broj 385, veljača 2012.

Hrvoje BARBERIĆ

Zadnja promjena: 30.10.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
NUŽNO NASTAVITI RAZVIJATI SPOSOBNOSTI HRM-a I OBALNE STRAŽE
RAZGOVOR - GENERAL-BOJNIK DAVID J. SCOTT
HRVATSKI PILOTI U CRNOJ GORI NA HUMANITARNOJ ZADAĆI
SJEĆAMO SE HEROJA DOMOVINSKOG RATA
RAZGOVOR - PUKOVNIK LJUBOMIR UDILJAK
PRIRUČNIK ZA PRIPADNIKE OSRH U OPERACIJI ISAF
OCJENJIVANJE LOGISTIČKIH SASTAVNICA OSRH-a ZA BORBENU SKUPINU EU
SIMFONIJSKI PUHAČKI ORKESTAR OSRH-a POD DIRIGENTSKOM PALICOM SVJETSKOG GLAZBENOG AUTORITETA
Vijesti
NATO novosti
Novosti iz vojne tehnike
ŠVEDSKE VOJNE REFORME
NOVE PRIJETNJE
Podlistak - GRAĐANSKI RATOVI 1945. - 2011.








GRAĐANSKI RATOVI 1945. - 2011.
ALŽIR 1992. - 2002.
Podjele u alžirskom društvu između islamskih fundamentalista i sekularnog režima su početkom 1992. eksplodirale u težak građanski rat, pošto je vladajući režim poništio rezultate parlamentarnih izbora koji su donijeli pobjedu Islamskom frontu spasa


Alžirskog predsjednika Boudiafa (u sredini) ekstremisti su 1992. ubili u atentatu pred TV kamerama. Taj je događaj uvelike pridonio početku desetogodišnjeg građanskog rata
Demokratizacija Alžira je nastupila nakon donošenja novog ustava 1989. Predsjednik Chadli Bendjedid obećao je legitimne parlamentarne izbore i legalizaciju političkih stranaka. Početkom 1989. su šeik Madani i mladi karizmatični propovjednik Ali Belhadj osnovali pokret Islamski front spasa (Front Islamique du Salut - FIS). Svoju političku platformu pokret je temeljio na zaustavljanju ekonomskog zaostajanja zemlje i svršetku represivne vojne vladavine. U ljeto 1990. FIS je uvjerljivo pobijedio na lokalnim izborima. Jačanje stranke je nastavljeno. Kulminiralo je u prosincu 1991. pobjedom u prvom krugu parlamentarnih izbora s 48 % glasova koja mu je donijela 188 od 232 mjesta u nacionalnom parlamentu. Vladajući FLN (Nacionalni liberalni front) postao je tek marginalna stranka s 15 mjesta.

Vojska protiv islamista

Međutim, vladavina islamista je za alžirsku vojsku bila posve neprihvatljiva. Predsjednik Bendjedid prisiljen je na ostavku, rezultati izbora su poništeni, i proglašeno je izvanredno stanje u zemlji. FIS je zabranjen. Više njegovih istaknutih članova, uključujući Belhadja i Madanija, je uhićeno. Kao vrhovno državno tijelo koje je vladalo zemljom uspostavljeno je Visoko državno povjerenstvo s Mohammedom Boudiafom kao predsjednikom. Niz članova FIS-a doživio je te mjere kao objavu rata. Odmetnuli su se u brda i formirali gerilske skupine te diljem zemlje uspostavili podzemnu mrežu. Iako se FIS inicijalno pokušao distancirati od nasilja, u ljeto 1994. je osnovano njegovo oružano krilo - Islamska vojska spasa (AIS). U međuvremenu su formirane i druge gerilske skupine među kojima je najvažnija Oružana islamska skupina (Groupe Islamique Armé - GIA) s uporištima oko urbanih sredina. GIA-u je osnovao Abelhak Layada u siječnju 1993., suprotstavljala se i FIS-u i alžirskoj Vladi. GIA je odskakala svojim radikalizmom i ubijala Vladine službenike, seoske učitelje i civile za koje je pretpostavljala da surađuju s vlastima. Smatra se odgovornom za ubojstvo više od 70 tisuća civila u napadima diljem zemlje. U jednom od takvih napada 1993. je ubijeno i 12 radnika hrvatske Hidroelektre. GIA je najveću potporu imala u središnjim dijelovima zemlje dok je FIS pustio korijenje među radikalima u istočnim i zapadnim dijelovima Alžira. Od 1995. dolazi do ozbiljnih oružanih sukoba GIA-e i FIS-a u kojima je GIA odnijela prevagu.

