je RC-7B, čija je oznaka potom promijenjena u O-5A i EO-5B/C. Osnova EO-5C je Medium-Altitude Reconnaissance and Surveillance System (Marss) koji je poznatiji kao ARL-M Crazy Hawk. Osnovu čine radar Raytheon Hisar i tureta Wescam MX-20.

EO-5B/C koriste se zajedno s u izvidničke platforme prenamijenjene Beechcraft King Air A200CT (5,7 t). Velik broj inačica označen je kao RC-12D/H/K/N/P. Postoji i inačica RC-12Q Direct Air Satellite Relay s velikom kupolom na trupu.

Još 2007. Northrop Grumman je dobio ugovor vrijedan 462 milijuna dolara za modernizaciju 33 RC-12K/N/P/Q na RC-12X standard. Svi stariji RC-12D/H određeni su za povlačenje iz operativne uporabe. Jedna od zadaća RC-12X bit će i nadzor nad svim izvidničkim sustavima američke kopnene vojske. Prvi je RC-12X dostavljen u siječnju 2011. a do kraja 2012., njih će 14 će biti u operativnoj upotrebi. Trenutačni planovi predviđaju da će u operativnoj upotrebi ostati do 2025. godine.


Prvi RC-12X
Američka kopnena vojska rabi i TF-Odin (Task Force ? Observe, Detect, Identify and Neutralise) avione kojima upravljaju privatne agencije pod ugovorom. Ovi avioni su u vlasništvu Jorge Scientifica. U Afganistanu djeluju četiri King Air 350 pod oznakom CH-A, a njima upravljaju zaposlenici L-3 Communicationa.

Osnovu Constant Hawka čini tureta BAE Systems Airborne Wide Aera Persistent Surveillance System (Awapss). S 5450 metara ima polumjer motrenja od 16 km. Ima mogućnost neprestanog snimanja tijekom rada te poseban softver koji omogućava automatsko "preklapanje" fotografija istog objekta snimljenih u različito vrijeme. Sustav omogućava i brzu analizu snimljenog materijala da bi se što brže otkrio napadač te ga se pratilo.

TF-Odin je ustrojen 2007. radi uspostave stalnog nadzora nad iračkim opasnim područjima u kojima su bili česti napadi eksplozivnim napravama. Odin je u Afganistanu osnovan 2008. Osnovu Odina čine izvidničke besposadne letjelice General Atomics MQ-1C Gray Eagle i avioni C-12R. Glavni senzor C-12R je Aerial Reconaissance Multi-Senzor (Arms) sustav. Tvrtka Sierra Nevada odgovorna je za projektiranje, razvoj, ugradnju i održavanje Arms sustava. Sustav je razvijen unutar programa Horned Owl da bi se C-12R mogao opremiti radarom General Atomycs APY-8 Lynx i uvlačivom turetom Wescam MX-15. Uz to dodani su sustavi za pasivnu i aktivnu obranu. Projekt Odin obuhvaća i izvidničku besposadnu letjelicu AAI RQ-7 Shadow 200 mase samo 170 kg.

Sve veća potreba za sustavima koji će spriječiti pobunjeničke napade na savezničke snage dovela je i do sve veće ponude. Tako su US Air Force Research Loboratory i Los Alamos National Laboratory zajedno razvili Angel Fire WFVPS sustav. Namjena mu je da u što kraćem vremenu, odnosno u realnom vremenu, taktička zapovjedništva obavijesti o napadu na njihove snage te im omogući snimku napada. Osnova sustava Angel Fire jest kamera s visokom rezolucijom tvrtke Goodrich ISR Systems koja daje različivost od pola metra. Snimke se spremaju na čvrstu memoriju (hard disk). Nakon prvih demonstracija mogućnosti 2006., Angel Fire su kupili američki marinci radi testiranja u Iraku. Kao platforma poslužili su avioni DHC-6 Twin Otter (5,7 t) i King Air 90 (4,6 t). Ova je kombinacija potom iskorištena u programu Blue Devile-One (BD-1) američke kopnene vojske. BD-1 rabljen je u Iraku radi pronalaženja napadača koji su se služili svojim mobilnim telefonima kako bi aktivirali eksplozivne naprave.

Za opću upotrebu


Platforma za Emrass sustav trebao bi biti King Air 350ER
Još 2003. američka kopnena vojska i mornarica zajednički su pokrenule projekt Aerial Common Sensor (ACS). Svrha je projekta da vojska s 34 ACS-a zamijeni Guardraile i ARL-e, a mornarica s 19 ACS-a svoje Lockheed EP-3E Ariese. Problem teškog nadzora visokih planina zbog brojnih "sjena" pokušalo se riješiti avionom koji će djelovati s velikih visina. Zbog toga je odabran dvomotorac s turbomlaznim pogonom. Ugovor za razvoj ACS-a dobio je 2004. Lockheed Martin, a kao letna platforma odabran je brazilski Embraer ERJ-145. Ubrzo je postalo jasno da masa i veličina senzora premašuje mogućnosti platforme te je program otkazan 2006.

