Fokus im je na ravnopravnosti spolova, poboljšanju uvjeta života, obrazovanju i humanitarnoj pomoći.U opsežnom izvješću Oxsfama navodi se kako za vrijeme talibanskog režima ženama nije bilo dopušteno raditi izvan kuće, bile su prisiljene nositi burku, nisu smjele putovati ako nisu bile potpuno pokrivene i u pratnji muškog člana obitelji. Škole za djevojčice bile su zatvorene, samo 5% žena je bilo pismeno, a 54% djevojaka je bilo prisiljeno na udaju prije 18. godine života. U to vrijeme Afganistan je bio na drugom mjestu na svijetu po smrtnosti žena tijekom poroda, s više od 15 000 afganistanskih žena, umrlih tijekom poroda svake godine.2

ŽENE DANAS

Nakon pada talibanskog režima, promocija ženskih prava jedan je od od glavnih prioriteta međunarodne zajednice (pogotovo Europske unije) i afganistanske Vlade.Deseci međunarodnih nevladinih organizacija posvetilo se poboljšanju pozicije i prava žena u Afganistanu. Prava žena u Afganistanu postala su obvezna tema razgovora političara, područje interesa stranih donatora, kao i tema naslovnica svjetskih medija s dramatičnim vijestima. No, sva ta događanja nemaju veliki utjecaj na život Afganistanaca na selu, tijesno vezanih uz konzervativnu kulturu i plemenske običaje. Upravo zbog toga jača prisutnost nevladinih udruga i udruga mladih, koje žele imati veći utjecaj u javnom životu i na poslu.

Anita Haidary, suosnivačica afganistanske grupe "Mlade žene za promjenu" jedna je od onih koje se bore za promjene u životu mladih, a smatra da je opravdan strah od eventualnog sudjelovanja talibana u vlasti: "Ako ne možete ići u školu, ne možete dobiti posao. Nakon svrgavanja talibana s vlasti 2001., škole je pohađalo 5000 djevojčica, a danas ih pohađa 2.5 milijuna. Ne smijemo zaboraviti da je i danas u Afganistanu, dvije trećine ljudi nepismeno."3 Istraživanje azijske fondacije provedeno tijekom 2011. u šest afganistanskih provincija, pokazalo je da je zajednički napor Vlade Afganistana i međunarodne zajednice rezultirao značajnim poboljšanjima u životu žena Afganistana. One vjeruju kako se poboljšanja u njihovu životu događaju polako, ali stalno na bolje. No, istodobno, žene strahuju kako bi povratak talibana na vlast mogao sve postignuto, vratiti unatrag. Zanimljiv je podatak da 82% afganistanskih muškaraca podupire načela jednakosti, neovisno o spolu, etničkoj pripadnosti ili regiji, a njih 85% podupire sustav jednakih mogućnosti za žene. I premda njih 79% podupire pravo glasa žena i pravo da budu kandidatkinje na izborima, njih 62% slaže se s radom žena izvan kuće.

USTAVNE I ZAKONSKE MOGUĆNOSTI

Ustavom Islamske Republike Afganistan iz 1382. (2004.) godine, regulirana su prava i obveze državljana Afganistana. Između ostalog, člankom 22 jamči se jednakost spolova, člankom 29 zabranjen je svaki oblik zlostavljanja, članci 43 i 44 jamče pravo na obrazovanje, a članak 48 verificira pravo na rad. Islam je glavna vjera (99% stanovnika Afganistana su muslimani) i ishodište svih nadahnuća, a obitelj je središnja društvena institucija, kako u Ustavu tako i u životu svakog Afganistanca/Afganistanke.4 Afganistanska Vlada je osnovala Ministarstvo za ženska prava čija je zadaća osigurati poštivanje ustavnih prava žena. Novinar Joel Brinkley iz Chicago Tribuna o tome piše: "Vlada je osnovala Ministarstvo za ženska prava, manje-više pod pritiskom Zapada, odredila određeni broj mjesta u parlamentu za žene i donijela 2009. Zakon o eliminaciji nasilja nad ženama. Namjera je bila da se osnivanjem tog Ministarstva i donošenjem Zakona, potaknu promjene i utječe na cijelu žensku populaciju u Afganistanu. Nažalost, to se nije dogodilo."5

Prema istraživanju agencije Oxfam, spomenuti Zakon o eliminaciji nasilja nad ženama, primjenjuje se u samo 10 od 34 afganistanske provincije. Ured UN-a u Kabulu, upravo prije Međunarodnog dana žena, 8. ožujka 2012., zatražio je da se navedeni Zakon konačno počne strože primjenjivati, jer se nasilje nad ženama nastavlja i dalje. Unatoč tome što su žene postigle uspjeh dobivanjem određenih političkih pozicija, njihovo sudjelovanje u procesu donošenja odluka i dalje je nedovoljno. U afganistanskoj Vladi tijekom 2004. bile su tri ministrice, dok je u sadašnjoj samo jedna. S obzirom na prijetnje i napade na žene, broj žena u civilnim službama pao je s 31% u 2006. na 18,5% u 2010. godini. Podaci o poziciji žena u ruralnim područjima su relativno nepoznati, ali se pretpostavlja da je progres još sporiji.

