F/A-18 HORNET
Za napade na ciljeve na kopnu i moru odnosno zračnu borbu na bliskim i srednjim daljinama s američkih nosača aviona rabi se lovac-bombarder Boeing F/A-18 Hornet.
Sredinom 70-ih godina američka ratna mornarica izabrala je Northrop YF-17 kao temelj za razvoj novog višenamjenskog lovca F/A-18 Hornet koji bi zamijenio avione A-7 Corsair II te bio dopuna presretačima F-14 Tomcat. Northrop nije imao dovoljno iskustva za uspješno dovršenje takvog projekta pa je glavni nositelj postao McDonnell Douglas (kasnije ga je preuzela kompanija Boeing) koji je bio zadužen za razvoj mornaričke inačice F/A-18 dok je Northropu prepuštena izrada kopnene inačice F-18L.
Lovac-bombarder Boeing (McDonnell Douglas) F/A-18C
Foto: Dario Vuljanić
Foto: Dario Vuljanić
Kako bi razvojni program bio ubrzan naručeno je 11 predserijskih letjelica za koje je ponekad rabljena oznaka YF/A-18A. Prvi primjerak poletio je 18. studenog 1978., a svi su bili uključeni u program ispitivanja do ožujka 1980. Uspješna aerodinamička konstrukcija te produžeci napadnih rubova krila (LEX) omogućili su izvrsne letne značajke, dok je višenamjenski puls-Dopplerov radar Hughes AN/APG-65 bio podjednako učinkovit pri načinima rada zrak-zemlja odnosno zrak-zrak. U dobro konstruiranu pilotsku kabinu ugrađen je pregledni HUD pokazivač, zatim tri višenamjenska displaya u boji dok su sve komande nužne za let i naoružanje smještene na ručicama za upravljanje odnosno dodavanje i oduzimanje potiska (HOTAS). Za zadaće u svim vremenskim uvjetima te po noći F/A-18A je uz radar opremljen spremnicima sa sustavima AN/AAS-38 FLIR te AN/ASQ-173. Prve avione F/A-18A pokretala su dva turboventilatorska motora General Electric F404-GE-400, svaki potiska 71,2 kN. Naoružan je topom M61A1 Vulcan kalibra 20 mm te projektilima AIM-7 Sparrow i AIM-9 Sidewinder. U napadima na ciljeve na kopnu može rabiti projektile AGM-65E Maverick dometa do 40 km, AGM-62 Walleye dometa 56 km, proturadarske projektile AGM-88 HARM dometa oko 120 km, kao i laserski vođene te klasične i kazetne bombe. Za borbu protiv ciljeva na moru može nositi dva protubrodska projektila AGM-84 Harpoon dometa oko 110 km. Ukupno je izrađen 371 primjerak F/A-18A čija je isporuka započela u svibnju 1980. Dvosjed F/A-18B (prvobitne oznake TF-18A) imao je gotovo identična svojstva i opremu kao inačica F/A-18A, a izrađeno ih je samo 40 koji nikada nisu rabljeni u operativnim postrojbama mornarice.
Dana 3. rujna 1986. poletio je prvi prototip modernizirane inačice F/A-18C u koju je uz novu avioniku ugrađeno novo katapultirajuće sjedalo, a mogla je rabiti nove oružne sustave. Prvih 137 primjeraka isporučeno je u temeljnoj konfiguraciji dok su preostali dobili opremu za noćne napade na kopnene ciljeve. Iduće poboljšanje bila je zamjena postojećeg radara sustavom Hughes AN/APG-73. Prvi Hornet opremljen novim radarom poletio je 15. travnja 1992., dok je tijekom iduće dvije godine AN/APG-73 ugrađen u sve ostale letjelice tog tipa. Uz već spomenuto naoružanje F-18C može rabiti projektile AIM-120 AMRAAM dometa oko 80 km, AGM-84E SLAM dometa 120 km, AGM-84H SLAM-ER dometa oko 260 km te AGM-154 JSOW. Ukupno je izrađeno 355 primjeraka F/A-18C. Dvosjed F/A-18D je vrlo sličan inačici F/A-18C i opremljen je za napade na ciljeve na kopnu i moru u svim vremenskim uvjetima te noću. Prvi primjerci isporučeni su u studenom 1989., a u postrojbama Marinskog korpusa zamijenili su zrakoplov Grumman A-6E Intruder. Neki od njih su kasnije modificirani za izviđanje pod oznakom F/A-18D(RC). Posljednja inačica F/A-18E/F (ima veće dimenzije, suvremeniju avioniku te novo naoružanje) nedavno je prošla provjeru operativnih sposobnosti dok je ulazak u uporabu planiran za drugu polovicu ove godine.