S obzirom na to da je američka kopnena vojska i dalje žurno trebala novi izvidnički avion, ACS je obnovljen već 2008. Ovaj put je kao platforma uzet avion Bombardier Global Express XRS mase 44,5 tona. Veći avion omogućio je postavljanje četiri radne stanice nadzornika/radarista i jednu radnu stanicu koordinatora djelovanja s izvidničkim besposadnim letjelicama.

Međutim, 2009. američka je vojska zaključila da bi kao platforma bio dobar i turboelisni Bombardier Dash 8 Q400. Tvrtka Field Aviation je čak prepravila jedan Dash 8 da bi se na njega mogli ugraditi senzori.

Završni udarac ACS programu zadala je američka mornarica kad je odlučila da će zamjena za EP-3E bit veliki EP(X). Zapravo su odlučili da će svoj novi izvidnički avion temeljiti na patrolnom avionu Boeing P-8A Poseidon (86 t). Naravno, Poseidon je bio prevelik za vojsku. U međuvremenu je i mornarica zaključila da bi im EP(X) bio prevelik te su odlučili da će EP-3E zamijeniti besposadnom letjelicom Northrop Grumman RQ-4N.


General Atomics u Afganistanu rabi C-12 opremljene sustavom Highlighter
Nakon toga vojska je odlučila da žurno treba 36 izvidničkih aviona za Afganistan. Tako je pokrenut program Emrass. Kao osnova uzet je radar razvijen za ACS program. Samo je trebalo pronaći odgovarajući platformu koja će ga podići na veliku visinu. U studenom 2010., Boeing je dobio ugovor vrijedan 88,1 milijun dolara da napravi četiri aviona za obuku (uz opciju još dva) te šest operativnih aviona (uz opciju još 18). No onda su uslijedili prigovori tvrtki koje su izgubile natječaj pa je došlo do prekida razvoja. Razvoj je obnovljen u lipnju 2011. Iako je razvoj Emrassa nastavljen, veliko je pitanje hoće li se i dovršiti s obzirom na najavljeno smanjenje izdvajanja za američke oružane snage.

Boeing je kao osnovu za Emrass uzeo Beechcraft King Air 350ER. Plan je da se prvi avion dostavi potkraj 2012. ili početkom 2013. Kongres je bio skloniji rješenju da se umjesto kupovine novih King Aira preinače već postojeći MC-12W. Međutim, s najavama novih ušteda i smanjenja i ta je opcija postala upitna.

Projekt Liberty

Američko je ratno zrakoplovstvo odlučilo pokrenuti Project Liberty da bi u kratkom vremenu dobilo novi izvidnički avion.


E-8C Jstars
U srpnju 2008., L-3 Communications Integrated Systems Group dobio je ugovor za proizvodnju 37 izvidničkih King Air 350ER označenih kao MC-12W. Narudžba je u prosincu 2010. povećana za još pet aviona. MC-12W ima četveročlanu posadu, uključujući dva operatera. Senzori se sastoje od elektrooptičkog sustava L-3 Wescam MX-15i, sustava za elektroničko izviđanje (COMINT) Pennant Race i lokatora Blue Force. Prvi je MC-12W počeo djelovati iznad Iraka u svibnju 2010. Svi operativni MC-12W trenutačno se nalaze u Afganistanu, osim nekoliko primjeraka koji se nalaze u obučnom središtu u Key Fieldu.

U Afganistanu General Atomics rabi C-12 opremljene sustavom Highlighter, primarno za otkrivanje eksplozivnih naprava. Highlighter Gen II je dnevno/noćna inačica elektrooptičke turete Wescam MX-15HD.

Najmanje pet King Air 350ER je, unutar programa Peace Dragon, dostavljeno iračkom ratnom zrakoplovstvu. Avioni su opremljeni radarom General Atomics APY-8 Lynx. Britansko ratno zrakoplovstvo je 2007. naručilo četiri King Aira 350ER radi uporabe u Afganistanu. Označeni kao Shadow R1, opremljeni su izvidničkim sustavima tvrtke Raytheon.

King Air je iznimno popularan avion za prenamjenu u izvidničku platformu pa velik broj tvrtki nudi sustave namijenjene za ugradnju u njega. Tako tvrtka L-3 Communicationss nudi King Air Spydr koji je u jednoj inačici opremljen radarom Selex Galileo Picosar. Aerial Surveillance Systems (ASSI) nudi Skyeye 350. Ne tako davno Israel Aerospace Industries opremio je kolumbijske King Aire 350 sustavom Elta Systems EL/I-3120.

Britansko je ratno zrakoplovstvo u Iraku rabilo Diamond Aircraft DA42 MPP (1,7 t) s elektrooptičkim sustavom Flir Systems Star Safire III. Buka motora je dodatno smanjena te ga je bilo nemoguće čuti ako je letio na visini većoj od 1500 m.