ŽIVOT U KABULU I ŽIVOT NA SELU

SVIJETLA TOČKA - OBRAZOVANJE

Neosporni su rezultati postignuti na području obrazovanja, prema podacima afganistanskog Ministarstva obrazovanja. Obrazovanje žena i djevojaka jedan je od najviših prioriteta. Temelji se na članku 43 afganistanskog Ustava, koji svima jamči pravo na obrazovanje. Tijekom 2011. u Afganistanu je 2,7 milijuna djevojaka i djevojčica pohađalo školu. Pismenost djevojčica u dobi od 12 do 16 godina dostigla je 37%. Izgrađeno je 9000 novih škola, neke od njih posebno za djevojke. Od 2002. godine zaposleno je 36% nastavnica za rad u školama. Prema istom izvješću, 40% afganistanskih djevojčica završi osnovnu školu, ali samo 5% srednju. Problemi koji sprečavaju afganistanske djevojke i djevojčice da u većem broju pohađaju školu jesu siromaštvo, rana udaja, nesigurnost, nedostatak školovanih učiteljica i nedostatak škola samo za djevojke. Ova zadnja činjenica vrlo je bitna, jer neke obitelji ne dopuštaju ženskoj djeci pohađati škole zajedno s dječacima.

TRADICIONALNA ULOGA AFGANISTANSKIH ŽENA I MOGUĆNOST PROMJENA

Lael A. Mohib smatra da će za stvarne promjene trebati mnogo vremena, ali one trebaju poteći upravo iz obitelji: "U Afganistanu je sve stvar obitelji, a obiteljske će veze nastaviti upravljati afganistanskim društvom još dugo nakon što koalicijske snage napuste Afganistan.7

"Ako pretpostavimo da će socijalne prilike biti jednake, dugo nakon 2014. godine, ključ uspjeha jest postupno mijenjati stavove, vodeći računa o objektivnim kulturnim ograničenjima. Glavni bi napor trebao biti na širenju svjesnosti o ženskoj ulozi i ženskom glasu izvan obitelji." Može izgledati čudno, no većina muškaraca s kojima je razgovarala, ne protivi se ideji da njihova žena, sestra ili kći rade izvan kuće ili pohađaju neki oblik izobrazbe. Oni se više brinu kako će okolina ili obitelj suditi o njima. Dakle, treba raditi na razbijanju ukorijenjenih kulturnih tabua i širenja glasina, koje mogu potencijalno ugroziti integritet žene i u konačnici obiteljsku čast.

Postoje mnogi primjeri žena koje su započele male, obiteljske poslove unu­tar zajednice, kao što su izrada ručnih radova i tepiha, uzgoj peradi i jaja, uzgoj pčela i prodaja meda. Takvi se projekti mogu započeti uz relativno malu financijsku potporu, trebali bi biti potpomognuti od lokalne zajednice, a upravljani Vladinim programima.

"Smisao ne bi trebao biti u tome da strani donatori, na osnovi vlastitih programa i standarda, pokušavaju donijeti kulturne i socijalne promjene afganistanskim ženama. Cilj bi trebao biti ohrabriti afganistanske žene i muškarce, da sami pokrenu promjene u svojim životima, na svoj način i tempom koji njima odgovara," zaključuje Lael.

ZDRAVSTVENA SKRB

U izvješću US National Public Radio iz 2004. iznesen je podatak kako je očekivana životna dob u Afganistanu 42 godine, a 25% djece umire prije pete godine života. Otprilike 1600 žena umiralo je na svakih 100 000 poroda. Istraživanje "Afgan Mortality Survey" provedeno 2011. na uzorku od pet milijuna Afganistanaca u 34 provincije pokazalo je veliko poboljšanje. Životna dob narasla je na 62 godine, a 10% djece umre prije pete godine. Smrtnost prilikom poroda značajno je pala za 80%, 327 žena na 100 000 poroda. Prije deset godina u Afganistanu je bilo samo oko 400 primalja, dok ih je danas 3000. Tisuće kilometara novih cesta omogućile su lakši dolazak do bolnica, a široka rasprostranjenost mobilne telefonije (i za muškarce i za žene) omogućila je da se medicinski savjet može zatražiti i od kuće. Prema podacima (DFID)- Britanskog odjela za međunarodni razvoj (UK Department for International Development), za razliku od 2002. kada je samo 10% populacije Afganistana imalo pristup zdravstvenoj skrbi, danas pristup ima gotovo 85%.

No, unatoč ovom pozitivnom trendu, žene se suočavaju s mnogim zdravstvenim problemima. Zbog nedostatka voća i povrća u prehrani, nedostaje im vitamina, pate od hipertenzije i anemije. S obzirom na to da se očekuje da rode 6-ero do 7-ero djece, to za sobom povlači dodatne zdravstvene rizike. Problem je i nedostatak liječnica, jer je u dijelovima Afganistana još uvijek neprihvatljivo posjetiti muškog liječnika, zbog određenih tipično ženskih zdravstvenih problema.

1 www.oxfam.org
2 www.cimic.web.org, Women&Gender in Afghanistan
3 Foreign Policy Magazine, 13 January 2012
4 Constitution of Afghanistan
5 Chicago Tribune, 27 March 2012
6 Foreign Policy Magazine, 13 January 2012
7 Foreign Policy Magazine, 13 January 2012