Prva operativna postrojba koja je početkom 1983. dobila avione F/A-18A bio je marinski squadron VMFA-314. Uslijedila je isporuka mornaričkim squadronima VFA-113 i VFA-25 koji su 1985. kao dio CVW-14 na nosaču USS Constellation (CV-64) obavili prvo operativno krstarenje. Prva borbena uporaba lovca F/A-18A bila je u travnju 1986. u operaciji "El Dorado Canyon". Tijekom 90-ih više mornaričkih i marinskih squadrona opremljenih Hornetima sudjelovalo je u operacijama "Desert Storm" i "Desert Shield" (ondje su dva pilota iz squadrona VFA-81 postigla prve zračne pobjede na lovcu F/A-18), "Southern Watch", "Deny Flight", "Sharp Guard" te prošlogodišnjoj operaciji u SRJ "Allied Force". Uz USN i USMC lovac-bombarder F/A-18 nalazi se i u zračnim snagama Kanade, Australije, Španjolske, Kuvajta, Švicarske, Finske te Malezije.
Dana 3. rujna 1986. poletio je prvi prototip modernizirane inačice F/A-18C u koju je uz novu avioniku ugrađeno novo katapultirajuće sjedalo, a mogla je rabiti nove oružne sustave. Prvih 137 primjeraka isporučeno je u temeljnoj konfiguraciji dok su preostali dobili opremu za noćne napade na kopnene ciljeve. Iduće poboljšanje bila je zamjena postojećeg radara sustavom Hughes AN/APG-73. Prvi Hornet opremljen novim radarom poletio je 15. travnja 1992., dok je tijekom iduće dvije godine AN/APG-73 ugrađen u sve ostale letjelice tog tipa. Uz već spomenuto naoružanje F-18C može rabiti projektile AIM-120 AMRAAM dometa oko 80 km, AGM-84E SLAM dometa 120 km, AGM-84H SLAM-ER dometa oko 260 km te AGM-154 JSOW. Ukupno je izrađeno 355 primjeraka F/A-18C. Dvosjed F/A-18D je vrlo sličan inačici F/A-18C i opremljen je za napade na ciljeve na kopnu i moru u svim vremenskim uvjetima te noću. Prvi primjerci isporučeni su u studenom 1989., a u postrojbama Marinskog korpusa zamijenili su zrakoplov Grumman A-6E Intruder. Neki od njih su kasnije modificirani za izviđanje pod oznakom F/A-18D(RC). Posljednja inačica F/A-18E/F (ima veće dimenzije, suvremeniju avioniku te novo naoružanje) nedavno je prošla provjeru operativnih sposobnosti dok je ulazak u uporabu planiran za drugu polovicu ove godine.
Prva operativna postrojba koja je početkom 1983. dobila avione F/A-18A bio je marinski squadron VMFA-314. Uslijedila je isporuka mornaričkim squadronima VFA-113 i VFA-25 koji su 1985. kao dio CVW-14 na nosaču USS Constellation (CV-64) obavili prvo operativno krstarenje. Prva borbena uporaba lovca F/A-18A bila je u travnju 1986. u operaciji "El Dorado Canyon". Tijekom 90-ih više mornaričkih i marinskih squadrona opremljenih Hornetima sudjelovalo je u operacijama "Desert Storm" i "Desert Shield" (ondje su dva pilota iz squadrona VFA-81 postigla prve zračne pobjede na lovcu F/A-18), "Southern Watch", "Deny Flight", "Sharp Guard" te prošlogodišnjoj operaciji u SRJ "Allied Force". Uz USN i USMC lovac-bombarder F/A-18 nalazi se i u zračnim snagama Kanade, Australije, Španjolske, Kuvajta, Švicarske, Finske te Malezije.