Boeing P-8 AGS
Daher-Socat nudi svoj TBM 850 (3,35 t) opremljen turboelisnim motorom i uvlačivom turetom Thales Agile 2. Pilatus nudi svoj PC-12 (4,75 t) u varijanti koja je prilagođena za ugradnju motrilačkih sustava. Naravno, velik broj tvrtki nudi i široki raspon sustava namijenjenih za ugradnju u transportni avion C-130. Najveći dio je na paletama ili u lakim kontejnerima da bi se u potpunosti olakšala njihova ugradnja i uklanjanje.

Na vrhu

Svi prije spomenuti izvidnički avioni razvijeni su da bi zadovoljiti taktičke potrebe za izviđanjem. No američko ratno zrakoplovstvo ima i izvidnički avion namijenjen nadzoru cijelog bojišta, ma kako ono bilo veliko. To je E-8C Jstars (152,4 t). Kao osnova uzet je putnički avion Boeing 707-300. Osnova E-8C je radar za nadzor zemlje Northrop Grumman APY-7. Zahvaljujući anteni dužine 7,3 m, može nadzirati prostor udaljen 250 km. Ima standardnu posadu od 18 članova.

Jstars je na kraju operativnog vijeka te je američko ratno zrakoplovstvo pokrenulo odabir zamjene. Prvobitno je planirano da će ga zamijeniti s E-10A. Kao osnova trebao je poslužiti Boeing 767, no projekt je otkazan 2005. Otkazivanje razvoja E-10A zakompliciralo je situaciju te je američko zrakoplovstvo počelo razmišljati da napravi generalni remont na E-8C uz ugradnju novih, ekonomičnijih motora i nove elektronike. Potom se pojavio plan da se iskoristi mornarički patrolni avion P-8 te se na toj osnovi napravi zamjena za E-8C.

P-8 AGS (Airborne Ground Surveillance) imao bi masu 85,8 t. Još nije odabran radar, no najnaprednija računala omogućila bi smanjenje broja posade na 12 (deset operatera). Autonomija bi mu bila devet sati. S obzirom na to da bi bio razvijen na osnovi mornaričkog P-8, imao bi četiri potkrilna nosača i spremnik za oružje u trupu. Mogao bi nositi i male besposadne letjelice. Boeing vjeruje da bi prvi P-8 AGS mogao dostaviti već 2017., te da bi cijena novog aviona bila upola manja od cijene modernizacije E-8C. Jedino je sigurno da bi troškovi operativne uporabe bili znatno manji nego kod starog E-8C.


Izvidnička platforma Northrop Grumman LEMV zapravo je upravljivi balon
Sredinom 2010. američka kopnena vojska je naručila tri besposadne letjelice Northrop Grumman LEMV (Long-Endurance Multi-Inteligence Vehicle).

Besposadna budućnost

Borbena djelovanja u Iraku i Afganistanu dokazala su svu upotrebljivost izvidničkih besposadnih letjelica, u rasponu od onih najmanjih koje polijeću iz ruke operatera pa do onih najvećih koje u zraku mogu ostati danima. U Iraku se čak dogodio i paradoks da je doslovno svaka malo veća postrojba (od razine voda naviše) imala svoje izvidničke besposadne letjelice. Zbog toga ih je u zraku bilo toliko da su se počele sudarati s drugim zrakoplovima, najčešće helikopterima. Besposadne letjelice su jednostavnije, pa zbog toga i jeftinije, obuka operatera je neusporedivo jednostavnija od obuke pilota te im je i trošak operativne upotrebe neusporedivo manji u odnosu na avione s pilotima.

Već smo spomenuli da je američka kopnena vojska naručila tri besposadne letjelice LEMV. Zapravo je radi o balonu kojim se upravlja sa zemlje. Northrop Grumman navodi da LEMV u izvidničkoj konfiguraciji, a to znači korisni teret mase 1250 kg, ima autonomiju od 21 dan. Operativni vrhunac djelovanja mu je 6700 m. Kako nije građen za velike brzine, najveća je skromnih 129 km/h. No zato je brzina krstarenja odličnih 48 km/h. S obzirom da je riječ o upravljivu balonu, može ga se programirati i da stoji nad točno određenom pozicijom. Pritom se pogonski motori rabe za održavanje pozicije. U usporedbi s avionom iste nosivosti, LEMV će trošiti 10 puta manje goriva u istom razdoblju. Američku vojsku, između ostalog, posebno veseli i podatak da će za neprekidni nadzor (24/7/365) 18 LEM-ova trebati tek 12 do najviše 24 operatera.


Još uvijek najveća izvidnička letjelica na svijetu je RQ-4 Global Hawk
Američka kopnena vojska rabi velik broj izvidničkih besposadnih letjelica, a odnedavno razmatra i mogućnost upotrebe Boeingova besposadnog helikoptera A160T Hummingbird (MQ-18A).

Najveća besposadna izvidnička letjelica još uvijek je Northrop Grumman RQ-4 Global Hawk sa svojih 14,6 tona. Global Hawk bi od 2015. trebao u potpunosti zamijeniti U-2. Najnovija inačica je Block 40 koja je opremljena radarom MP-Rtip. Američko ratno zrakoplovstvo planira kupiti 11 Block 40, a NATO šest unutar AGS (Alliance Ground Surveillance) programa.


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene