NOVI CHANDRAGUPTA

Kushansko Carstvo trajalo je više od 300 godina. U međuvremenu, na prostorima nekadašnje države Magadha, počinje stvaranje novog imperija - Carstva Gupta. Po nekim izvorima dinastija Gupta podrijetlom je iz Bengala, a na područje Magadhe doselili su se dinastijskim brakovima. Početkom IV. stoljeća dinastija je vladala ostatkom ostataka države Magadha, a dolaskom Chandragupta I. na prijestolje započinje širenje carstva. Ime je dobio upravo po Chandragupti Mauryi (vidi podlistak HV 392), iako nisu bili u krvnom srodstvu, niti povezani na bilo koji drugi način. Do 320. godine Chandragupta I. reorganizirao je vojsku i ovladao velikim prostorom od rijeke Ganges do Prajage (današnji Alahabad), praktično povrativši teritorij koji je nekada osvojio njegov imenjak.

Chandraguptin nasljednik Samudragupta još je proširio imperij osvojivši 20 manjih susjednih kraljevina, pa se Carstvo Gupta pod njegovom vladavinom protezalo od Himalaja do rijeke Narmada i od rijeke Brahmaputra do rijeke Yamuna. U ovom razdoblju započinje i tzv. zlatno doba hinduističke kulture. Razvijaju se arhitektura, umjetnost, medicina i druge znanosti.

BIJELI HUNI I HARSHA

Slom Carstva Gupta uslijedio je pod pritiskom Bijelih Huna (Hefthalita) pri kraju V. stoljeća.Oni su bili indoeuropski narod, vjerojatno istočnoiranskog podrijetla, a nastanjivali su područje današnje zapadne Kine, srednje Azije, Pakistana i Afganistana. Pretpostavlja se da su im potomci današnji Paštuni. Kao nomadi, Bijeli Huni nisu se dugo zadržali na prostoru Carstva Gupta, iako su stvorili svoju državu sa sjedištem u gradu Malw?. No, stalnim su napadima i pljačkaškim pohodima toliko iscrpili Gupte da je došlo do urušavanja Carstva.

Početkom VII. stoljeća dolazi do svojevrsne obnove Carstva Gupta pod vladarem zvanim Harsha. Za razliku od Gupti, Harsha u vojsku vraća bojna kola, a način ratovanja se mijenja u pozicijsko ratovanje, zbog čega se veliki gradovi još više zaštićuju snažnom fortifikacijom. Nakon Harshine smrti 647. pa sve do X. stoljeća vlada razdoblje tzv. R?jputa, prema nazivu vladara (radža) brojnih državica na koje se imperij raspao. To je razdoblje obilježeno formiranjem feudalnog društva, koje primjereno lokalnim uvjetima poprima različite oblike, te unutarnjim ratovima i očajničkim pokušajima zaustavljanja prodora islamskih naroda sa sjeverozapada.

FEUDALIZAM I INVAZIJA

Feudalno mrvljenje indijskih državica ostvareno je u VI. i VII. stoljeću. Osnovna društvena jedinica postaje seoska općina, a glavni zemljoposjednik radža, koji neposredno ili preko svojih vazala upravlja zemljom. Kastinske razlike se zaoštravaju, osobito u gradovima u kojima moć i utjecaj zemljoposjednika nailaze na veliki otpor trgovaca. Unutarnja društvena previranja i socijalne tenzije stvorili su pogodno tlo za vanjske osvajače, pa već početkom VIII. stoljeća Arapi zauzimaju donji tok rijeke Ind. Međutim, značajnija invazija islamskih naroda započinje tek pohodima afganistanskog sultana Mahmuda od Ghaznija 1001. - 1025. koji je zauzeo Punjab i pripojio ga svom sultanatu.Njegov nasljednik Muhammad od Ghora započeo je daljnje osvajanje indijskih teritorija 1175. nizom pohoda koji su završili drugom bitkom kod Taraina 1192. Vrlo brzo je pod njihovu vlast pala cijela sjeverna Indija sve do Delhija. U njemu je sultan Qutb-ud-din-Aibak osnovao Delhijski Sultanat 1206., podijeljen na administrativne jedinice. Svu su vlast imali feudalci muslimani, dok su indijskom domicilnom pučanstvu bile dostupne jedino službe u nižoj državnoj administraciji. U vrijeme vladavine dinastije Tugluk, muslimanska vlast proširila se gotovo na cijeli Indijski potkontinent, s iznimkom krajnjeg juga i dijela Gujarata na zapadu.

Muhammad od Ghora je 1192. kod Taraina teško porazio zapovjednika ujedinjenih r?jputskih snaga Prithwiraja Chauhana. O bitci postoji malo relevantnih podataka. Najčešće se navodi kako je islamska vojska napala indijske snage u praskozorje, dok su spavali i bili potpuno nespremni za bitku. Kako su napali s izlazećim suncem za leđima, iznenađenim indijskim vojnicima sunce je udaralo u oči što je dodatno pridonijelo panici i metežu koji je nastao. Kod Taraina je navodno poginulo više od 100 000 Indijaca, no podatak je vjerojatno pretjeran i potreban je kritičniji pristup istraživanju ove bitke oko koje postoje brojne kontroverze.