broj 432, listopad 2013.

Stjepan BERNADIĆ
Zadnja promjena: 11.4.2014.
Welcome to Adobe GoLive 6
RAZGOVOR - general-bojnik Richard C. Nash, zapovjednik Nacionalne garde Minnesote
MEĐUNARODNA VJEŽBA DOLPHIN 2013
UDAR 13
KLEK 13
22. OBLJETNICA GS OSRH
NAJBOLJI VOJNIK I DOČASNIK KOLOVOZA
21. VOJNO-REDARSTVENO HODOČAŠĆE U MARIJU BISTRICU
NAJMODERNIJA KOMUNIKACIJSKA OPREMA U RUKAMA OBUČENIH PRIPADNIKA OSRH
Vijesti
NATO novosti
Novosti iz vojne tehnike
JOŠ BOLJI LEOPARD 2
OSOBNO ORUŽJE ZA SPECIJALNE OPERACIJE (I dio)
OPROŠTAJ BEZ ZVUKA SIRENE

Podlistak - RATNA POVIJEST LATINSKE AMERIKE









RATNI BRODOVI
OPROŠTAJ BEZ ZVUKA SIRENE
U POMORSKOM SVIJETU PUNOM OBIČAJA I TRADICIJA, ODLAZAK BRODA U REZALIŠTE SVEČANI JE ČIN. OPROŠTAJ VPBR-a SPLIT, JEDINOG RATNOG BRODA KOJI JE PUCAO PO GRADU ČIJE IME NOSI, IZGLEDAO JE SASVIM DRUKČIJE...

Već u lipnju 1991. snage JRM-a organizirane su po borbenoj organizaciji. Napustile su svoje mirnodopske luke baziranja i zauzele svoja postavišta u provedbi pomorske blokade. VPBR-31 Split bio je najviše vremena stacioniran u Splitskom kanalu, ispred splitske pomorske luke


Na slikama zadnje plovidbe Splita prema rezalištu kao da se može iščitati da jedva čeka da bude razrezan u staro željezo, kako onako sav ruzinav ne bi izazivao samilost

Foto: S. LUKOVIĆ

Glavne snage Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) dugo su činile "udarne pomorske snage" (UPS): raketni čamci (RČ) i torpedni čamci (TČ). Međutim iako su i nadalje imali veliku snagu plotuna, zaostajali su u sredstvima motrenja i komunikacije. U borbenim djelovanjima na moru, prednost ima ona strana koja je bolja u elektromagnetnom spektru. Stoga se prvo pristupilo uvođenju raketnih topovnjača (RTOP), opremljenih naprednim švedskim radarima koji su unaprijedili motrenje na moru i time osigurali veću daljinu plotuna. RČ i RTOP imali su mogućnost samo raketnog udara, ali su im mogućnosti PZO-a te ostale vrste mornaričkih djelovanja bile slabije.

Zbog toga se vrh JRM-a odlučio za uvođenje u flotu velikih, univerzalnih ratnih brodova. Izbor je pao na sovjetske brodove građene i za izvoz (tzv. projekt 1159), NATO oznake Koni. Smatralo se kako su ovi brodovi sposobni za provedbu višenamjenskih zadaća u teškim hidrometeorološkim uvjetima, a posebice u PZO te u protupodmorničkoj borbi. Mogli su biti angažirani u zadaćama zaštite pomorskog prometa, polaganja ofenzivnih minskih prepreka i vatrenoj potpori pomorskog desanta, što s prijašnjim snagama nije bilo moguće. S obzirom na njihove taktičko-tehničke značajke, veliki ophodni brodovi (VPBR) bili su predviđeni za uključivanje u sastave taktičkih grupa (TG) RČ i RTOP u svojstvu zapovjednih brodova, ili za neposrednu PZO i protubrodsku potporu.

PORINUĆE NA CRNOM MORU

Prvi brod iz klase VPBR-a, s imenom Split i brojem 31, bio je porinut 14. srpnja 1976. u crnomorskom brodogradilištu Zelenodolsk. Bivša Jugoslavija brod je službeno kupila 10. ožujka 1980., a cijena je bila 18,27 milijuna dolara. Drugi brod istog tipa primljen je 1982., kao VPBR-32 Kopar. Kasnije su, u hrvatskim brodogradilištima, napravljena još dva broda ovoga tipa: VPBR-33 Pula i VPBR-34 Kotor, uz znatna poboljšanja i modernizacije, čime su ovi brodovi postali još operativniji, kvalitetniji i jednostavniji za održavanje. Krajem "70-ih i tijekom "80-ih godina u bivšem Sovjetskom Savezu napravljeno je 14 brodova ovoga tipa za strane naručitelje, odnosno za prijateljske ratne mornarice. Po dva ovakva broda izgrađena su za bivšu Jugoslaviju i Libiju, a po tri za nekadašnju Istočnu Njemačku, Alžir i Kubu. Sovjeti su za sebe zadržali prvi brod iz te serije - obalni ophodni brod Delfin, izgrađen 1975. On je do 1990. služio na Crnom moru za obuku posada stranih ratnih mornarica, a koje su od SSSR-a naručivale ove brodove. Delfin su 1990. kupili Bugari. Taj brod, pod novim imenom Smeli, i dandanas odlično služi, a Ratna mornarica Bugarske s njim redovito sudjeluje na međunarodnim pomorskim vježbama te posjećuje luke po Mediteranu i Crnom moru.

UVOĐENJE KIS-a


Prvi brod iz klase VPBR-a, s imenom Split i brojem 31, bio je porinut 14. srpnja 1976. u brodogradilištu Zelenodolsk

Foto: arhiva Savjeta za sukcesiju vojne imovine

Na povećanje borbene učinkovitosti snaga JRM-a uvelike je utjecalo uvođenje tzv. zapovjedno-informacijskog sustava (automatizirani komandno-informacijski sustav - KIS). Ovaj sustav razvijan je u Švedskoj u koprodukciji stručnjaka švedske elektroničke industrije i odabranih pripadnika JRM-a. Sustav je kasnije, s određenim preinakama, preuzet i dalje su ga razvijale te dograđivale druge mornarice, pa čak i mornarica SAD-a. Uvođenje KIS-a otpočelo je 1985., čime je Jugoslavenska ratna mornarica dobila mogućnost praćenja situacije na cijeloj bojišnici te prijam, obradu i dostavljanje podataka između sudionika u realnom vremenu, uz visok stupanj pouzdanosti, otpornosti i stabilnosti, visoke operativnosti i tajnosti informacija. Mreža KIS-a bila je raspoređena na stacionarni (Zapovjedništva RM na obali i obalne bitnice), te pomorski dio (na VPBR-ima 31 i 32 te na 6 RTOP-ova).

BORBENA DJELOVANJA

U agresiji JNA na Republiku Hrvatsku, snage JRM-a imale su zadaću potpore snagama Kopnene vojske na primorskom krilu i provedbi potpune blokade primorskih luka i zračnog prostora. Već u lipnju 1991. snage JRM-a organizirane su po borbenoj organizaciji. Napustile su svoje mirnodopske luke baziranja (Ratnu luku Loru) i zauzele svoja postavišta u provedbi pomorske blokade. VPBR-31 Split bio je najviše vremena stacioniran u Splitskom kanalu, ispred splitske pomorske luke, kao zapovjedni brod taktičke grupe Kaštela.

U rujnu 1991. na kopnu i u priobalju intenzivirana su različita i brojna ratna događanja. Zapovjedništvo JRM-a nastojalo je usmjeriti vlastita borbena djelovanja putem svojih operativnih zapovijedi, s ciljem prihvata snaga 9. Kninskog korpusa na obali, te blokade primorskih luka. Sve ove zapovijedi prosljeđivao je VPBR Split snagama koje bi izvršavale pojedine zadaće.

Neke od zadaće u kojima su sudjelovale snage JRM-a od rujna do studenog 1991. jesu: provedba pomorske blokade luka; izvršenje pomorskog diverzijskog desanta na skladište goriva u sv. Kaji kod Splita; višednevno topničko djelovanje po industrijskim objektima u Kaštelanskom zaljevu; pomorski desant na Privalu (otok Korčula) i odvoženje podvodnih mina i uništenje svih objekata u vojarni; stalno topničko djelovanje po naseljenim mjestima na otocima Braču i Šolti; sprečavanje mirovne misije da otplovi za opkoljeni Dubrovnik; paljbeno djelovanje u okolici Zadra, po otocima Žirju, Smokvici i Ražnju, itd., te kao posljednje, napad na sam grad Split i susjedne mu otoke.

NAPAD NA GRAD SPLIT


VPBR Split tehnički nije bio star brod, s obzirom na to da je izgrađen 1980. I resursi broda (pogon, naoružanje, oprema) nisu bili potrošeni

Foto: S. LUKOVIĆ

Borbeno djelovanje na Split počelo je 15. studenog 1991. u ranim jutarnjim satima. Kao povod za napad iskorištena je akcija diverzanata HRM-a na ophodni brod JRM-a PČ-176 Mukos, 14. studenog u popodnevnim satima, pri čemu je u brod prodrla voda i posada ga je napustila. Na brodu su ostala trojica poginulih mornara, naoružanje i kompletna dokumentacija.

VPBR Split je, kao odgovor za taj napad, tražio i dobio pojačanje s otoka Visa, kako bi topnički djelovao po tzv.izabranim ciljevima u gradu Splitu. U napadu na grad 15. studenog 1991. godine i susjedne otoke Brač i Šoltu sudjelovali su sljedeći brodovi JRM-a: VPBR-31 Split (kodni naziv u akciji Sava), VPBR-32 Kopar (Platan), RTOP-405 (Parak), RTOP-406 (Pakra), te tri RČ-a (Garbun, Komar i Čepel). Paljbeno djelovanje po "izabranim ciljevima" počeli su oko 6 i 30 sati ujutro.

Obalno topništvo HRM-a uzvratilo je kako je moglo. Odmah nakon otvaranja vatre bitnica HRM-a, otpočelo je povlačenje snaga JRM-a Bračkim, Hvarskim, Neretvanskim kanalom prema Visu. Za vrijeme borbenog djelovanja topničkih bitnica HRM-a, u operativno središte HRM-a počele su stizati dojave o izravnim pogodcima po brodovima JRM-a, a posebice po VPBR-u Split. Međutim koliko se moglo vidjeti i on i ostali brodovi napustili su borbeno poprište velikom brzinom, dok se na brodovima nisu mogla primijetiti nikakva veća oštećenja. Naime, topovi koje je HRM imao bili su na najnižoj granici uporabne vrijednosti. Najveći broj njih nije imao ciljničke (nišanske) sprave, kao ni druga pomagala za posredno gađanje. Rezultati gađanja u tim uvjetima mogli su biti samo u sferi krajnjeg nagađanja.

Od "izabranih ciljeva" u Splitu, po kojima su gađale snage JRM-a: pogođen je Arheološki muzej, zgrada Općine Split, sportski kompleks Gripe, Higijenski zavod, Tehnička škola, trajekti Bartol Kašić i Vladimir Nazor (poginuli upravitelj stroja i prvi časnik, a član posade teže ranjen). Popis ciljeva jasno pokazuje da je pucnjava po Splitu bio samo teroristički čin zapovjedništva jugomornarice.

Nakon boja u Splitskom kanalu sastav neprijateljskih brodova se povukao. Taktička grupa Kaštela u svom povlačenju prema Neretvanskom kanalu u popodnevnim satima 15. studenog 1991. sastala se s taktičkom grupom Ploče, sastavljenom od tri minolovca (ML-143 Iž, ML-144 Olib i ML-153 Blitvenica).

ADMIRALOVA ZAPOVIJED

Zapovjednik HRM-a, admiral Sveto Letica izdao je zapovijed snagama HRM-a s Pelješca i Korčule da protjeraju brodove JRM-a na Vis. Hrvatski topnici s Pelješca i Korčule, 16. studenoga 1991. otvorili su vatru po minolovcima koji su im bili u dohvatu. Spori i sa slabim naoružanjem brzo su postali lakom metom. U sukob se umiješao i VPBR-31, ali je gađao pogrešne mete. Kada su shvatili i uočili odakle opasnost dolazi minolovci su već imali teška oštećenja. Uskoro je primijećeno da VPBR Split više ne uzvraća vatrom iz svojih topova. U boj protiv bitnica na Pelješcu poslani su RČ-i. Ni od njih nije bilo nikakve štete pa se sastav brodova JRM-a u neredu uputio za Vis, ploveći izvan dometa topničkih bitnica, ostavivši jedan minolovac (144) nasukan u uvali Torac na Hvaru. Ostali brodovi JRM-a dokopali su se otoka Visa s težim kvarovima.


Foto: S. LUKOVIĆ

Uskoro 19. studenog 1991. VPBR-31 je bio pozvan u pomoć u spašavanju konvoja brodova koji su po velikom jugu i pretovareni svim i svačim, plovili iz Pule, otvorenom rutom prema Visu. U ovom nevremenu potonula su dva broda: desantni brod tenkonosac - DTM-233, i pomoćna desantna splav - PDS-107. Posade je spasio jedan remorker, a prilikom spašavanja posade s DTM-a, što je provodio VPBR-31, utopili su se jedan mornar i jedan dočasnik. Utopili su se zbog neznanja zapovjednika VPBR-a koji se za njihovo spašavanje koristio brodskim sizom (stepenice), a koje su udarile u nesretne ljude u moru i potopile ih. Jedan dočasnik je također tom prilikom teže ozlijeđen i preminuo je na otoku Visu. Ovi gubici izazvani su panikom i neznanjem zapovjednika iz sastava JRM-a, koji nisu bili dorasli ovakvim zadaćama pa su donosili pogrešne odluke u teškim situacijama.

I tako je, u najkraćem, završila epopeja ratnih djelovanja ne samo VPBR-a Split, već i brodova JRM-a, koji s Visa više nikada nisu borbeno djelovali. Na moru su se od brodova JRM-a još mogli vidjeti veliki pomoćni brodovi koji su, po važećem sporazumu, vanjskom rutom prevozili opremu JNA iz Hrvatske. S otoka Visa brodovi su se sporazumno povukli 31. svibnja 1992. u Crnu Goru.

ODLAZAK U REZALIŠTE

VPBR Split tehnički nije bio star brod, s obzirom na to da je izgrađen 1980. I resursi broda (pogon, naoružanje, oprema) nisu bili potrošeni. Do odlaska u Crnu Goru brod je bio dobro održavan u tehničkom i pomoračkom smislu. U pomorskom svijetu punom običaja i tradicija, odlazak broda u rezalište svečani je čin. To je znak da je brod ispunio svoju životnu zadaću, a ostali brodovi u luci ili na sidrištu svojim sirenama pozdravljaju veterana i odužuju mu se za njegovu službu na moru. Tako je to u zemljama s dugom pomoračkom tradicijom. Po vanjskom, pomoračkom izgledu njihovih ratnih brodova ne može se zaključiti da neki njihov brod ide u rezalište.

Nažalost, to nije bio slučaj s VPBR-om Split. Na slikama njegove zadnje plovidbe prema rezalištu u Albaniji kao da se može iščitati da i sam brod jedva čeka da bude razrezan u staro željezo, kako onako sav ruzinav do neprepoznatljivosti ne bi izazivao samilost. I po dobivenim saznanjima, a suprotno uvriježenoj pomoračkoj tradiciji u svijetu, nije se oglasila niti jedna brodska sirena da pozdravi njegov odlazak, odlazak broda koji nije imao niti čiste "vlasničke papire", niti čistu savjest! Uistinu, nije se ni trebala oglasiti, jer će VPBR Split ući u vojnu povijest samo kao jedini brod koji je pucao po gradu čije ime nosi.



Copyright (c) Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo, Odjel hrvatskih vojnih glasila i izdavaštva, MORH.
Sva prava pridržana - All rights reserved
Pravne napomene