Ubojstvo pred kamerama


Alžirska vojska i danas vodi borbe protiv terorističkih skupina

Nastojeći slomiti islamističke skupine, alžirska je Vlada raspolagala s gotovo pola milijuna vojnika u odnosu na nekoliko tisuća islamista. Uvedene su i naoružane milicije koje su trebale predstavljati obranu izdvojenih sela. Fundamentalisti su u lipnju 1992. pred televizijskim kamerama ubili predsjednika Boudiafa. Potom je zemljom kraće razdoblje upravljalo kolektivno predsjedništvo tzv. Visoko vijeće. Ono je u siječnju 1994. imenovalo tadašnjeg ministra obrane Liamina Zerouala novim predsjednikom. Zeroual je na predsjedničkim izborima 1995. postao i legitimnim predsjednikom, a jedna od njegovih prvih mjera jest početak procesa pregovora s FIS-om.

Alžirski se sukob prelio izvan zemlje. Francuska se 1995. i 1996. suočila s bombaškim napadima na svom tlu, kao i otmicom Air Franceova zrakoplova na letu za Pariz od pripadnika GIA-e.

Raskol među radikalima

Novi ustav donesen je 1996. Dao je još šire ovlasti snagama sigurnosti. U lipnju 1997. su održani višestranački izbori na kojima je alžirski režim dobio veliku potporu. Bila je to razočarana reakcija Alžiraca na nasilje islamističkih oružanih skupina. FIS je potkraj 1997. proglasio jednostrani prekid vatre, međutim, nasilje se djelomično nastavilo, i stoga što je središnjica FIS-a imala sve manji nadzor nad oružanim skupinama. Do čestih raskola dolazilo je i u GIA-i zbog nezadovoljstva dijela boraca masakrima nad civilima ili politikom vođenja skupina. Jedna od takvih odmetnutih skupina je i Salafistička skupina za molitvu i borbu (GSPC) koja je od 2002. povezana s Al-Qaidom te je pod imenom Al-Qaidina organizacija islamskog Magreba i danas aktivna u planinama Alžira, Maroka i Tunisa i području Sahare te je najozbiljnija teroristička skupina u regiji.

Raspuštanje oružanog krila


Karizmatični propovjednik Ali Belhadj jedan je od osnivača pokreta Islamski front spasa - FIS. Iako se FIS inicijalno pokušao distancirati od nasilja, u ljeto 1994. je osnovano njegovo oružano krilo - Islamska vojska spasa (AIS)

Foto: Mongrel Media

U svjetlu opće amnestije i procesa nacionalnog pomirenja, FIS je u siječnju 2000. raspustio svoje oružano krilo, Islamsku vojsku spasa. Slijedilo je i raspuštanje nekoliko manjih skupina. Međutim GIA, oslabljena dezerterstvom i međusobnim sukobima, konačno je poražena tek 2002. nizom manjih operacija alžirske vojske. Procjenjuje se da je u alžirskom građanskom ratu ubijeno između 150 i 200 tisuća ljudi, što ga čini jednim od najtežih na afričkom kontinentu posljednjih desetljeća. Jedna od karakteristika rata su bili i brojni masakri civila, u kojima su stradavale skupine od po više desetaka ljudi. Masakri su bili uglavnom koncentrirani u području između gradova Alžir i Oran te su vrhunac dosegnuli za vrijeme izbora 1997. Nasilje se većinom pripisivalo borbi GIA-e i FIS-a za dominaciju.


Copyright (c) Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel Hrvatskih vojnih glasila, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene